Foto: Ilustracija Očekivanja da će neko drugi preuzeti odgovornost u stvaranju bolje sutrašnjice društva gubljenje je dragocijenog vremena u samozavaravanju za koje su čak i društvene mreže pronašle mudro rješenje: „Osoba koju čekate da vam promijeni život, nalazi se u
Već deset godina približno istih petnaestak posto socijalno zakinutih birača traži svoju stranku, i nakon Borisa Mikšića, Laburista i ORaH-a, sada su je našli u Sinčićevom Živom zidu. Ali, potraga će se po svemu sudeći nastaviti do pojave autentično lijeve
U njemačkoj pokrajini Tiringiji, sva je prilika, novi će premijer biti predstavnik stranke Ljevice. Odnos snaga nakon nedavnih pokrajinskih izbora takav je da kao prvi čovjek koalicije što je čine Socijaldemokrati, Ljevica i Zeleni, dolazi u obzir samo onaj kojega
Švedska bi tako mogla postati ako ne prva onda među rijetkim zemljama u svijetu koje su spremne da uklone riječ “rasa” iz svojih zakona kako bi povećala stepen demokratije i ljudskih prava. U Švedskoj, koja je poznata kao jedna od
Erdoğanova politika je kompromis između radikalnog klerikalizma i kemalističkih vrijednosti. Erdoğanovo koketiranje s klerikalizmom može se tumačiti i kao sigurnosni ventil kojim se ublažava pritisak fundamentalista, i fundamentalizmu sklonog djela stanovništva, na Kemalovo sekularno nasljeđe.
Čak je i ilegalno tržište, primjerice tržište narkotika, regulirano nekim internim pravilima kakva su zavjera šutnje (omertà) ili brutalne ali predvidive kazne za neposluh ili prijevaru. Neovisno od velike ponude i potražnje taj zločinački business ne bi bio tako tragično unosan i učinkovit da nije reguliran pravilima kojih su svi sudionici vrlo dobro svjesni.
Najžešći otpor demokratizaciji i zapadnim vrijednostima dogodio se u bivšoj Jugoslaviji upravo zato što je ta zemlja sa svojim liberalnim i tržišnim socijalizmom i svojim antifašističkim i antistaljinističkim nasljeđem bila najspremnija za tranziciju i već je bila kulturološki integrirana u Zapadnu Europu.
Kompromise i konsenzus vladajuća koalicija doživljava kao prioritet u odnosu na reformske iskorake. Iz tog širokog konsenzusa izostavljeni su oni u kojima vlada, s razlogom, nije prepoznala političku prijetnju. U njih spadaju prije svega privatni poduzetnici i poslodavci. Malobrojni su, ne raspolažu s dovoljno kapitala koji bi imao političku težinu i, jasno, nemaju mentalitet buntovnika.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
