Ime ubice

Bojovnici Hrvatske vojske i HVO-a Herceg-Bosne
protjerali su me s kućnog praga,
oprostio sam.
Brata zatvorili u konc-logor,
oprostio sam.
Sestru protjerali jednu, drugu, sa topraka,
oprostio sam.
Majku mi ubili, ubili prijatelja,
oprostio sam.

Ja hoću da im oprostim.
Sve sam im već oprostio.

A oni mi i onaj naš osmijeh na obrazu
skameniše u grč.

Kamenim suzama ostaće zapisano
ime ubice.

Već petu stotinu godina
smiju se Mostarci:
srebrom zasipa Mjesec Neretvu,
grli je od izvora do ušća,
sevdahom je mostarskim zapljuskuje,
mijenja mijene
u bezuspješnom nastojanju
da ljepotom nadmaši suparnika,
dok Neretva,
zagrljena Starim mostom u Mostaru,
– u ljubavnom transu niti šta vidi, niti šta čuje –
mrmlja i drombulja zaljubljeno.

Već petu stotinu godina
smiju se Mostarci ljubomornom Mjesecu.

A oni mi i taj naš osmijeh na obrazu
skameniše u grč.

Kamenim suzama ostaće zapisano
ime ubice
kao prokletstvo.

Tutnjaju vijekovi, tutnjaju ratovi.
Već petu stotinu godina
vojske i vojskovođe
dolaze i prolaze
čineći djela i nedjela,
ali svako zastane da se divi
i da iskaže poštovanje
mostarskim vječnim ljubavnicima.

Već petu stotinu godina
smiju se Mostarci ljubomornom Mjesecu,
a oni mi taj naš osmijeh na obrazu
skameniše u grč.

Ubili su Stari most u Mostaru.
To ne mogu da im oprostim.

Kamenim suzama ostaće zapisano
ime ubice
kao prokletstvo
u srcu svakog Mostarca.

Omer A. Mesihović
9. novembra 1993.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI