Foto: šg Krajem ’80-tih 20-tog vijeka, ispred naših stambenih zgrada, moj susjed i ja posadili smo nekoliko stabala višanja i zerdelija. Svake godine kada rode, djeca se obraduju plodovima, čekaju da sazriju i slobodno ih beru. Uz igru, priču te
OD HAIKU POEZIJE Rosa, i kiše, i cvijet što na plod sluti. KA HAIKU PROZI Živimo, misleći da živimo a život živi nas. Imamo svoj svijet, svoje ljubavi, ideale, prijatelje, … ali i ‘to sve’ ima nas. Živimo brzo, mislimo
Predsjednik R. Hrvatske, nedavno je izjavio: “Neka se ne zanose (političari iz Sarajeva) da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donesene bez suglasja tri konstitutivna naroda, i to nije nikakav srednji vijek, i bez toga nema građanske države.
Onda, da pokažu razum i dobrotu, one što je otjerao strah a protjerala sila pozivaju da se vrate. Neće. A mrtvi? Mrtvi se ne vraćaju, oslobodili su prostor živima. Sad živi žive. Kako? Jadno. Bit će još jadnije …Teško Bosni.
Iza sedam gora i sedam mora bila je jedna zemlja u kojoj su, kažu, virtualno svi bili sretni. Ipak, nisu u njoj svi bili sretni: nesretni su bili „oni“ koji su ‘nešto sreće’ tražili i u tuđoj nesreći. U toj
Živimo. Imamo svoj svijet, svoja materijalna dobra, svoje posjede, račune, … a sve manje svoje ljubavi, ideale, prijatelje … Živimo brzo, trudimo se da mislimo, ali često, evolutivna misao nam izmiče … ili je nema. Vraćamo se, ponovno, složenim društveno-ekonomskim
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
