Za mene je, kad opaljujem četnike, to sam nerijetko ponavljao, stil bio jedini moral, kako bi rekao Gotfrid Ben. Da im ne mogu odbiti ni perke, to sam unaprijed znao. A ono što danas rade najbolje opisuje jedan Njegošev stih: Od poraza bjehu izluđeli, đetinjahu isto kao bebe. Sad, pošto su ispucali
Ako pjesnik nije nobelovac ili tako nekako, onda se njegove knjige i pjesme poslije njegove smrti sve manje objavljuju, a u pravilu se ne prevode na druge jezike. Tako zamru pa čekaju neki sudnji dan, da ožive. Izuzeci su rijetki,
Godine Sad nam se više ništa ne događa poštari su davno zaboravili naše adrese Sad nemamo praznika osim kad u novi album stare slike lijepimo pa zagledani u poznat lik trgnemo se od straha da ne slijepimo jer se oči
DOMOVINA U KOFERU Kad raspakiram jedini kofer u bilo kojem hotelu oblake iz domovine stavim na najvišu policu kako se ne bi izgužvali Sjećanje na fotografije koje nisu dospjele ostarjeti držim pri ruci u razini očiju S ostalim uspomenama postupam
Foto: Fausta Tko zna u kojem dijelu mene leže svi njeni snjegovi / koji su dok mene nije bilo / kao u narodnim pričama o ukletim predjelima / padali sedam dugih godina / i pretvorili se u ledenjake… kaže Jozefina
Posvećena pjesma Jozefini Dautbegović Naš je susret bio nagoviješten davno na podnom mozaiku crkve negdje u sredini Bosne srebrne. Dolazak novih pjesnika u tvoj grad bio je samo ovozemaljski okidač u sveopćem trajanju. Možda ne bi ni otišli dalje, da
Fotografije: arhiva Nosila je Jozefina Dautbegović izuzetne potencijale svoje stvaralačke moći, dosegnula je vrhunce koji nas obavezuju da njenom pjesništvu damo dostojno mjesto u našoj, bosanskohercegovačkoj književnoj povijesti Jozefina Dautbegović već je bila prekoračila tridesetu kada se 1979. godine predstavila
Posvećena pjesma Jozefini Dautbegović Naš je susret bio nagoviješten davno na podnom mozaiku crkve negdje u sredini Bosne srebrne. Dolazak novih pjesnika u tvoj grad bio je samo ovozemaljski okidač u sveopćem trajanju. Možda ne bi ni otišli dalje, da
Tko zna u kojem dijelu mene leže svi njeni snjegovi / koji su dok mene nije bilo / kao u narodnim pričama o ukletim predjelima / padali sedam dugih godina / i pretvorili se u ledenjake. … kaže Jozefina Dautbegović
Foto: Slobodan Delalić Pjesma gusto ispunjena ratnom stvarnošću, ili, pak, odjecima rata u duši, usidrila se u pjesnikinjinu domovinu Bosnu – koja postaje i stvarni i simbolički topos patnje i tragedije, strepnje i užasa, da bi se, potom, poetska slika
Centar za kritičko mišljenje, Pozorište lutaka Mostar i portal Tačno.net organiziraju ponovni susret s poezijom Jozefine Dautbegović u Mostaru, 24. 2. 2016. godine na Maloj sceni “Karel Čapek” Pozorišta lutaka Mostar s početkom u 19 sati i 30 minuta. Stihove
Večer poezije Jozefine Dautbegović “Domovina u koferu“, priredili su CKM, portal tacno.net i Pozorište lutaka Mostar, sinoć, na pjesnikinjin rođendan, na Maloj sceni “Karel Čapek” Pozorišta lutaka u Mostaru. Stihove su govorili sjajni mostarski pjesnici i glumci, Diana Ondelj Maksumić i
Takva pjesma gusto naseljena ratnom stvarnošću ili, pak, odjecima rata u duši usidrila se u pjesnikinjinu domovinu Bosnu koja postaje i stvarni i simbolički topos patnje, strepnje i užasa, da bi se potom poetska slika univerzalizirala na mitskoj, prije svega
(Tiha, smjerna i jedvaiskaziva pošta Jozefini Dautbegović, uz 24. veljače, dan rođenja) Piše: Željko Grahovac Kad bi se moglo pisati šapatom… Kad bi se moglo pisati šutke… I kad bismo zbilja znali da ………zvijezde ne postoje da nam uljepšaju/ noćno
SAMO SJAJ ČISTOG SAGARANJA ako je tačno a izgleda jeste upravo tako da pjesnik zapravo ne piše preostaje ti samo tragati dokučiti rub do kojeg vodi istina i iza ponor u dva smjera…stol je bio splav kojim smo se
Foto: S.D. Godine Sad nam se više ništa ne događa poštari su davno zaboravili naše adrese Sad nemamo praznika osim kad u novi album stare slike lijepimo pa zagledani u poznat lik trgnemo se od straha da ne slijepimo jer
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
