Odbijanje da se učini čak i taj simbolični gest poklonjenja žrtvama – među kojima su ovog puta bila i 44 dječaka u dobi od 14 do 18 godina, tri žene i jedno novorođenče – približava se u bezdušnosti ranijim nastojanjima da se ponište tragovi zločina i na taj način što će se žrtve masovnih pogubljenja bagerima i kamionima premještati u “sekundarne masovne grobnice”.
Najnovije potezanje „prava na odvajanje“ Republike Srpske s pozivanjem na međunarodno priznanje nezavisnosti Kosova pokušaj je poređenja neuporedivog: u slučaju Kosova – međunarodna intervencija i kasnije priznanje nezavisnosti došlo je kao odgovor na masovni progon albanskog stanovništva nakon kojeg je i za Albance i za svijet bila nezamisliva obnova srpske kontrole nad bivšom pokrajinom.
Reći kako su Sarajevo i Beograd ovog utorka zauvijek zakopali ratne sjekire, bilo bi neoprezno. Iako je BiH tuđe dvorište, Srbija je u njega, počev od 90-ih godina prošlog stoljeća, ulazila kako je htjela, najprije tenkovima, a nakon krvavog rata otvorenim političkim, ekonomskim i kulturnim pokroviteljstvom nad Republikom Srpskom, kao Miloševićevim “ratnim plijenom”. To je postalo konstanta vladajuće srpske politike.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
