foto: š.g U svim usporedbama Rusije sa Srbijom, Ukrajina ispada Hrvatska. Oni kojima su se sad pod Putinovim šinjelom digle duge cijevi, pa otamo preko Ukrajine šilje kurac prema Americi, morat će se istim kalibrom odrediti i prema prvoj opsadi
Iako je tako često spominju, ljudi očito ništa ne nauče iz historije; ona im više služi kao priručno sredstvo za dokazivanje ispravnosti nacionalnog patništva: naše su žrtve veće od vaših, vi ste pobili više… I tu se malo što promijenilo.
Čini se da je Peter Handke izgubio kontakt sa stvarnošću i da djeluje u stanju pomračenog uma. Austrijski nobelovac se predstavlja kao nerazuman, obijestan i samoživ čovjek. U racionalnom smislu, Handke je pisac bez pameti, a u moralnom – pisac
Budala ili cinik? Dobar pisac i moralno govno? Sasvim svejedno, jer svakako moraš imati crnu tamu u duši, o mozgu nećemo, da bi te inspiratori i podržavatelji zločina vodali Višegradom u kojemu su požari u dvije zgrade „najgori primjeri nečovječnosti,
Prilog fenomenologiji (z)vjerskog cinizma SPC Zagreb, 1-2 10. 2005. Tekst polazi od odredbe fašizma kao «filozofije političkog monizma» koja svoje nazore izvodi iz jednog jedinog, za političke svrhe, operativno najefikasnijeg principa. U tom smislu, tekst smatra fašističkim svaki govor ili
Foto Reuters Karađorđevo čini logiku rata u BiH razumljivijom. Podjela BiH na etničko-nacionalističkim osnovama nastavlja se i danas, čak se intezivirala. Dayton je nagradio nacionaliste, cilj rata je postignut. Kada se u proljeće 2019. u Titovom bunkeru kod Konjica raspravljalo
SONJA BISERKO, PREDSEDNICA HELSINŠKOG ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U SRBIJI – Foto: Medija centar Beograd Mislim da je to bio prirodan ishod politike koja je u Srbiji vođena javno i tajno nakon Brionskog plenuma, ustavnih amandmana i Ustava iz 1974.
Jasno je, dakle, da su Dodik i Čović rehabilitovali srpsko-hrvatski savez iz ratnog vremena (Milošević-Tuđman, Karadžić-Boban), kojeg treba nazvati pravim imenom – antimuslimanski savez. Namjerno ga ne zovem antibošnjačkim, pa čak niti antibosanskim, jer u postojećim međunarodnim okolnostima, sa porastom
FOTO: Ministarstvo odbrane Republike Srbije Sve prolazi, samo ideja Velike Srbije, svesrpskog ujedinjenja i obnove Dušanovog carstva nikako da prođe. Politička, intelektualna, medijska i crkvena elita sve čini kako bi je održala u životu. A sad je dobila i ruski „Pancir“
Srpski i hrvatski političari ipak veruju u ono što govore, a njihovo veličanje osuđenih ratnih zločinaca je jedan od standardnih rituala njihove političke religije – ubilačkog nacionalizma. Kad Kolinda Grabar Kitarović stavi Praljkovu sliku na svoj zvanični predsednički FB profil,
Većinska Srbija će pre poverovati svakom okorelom lažovčini, masovnom ubici i osuđenom ratnom zločincu nego žrtvama. Tačnije, žrtve ih uopšte ne zanimaju, njihov glas se gotovo nikada ne čuje, kao da ne postoje. Koga briga za onih 200 i kusur
Vladi novi praznik, nazvan Danom sjećanja na žrtve Vukovara, služi kao politička platforma za skore izbore, populističko titranje osjećajima zajedništva u žrtvoslovlju i odmazdi, praznikovanje banalnog, ali kurentnog patriotizma, slavljenje rata i nikada ugašene mržnje prema građanima srpske nacionalnosti. Cinično
Vrijeme je da se misli o vremenu Jer trulež do besvijesti bazdi sa smrti gnjile Vrijeme je da misli o vremenu Jer velike vode na nas brode Gle, kako deru i žderu njine vilne sile Vrijeme je da se zamisli
Neki među evropskim literatorima, rušilački raspoloženi, rat u BiH devedesetih godina iskoristiće kao priliku da izazivaju skandale i sablažnjavaju publiku. Peter Handke, naprimjer, u putopisnoj knjizi Zimsko putovanje u Srbiju iz 1995. napisaće da se taj tobožnji rat, koji su
Foto: Christopher Morris Odlomci iz uvoda južnokorejskom izdanju knjige Vjekoslava Perice Balkanski idoli: religija i nacionalizam u jugoslavenskim državama koje izlazi u Seulu početkom 2019 u prijevodu Dr. Keunjae Chunga. Kolikogod da ni jedna Jugoslavija nije bila oličenje stabilne države,
Sve više je govora o novom crtanju mapa na Balkanu. Podsjećanja radi, to su i ranije pokušavali Tuđman i Milošević (a sa njima i Izetbegović), Pavelić i Stojadinović, prije njih razni Pravaši i Načertanija. I nije im uspjelo. Zašto bi
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
