Narod bez škola

Od prvog dana rata cilj su bile obrazovne institucije, škole, univerziteti, ali i džamije i mjesta kulture. Rekao bih da se dešava sistematsko uništavanje kulturnih i obrazovnih institucija u Gazi, govori profesor Wesam Amer i nabraja univerzitete koji više ne postoje

Ostaci Univerziteta Al-Azhar u Gazi (foto Omar Ishaq/DPA/PIXSELL)

Ljudi Gazu uvijek zamišljaju kao neko tamno mjesto u kojem je nemoguće živjeti. Ali Gaza je lijepa i uvijek smo se trudili da život u njoj učinimo što boljim, uprkos opsadi, uprkos svim restrikcijama slobode, mi smo gradili živote i obrazovali se – riječi su dr. Wesama Amera, istraživača i profesora sa Univerziteta Gaza, koji je lani u novembru uspio napustiti Gazu i sada se nalazi u jednoj europskoj zemlji, na univerzitetu koji ga je ugostio. Dok pričamo putem Zooma, Wesam nabraja nazive visokoškolskih i kulturnih institucija u Gazi koje više ne postoje: univerziteti Al-Azhar, Al-Aqsa, Al-Quds, Al-Esraa, Islamski univerzitet… Svih 12 tamošnjih univerziteta i kampusa više ne postoji ili su toliko oštećeni da su neupotrebljivi.

– Neki kampusi su pretvoreni u skloništa za ljude kojima su kuće uništene. U Gazi nema pravih skloništa i ljudi su bježali u institucije kulture i obrazovanja nadajući se da će tu biti sigurni. Ali i tu su bili mete – prisjeća se za Novosti dana pod opsadom koju je preživio.

– Od prvog dana rata cilj su bile obrazovne institucije, škole, univerziteti, ali i džamije i mjesta kulture. Rekao bih da se dešava sistematsko uništavanje kulturnih i obrazovnih institucija u Gazi, kako bi se spriječila moguća obnova života jednom kada rat stane – smatra.

Prema informacijama Ministarstva kulture i obrazovanja Palestine, uništeno je ili znatno oštećeno 378 škola. Uništene su, a neke prethodno i opljačkane, i biblioteke, muzeji, arhive, uključujući Centralni arhiv grada Gaze koji je čuvao dokumenta stara 150 godina. Više nema ni Biblioteke Edward Said, Nacionalne biblioteke, džamije Omari i biblioteke uz nju, gdje je čuvana jedna od najvrednijih kolekcija rijetkih knjiga iz Palestine, sa djelima iz 14. vijeka.

Zadnji univerzitet koji je izraelska vojska uništila bio je Al-Esraa. Izraelska armija je najprije 17. januara okupirala zgradu te je pretvorila u vojnu bazu i centar za isljeđivanje, da bi prije napuštanja zgradu minirali, odnosno sravnili je sa zemljom. Novinar Eman Alhaj Ali izvijestio je da je u toku “brisanje” obrazovnog sistema u Gazi. Ono uključuje i ubijanje intelektualaca, profesora i studenata. Prema podacima spomenutog ministarstva, među ubijenima je i više od 4.300 studenata, više od 230 nastavnika i skoro stotinu profesora, uključujući pjesnika i profesora književnosti Refaata Alareera i rektora Islamskog univerziteta Sufiana Tayeha. Nisu sigurni ni oni koji studiraju ili rade na univerzitetima u drugim dijelovima Palestine, na Zapadnoj obali i u Jerusalemu. Zbog straha od napada, hapšenja ili naprosto zbog ograničene slobode kretanja, većina palestinskih obrazovnih institucija u ovom dijelu Palestine je zatvorena, a nastava se uglavnom odvija online.

Istovremeno, studentima i nastavnom osoblju koji su dio izraelskog obrazovnog sistema biva uskraćen pristupu univerzitetima. Primjer je suspenzija profesorice Nadere Shalhoub-Kevorkian, Palestinke koja ima državljanstvo Izraela, a koja je predavala pravo na Univerzitetu Hebrew. Odluka je došla bez najave, neposredno nakon što je za medije govorila protiv cionizma, o napadima na Gazu i ratnim zločinima. Probleme je imala godinama, ali su se intenzivirali prošlog oktobra kada je potpisala peticiju kojom se traži prekid vatre u Gazi i koja rat opisuje kao genocid. U pismu suspenzije koje joj je uručeno preporučeno joj je da nađe drugi univerzitet “koji bi bolje odgovarao njenim stavovima”.

