Dvije priče
To da svako vrijeme ima svoje priče, naučilo nas je naše čitalačko, ali i neko opće, životno iskustvo. Dobre priče pamte se i onda kada više ne bude onih kojima mogu nešto novo saopštiti. Znaju se iznenada pojaviti i onda
To da svako vrijeme ima svoje priče, naučilo nas je naše čitalačko, ali i neko opće, životno iskustvo. Dobre priče pamte se i onda kada više ne bude onih kojima mogu nešto novo saopštiti. Znaju se iznenada pojaviti i onda
Kada god razmišljam o tim davnim, izgubljenim danima, sjetim se riječi Bogdana Bogdanovića, izgovorenih na otvaranju memorijala, prije tačno pedeset dvije godine: “Kako će ovu građevinu tumačiti posle nas? Šta će u njoj videti, šta će doživljavati? Hoće li im
Sjećanje na mostarske redikule, postalo je, nažalost, sjećanje na jedan bolji Mostar kojeg već odavno nema. Grad sve više postaje jednoličan na jedan profan, palanački način. Težeći idealno prostom svijetu, svijetu kulturološke i duhovne istosti, gdje je svaka pojava unaprijed
A ta pjesma govori upravo o tome – o gubitku doma. O gubitku prava da se u životu bude sretan na bosanski način. Zato taj čovjek neki što mi uze sve nije ništa drugo nego metafora rata, ljudsko otjelotvorenje sudbine, koja,
Kako je moguće da rat u Mostaru do danas nikada nije dobio tako opširnu javnu percepciju kakvu je imala opsada Sarajeva? Koliko je za to kriv sam Mostar i kakav je njegov današnji odnos prema toj famoznoj 1993.? Kada je
Sumnjati se može samo u one koji se usude misliti svojom glavom i, pogotovo, govoriti drugačije. „Ja sam uvek pleme, i uvek plemenski duh tu progovora iz mene, duh koji samo-poništenjem pojedinačnosti, sistemom jedno-obraznosti, pokušava da nadživi smrt“, ne postoji
Iznimno je važno pledirati prosvjetiteljsku dimenziju kulture u bosanskohercegovačkom društvenom kontekstu. Onu, po kojoj bi kultura, prije svega, trebalo da bude – slobodna! Otužno je i pomalo razočaravajuće kada pisanje jednog teksta kojemu je cilj propitivati stanje u bosanskohercegovačkoj kulturi,
Jaramazi jaramaz – nepoštenjak, nevaljalac Već prilično dugo me zaokuplja jedna tema, jedan svojevrsni sociološko-društveni fenomen o kojemu sam, u namjeri da ga samome sebi u potpunosti razobličim i razjasnim, posljednjih godina podosta čitao, uglavnom u tekstovima i esejima intelektualaca
Gatalo je, tako, u samo jednom tekstu, od vlastitog pera uspio napraviti metaforu kalašnjikova u ruci pripadnika Drugog odreda Specijalne policije MUP-a Republike Srpske s Jahorine ili, recimo, vojnika Interventnog voda 3. bataljona Bratunačke brigade, kojim je između ostalih, ubijen
Foto: Mladina Prošao sam jutros Bulevarom i zaustavio se pored mjesta na kojem se nekada nalazila kuća Predraga Matvejevića. Kameni zidovi zarasli u travu savršeno opisuju odnos gradskih vlasti prema ovom velikanu. Odbačen od svih – i od onih koje
(Elvedin Nezirović “Boja zemlje”, Laguna 2016) “Kod Homera, kod Tolstoja, rat je imao sasvim razumljiv smisao: borilo se za lijepu Helenu, ili za Rusiju. Švejk i njegovi drugovi kreću prema frontu a da ne znaju zašto, a da ih, što
Promocija romana „Boja zemlje“, autora Elvedina Nezirovića održat će se u četvrtak, 21. 7., u Pavarotti centru, s početkom u 20:00h. O knjizi će govoriti Enver Kazaz, Ivan Lovrenović, Almin Kaplan i Marko Tomaš. Moderatorica promocije je Adla Dizdar, dok
HALAL Aylane, sine Ovaj svijet je odveć bezdušan da bi čuo Kako se iz grla mora krik prolomio – To te jutros dozivala majka: U gnijezdu opletenom od njenih ruku Ponor se otvorio. Aylane, sine, Ovaj
Bilo bi možda dovoljno napisati samo te tri riječi – Umro je Boki – i pustiti da njihova razorna moć protutnji virtualnim bespućem. Ali, od onih koje ste voljeli ne oprašta se tek tako – s tri riječi. O njima
Foto: šg Život svih ljudi moje generacije sa ovih prostora je kao nožem (a što će mi to: „kao?“) presječen na tri dijela: prije rata, rat i ovaj poslijeratni, mamurni „after party“ kojim bauljamo evo već pune dvije decenije. Knjiga
|Foto: Violet Kashi – Flickr| Mirza Budimlić je već cijelih pet minuta prebacivao telefonsku slušalicu iz jedne u drugu ruku, vrteći se lijevo-desno u svojoj kožnoj Ikea stolici. S gospođom Renatom Tipsarić razgovarao je prije dva dana u restoranu Hotela