Srbija i Hrvatska već godinama i uporno“, ukazuje Bajtal, „pod krinkom i izgovorom ‘garanta Dejtonskog sporazuma’, što nije tačno, jer su samo potpisnice svog učešća u agresiji na BiH, ne ostavljaju ni državu ni njene, od svega umorne i nedužne
U (s)mutnom, patološki-pogibeljnom i po sve nas destabilizirajuće opasnom etno-vrtlogu, Bosna i Hercegovina se vrtoglavo vrti već duge tri decenije, sistematski, planski i kriminogeno politikantski onemogućavana od covidno-zaraznih, velikodržavnih korifeja, „legitimnih“ i „autentičnih“ blefera (etno-glumaca i samozvanih čuvara vitalnog nacionalnog
Prolaze paše i veziri, seizi i Lavrovi, a slobodarsko Sarajevo istrajava na logici samoodbrane i ljudskog dostojanstva u ime očuvanja obraza i slobode Piše: Esad BAJTAL Sergej Lavrov je očito debelo neupućen gdje dolazi kad je sebi dozvolio luksuz da
Na današnji dan, 14. decembra 1995. godine u Parizu je potpisan mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu, parafiran ranije, 21. novembra 1995. godine u Daytonu, u američkoj državi Ohio, poslije trosedmičnih pregovora na kojima su učestvovali bh. predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo
Danilo ustaje i naređuje da se kolje; ali se opet trza i veli: ne, ne još! Zovnite poturčenjake da se dobrovoljno vrate u staru veru. P. Slijepčević Čašu meda jošt’ niko ne popi, što je čašom žuči ne zagrči; čaša
Prilog fenomenologiji (z)vjerskog cinizma SPC Zagreb, 1-2 10. 2005. Tekst polazi od odredbe fašizma kao «filozofije političkog monizma» koja svoje nazore izvodi iz jednog jedinog, za političke svrhe, operativno najefikasnijeg principa. U tom smislu, tekst smatra fašističkim svaki govor ili
Riječ zanat odomaćeni je balkanski turcizam arapskog porijekla (ar. zanaat, “vještina, znanje”, tur. sanat, santalı, sanatçı), i govorni je produkt esnafske jezičke prakse. Enciklopedijski govoreći, zanatstvo je vrsta privredne djelatnosti (proizvodnja, prerada, razne usluge…), kojom se bavi neko posebno stručno
Fotografije E.B. Osmanlije, Austro-Ugari i razne kraljevine, vladali su i drmali; dolazili i odlazili; pljačkali, odnosili, siromašili i ponižavali ljude Ove Zemlje, a ona, svemu uprkos, ostajala i opstajala. I još uvijek je tu. Istina, ponovo na istoj muci i
Foto: infoBugojno Sudionici bugojanskog skupa bili su dostojanstveni i svoji. Svoji kao ljudi. Kao očevi i sinovi. Kao braća. I, konačno, kao građani Ove Zemlje. Odlučno uvjereni u ispravnost vlastite odluke i prava na ljudski i povijesni izbor, skupili su
Esad Bajtal: Prikaz knjige Bore Radosavljević ‘Dugo, bolno putovanje za San Francisko‘, Sarajevo, 2020. Tražimo vrijeme a ono za nas kao da i ne zna Vrijeme što ni sebe ne primjećuje u grotlu bezdna U ovom tijestu glasova opet šutnja svakako
Kolarova knjiga nostalgično zaziva („Minula čežnjo, vrati se“), nikad prežaljenu blagost nezaboravljene bilosti. Jer, samo s njom, s tom bilošću, umjesto aktuelne gorčine hladne današnjice, znamo da „Tamo gdje je bilo srce, stajat će (ponovo) sunce“. Esad Bajtal: Osvrt na knjigu
Imamo samo dvije mogućnosti: da izgubimo pamet – zbog ovakve države, ili, da izgubimo državu zbog – ovakve pameti. M. Dragičević Iako izrečen u aforističkoj formi, gornji uvid M. Dragičevića fotografski je tačna slika naše porazne političke i životne stvarnosti.
Jadna drugo, da ti kažem rug’ō: Sinoć mi su gaće ukradene! Da su s plota ne bih ni žalila, Veće s krâkā, žalosna mi majka! 1 Ako angažman općenito, a intelektualni posebno, znači zalaganje, zauzimanje za nekog ili nešto (za
Već smo ušli u novu normalnost, što znači da je počeo jedan oblik privikavanja. S jedne strane može biti dobar, jer smanjuje tenzije, a s druge strane može biti opasan zbog opuštanja, što vidimo po podacima od kraja juna sve
foto: Mikel Olbar Hommage dostojanstvu i bolu majki Srebrenice Smrt je u zaboravu, a ne u faktu smrti. Čovjek je mrtav tek onda kad ga se više niko ne sjeća. F. Alfirević U bezrazložnoj nasilnosti osionih ubica, smrt nevinih uvijek
Zajedno s njim umrlo je i jedno vrijeme. Vrijeme čovjeka i ljudskosti. Piše: Esad Bajtal Titovo vrijeme, ma kako paradoksalno zvučalo, bilo je istinski religiozno vrijeme. Vrijeme ateizma u kome niko nikome nije skrnavio groblja ni napadao na vjerske objekte. Niti
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
