REUTERS: Očajni građani u Siriji: Kako treba da se ponaša Zapad? Prilog debati: Wolfgang Ischinger Preveo: Ešref Zaimbegović Treba li Zapad pustiti diktatore da vladaju jer će inaće nastati haos? Oko ovoga pitanja rasplamsala se oštra debata. Jedno je jasno:
Erdoğanova politika je kompromis između radikalnog klerikalizma i kemalističkih vrijednosti. Erdoğanovo koketiranje s klerikalizmom može se tumačiti i kao sigurnosni ventil kojim se ublažava pritisak fundamentalista, i fundamentalizmu sklonog djela stanovništva, na Kemalovo sekularno nasljeđe.
Čak je i ilegalno tržište, primjerice tržište narkotika, regulirano nekim internim pravilima kakva su zavjera šutnje (omertà) ili brutalne ali predvidive kazne za neposluh ili prijevaru. Neovisno od velike ponude i potražnje taj zločinački business ne bi bio tako tragično unosan i učinkovit da nije reguliran pravilima kojih su svi sudionici vrlo dobro svjesni.
Najžešći otpor demokratizaciji i zapadnim vrijednostima dogodio se u bivšoj Jugoslaviji upravo zato što je ta zemlja sa svojim liberalnim i tržišnim socijalizmom i svojim antifašističkim i antistaljinističkim nasljeđem bila najspremnija za tranziciju i već je bila kulturološki integrirana u Zapadnu Europu.
Kompromise i konsenzus vladajuća koalicija doživljava kao prioritet u odnosu na reformske iskorake. Iz tog širokog konsenzusa izostavljeni su oni u kojima vlada, s razlogom, nije prepoznala političku prijetnju. U njih spadaju prije svega privatni poduzetnici i poslodavci. Malobrojni su, ne raspolažu s dovoljno kapitala koji bi imao političku težinu i, jasno, nemaju mentalitet buntovnika.
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
