Uz drugu obljetnicu socijalnih nemira – je li narod doista nemoćan pred etnokleptokracijama?

Jesu li, međutim – nakon četvrt stoljeća trovanja ideologijom kako njihovi pojedinačni životi ne znače ništa, i kako je sreća njihova etnokolektiva sve – za ovo drugo ti isti građani i spremni? Ne znam. Pita li se, primjerice, mene, nisam