Zanijemio sam kad mi je jedna zgodna sestrica kazala da jedan dan ležanja u takvoj ustanovi državu košta ni manje ni više nego 1 300 eura. A moj slučaj, transplatacija matičnih ćelija u krvi – čitavih sto hiljada eurića! Ne
Foto Al Jazeera (Razgovor s pjesnikom i novinarom Dragoslavom Dedovićem) ‘Promišljam li sam sebe od prije trideset i sebe za trideset godina, onda sam ja sa 55 tačka susreta te dvojice meni nepoznatih ljudi. Šta im je zajedničko? I ja
Foto: screenshot Kušini za posljednji san Oliveru Dragojeviću Dvadeset deveti sedmi pedeset devete. Isti dan i mjesec osamnaeste. Rodna pedeset i deveta, u ovu nedjelju – pedeset i deveto ljeto! Na stolu dingač, mirisan i pitak, a “lud k’o struja”!
foto: šg (razgovor sa prof. dr. Enverom Kazazom u povodu njegovog gostovanja u Herzegovina lodges i predstavljanja nove knjige poezije, poeme „Glasovi“) Najdublji glas postojanja jest bol. S njim se rađamo, u njemu umiremo. Ništa nas tako ne određuje. Na
Začudio sam se kad mi je jednom prijatelj, Holanđanin, veliki ljubitelj nogometa, rekao da ne voli svjetska prvenstva u tom sportu. “Zbog čega”, upitao sam, a on mi “kiselog” lica odgovori: “Pa, zbog svog tog silnog nacionalizma i šovinizma!” Njegov
Moram priznati da sam, kad je riječ o fudbalu, rijetko kad doživio takvo razočaranje kao prošlog utorka, gledajući prvo polufinale svjetskog prvenstva, utakmicu Francuska-Belgija. Teoretski, sudar odličnih timova i solidnog broja odličnih pojedinaca. To, na papiru. A na terenu, na
Foto: Buybook Razgovor s Damirom Ovčinom, autorom nagrađivanog, sada već kultnog romana “Kad sam bio Hodža” Doći će, navijam, vrijeme pametnih. Možda već sutra. Rješenja u svojoj neshvatljivoj jednostavnosti toliko su dostupna i neosporiva da mislim da će koliko brzijeh
Pažljivim pratiocima kulturnih dešavanja u Bosni i Hercegovini već dobro poznata manifestacija Kulturno ljeto u Herzegovina lodges na Boračkom jezeru, nadomak Konjica, jednog od najljepših gradića u Hercegovini, i ovog ljeta svojim gostima i vjernoj publici nudi veoma bogat i
Dječak Svake večeri, kod komšinke – uvijek mi mahne kad, i ona ćelava, prođe u toalet – dolaze djed i dječak. Malac od desetak ljeta, plavušan, a djed sijed k’o ovca, tih i dežmekast. Svaki, baš svaki put,
U posjeti najstariji sin i nevjesta. I beba. I beba! U trbuhu! “Svečani doček” prdavca, ili kmezice, bude li sreće, negdje oko 8. juna. Yasmin se malo zarumeni, kad joj velim da je sestra Lizane (Lissane), koja se jutros
“Kako žena, kako ‘sitna’ dječica,” zezam druga iz zavičaja, iako znam da su djeca dobro poodrasla. Redovno me zove da pita kako sam, kako ide moj oporavak. Pa, reko’, da jednom i ja njega (na jednoj nozi!) preduhitrim “Dobro,” prihvata
Bolnica-mašina, prijepodnevni program: 6.30 – ulaze i gledaju jesi li budan; 7.30 – ulaze i pitaju šta želiš za doručak (a tebi se još povraća od hemoterapije). Brišeš krmelje. 8.00 – prve kontrole: ime, prezime, datum rođenja. temperatura, pritisak,
Čega se (iole) pametan stidi, time se budala (i pokvarenjak) ponose! Mislim da nijedan, ama baš nijedan Amerikanac koji drži do sebe nikad ne bi smio spomenuti Libiju i Gadafija a da ne osjeti stid i duboko kajanje. Jer,
Foto: Saša Borozan Almin Kaplan: “Trganje”, roman, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2017.) Almina Kaplana (Mostar, 1985.) sam upoznao prije nekoliko godina na Boračkom jezeru. Trebao nam je, skupa sa Asmirom Kujovićem, biti gost na Kulturnom ljetu Herzegovina lodges. No, baš tog dana tamo
Nakon početne panike i straha od praznine, pa teških dana hemoterapije i transplatacije, brzo sam pronašao svoj drive u sobi broj četiri. Kad se izuzmu šetnje i rijetke posjete prijateljima, i ovdje radim, u suštini, iste stvari kao kod kuće.
Tito, majci (4. maj osamdesete) D R V A R Ha, ha! Evo uniforme. Svijet neće ni znati. A (ha, ha!), svijet se poslije Slatko nasmijao svemu: Neki metalac Iz gudura balkanskih Hitlera po turu Četiri godine Svojski prašio.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