Sistematsko uništavanje kulturnih i obrazovnih institucija nije počelo lani u oktobru, nego je dio kampanje koja se odvija decenijama. Ekspertica za pitanja Palestine i običaja ratovanja, profesorica sa Oxforda Karma Nabulsi, skovala je 2009., tokom napada na Gazu, termin skolasticid koji se referira na odnos Izraela prema palestinskim naučnicima, studentima i institucijama kulture i obrazovanja od 1948. godine. Prema njoj, skolasticid je “sistematsko uništavanje palestinskog obrazovanja koje vrši Izrael” u kontekstu višedecenijske okupacije. U proteklih nekoliko mjeseci međunarodna inicijativa Naučnici protiv rata protiv Palestine, koja okuplja naučnike iz više zemalja, proširila je ovu definiciju radi sveobuhvatnije slike onoga što se sada dešava, ukazujući na povezanost skolasticida i genocida. Prema ovoj definiciji, skolasticid uključuje namjerno uništavanje kulturnog nasljeđa, arhiva, biblioteka i muzeja, kao i ubijanje ili uzrokovanje teških fizičkih i mentalnih povreda, zatočeništvo ili sistematsko zlostavljanje edukatora, studenata i administracije u obrazovanju. Također uključuje opsadu, zatvaranje i onemogućavanje pristupa institucijama obrazovanja te njihovu upotrebu kao vojnih baza.

U izjavi koju je ova grupa objavila na svojoj web-stranici zaključak je da se “izraelska kolonizatorska politika u Gazi sada fokusira na sistematsko uništavanje i totalni nestanak obrazovanja”. Douglas Irvin-Erickson, profesor na američkom Univerzitetu George Mason, ekspert za genocid i član ove grupe, tvrdi da prema onome kako je genocid definirao Raphael Lemkin, on kao način počinjenja uključuje i napade na kulturu. O skolasticidu su govorili i predstavnici Južnoafričke Republike pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Prema njihovim tvrdnjama, ubistva akademika u Gazi su namjerna. “Skoro 90.000 palestinskih studenata ne može pohađati univerzitet u Gazi. Preko 60 posto škola, gotovo svi univerziteti i bezbroj knjižara i biblioteka oštećeno je i uništeno. Ubijene su stotine nastavnika i akademika, uključujući dekane univerziteta i vodeće palestinske naučnike. To je zatiranje samih izgleda budućeg obrazovanja djece i mladih u Gazi”, rekla je pravna zastupnica Blinne Ní Ghrálaigh pred tim sudom.

Wesam smatra da je u tom postupku skolasticidu trebalo dati još više prostora, ali naročito apeluje na kolege na univerzitetima širom svijeta da djeluju solidarno i pobune se protiv onog što se dešava.

– Bilo je pojedinačnih ili manjih grupa koje su izašle u javnost govoreći o ovome. Ali nije bilo nekog velikog kolektivnog pokušaja – kaže.

Svjestan je da brojni kolege suosjećaju sa ljudima u Gazi, ali smatra da njihovi glasovi ostaju “stidljivi” i “suzdržani”. Nakon 7. oktobra brojni univerziteti u svijetu ponudili su stipendije i mogućnost nastavka studija studentima iz Izraela, ali nema slične inicijative za Palestince. Uz to, međunarodna akademska zajednica bila je puno složnija oko rata u Ukrajini.

U proteklih nekoliko mjeseci pokrenuto je niz inicijativa na univerzitetima širom svijeta za prekid neprijateljstava u Gazi. Ove inicijative i proteste najčešće predvode studenti, kojima se nastavno osoblje povremeno priključi. U zemljama zapada oni koji aktivno učestvuju u protestima i javno pozivaju na prekid rata nerijetko su izloženi različitim vrstama pritiska, na što ukazuje niz organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Sredinom marta u Velikoj Britaniji studenti su okupirali nekoliko univerziteta, uključujući Goldsmiths i Manchester, o čemu mejnstrim mediji gotovo ne izvještavaju. Studenti ne samo da traže prekid rata, nego ukazuju na saradnju obrazovnih institucija sa institucijama u Izraelu, uključujući univerzitete, koje pomažu genocid. Studenti u Manchesteru zahtijevaju da njihov univerzitet prekine sva partnerstva sa BAE Systemsom (najveća europska kompanija za proizvodnju oružja koja, pored ostalog, proizvodi naoružanje koje Izrael koristi sada u Gazi) i drugim kompanijama koje se bave proizvodnjom oružja te univerzitetima koji ih podržavaju. Nekoliko sedmica prije okupacije univerziteta u Velikoj Britaniji, studenti i profesori Univerziteta Duke u SAD-u, njih oko sto, tražili su prekid neprijateljstava i odali počast ubijenim profesorima, nastavnicima i studentima u Gazi. Događaj se odvijao pod parolom “Zaustavite skolasticid”, a slični se protesti dešavaju i na drugim univerzitetima u svijetu.

– Onemogućena nam je sloboda kretanja u samoj Palestini. Palestinski univerziteti teško komuniciraju među sobom i nema protoka studenata i akademika. Apsurdno je da je ljudima iz Palestine lakše otići nekamo na zapad, bilo kamo, nego preći sto metara od jednog do drugog univerziteta, recimo iz Gaze do Zapadne obale – kaže Wesam Amer, podsjećajući da uništavanje Palestine, koje uključuje i skolasticid, traje decenijama.

– No u ovom trenutku prvo što nam treba je mir. Nadam se da će se akademija i studenti u svijetu jače zalagati za kraj rata – dodaje Amer, napominjući da će jednom kada stane rat Palestini, a posebno Gazi, trebati sva moguća pomoć da nastavi život.

Novosti

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Nidžara Ahmetašević

Nidžara Ahmetašević

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI