Nove tehnologije, stari rat

Palestinci nakon izraelskog napada na Dženin izlaze kako bi osigurali potrepštine/Foto: Mohamad Torokman/Reuters

U poslednjem napadu Izraela na Dženin, za nešto više od 48 sati ubijeno je dvanaest Palestinaca, povređeno stotinu, a privremeno raseljeno tri hiljade. Neki od njih su pred izraelskim vojnim nasiljem već bežali, 1948. i 1967. Većini su domovi srušeni 2002. tokom desetodnevnog bombardovanja u kojem je poginulo 56 Palestinaca i 23 izraelska vojnika.

Razaranje izvedeno početkom jula upadljivo odudara od nedavnih saopštenja za štampu IDF-a, u kojima se tvrdi da je Izrael na pragu revolucije u ratovanju. Izraelska vojska se predstavlja kao „supersila veštačke inteligencije“, uz obećanje da će kompjuterski automatizovano oružje učiniti rat preciznijim i, implicitno, humanijim. Međutim, Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali, koji će i dalje trpeti teror posledica ratovanja, ne osećaju taj blagotvorni uticaj veštačke inteligencije.

Vojni istraživački centri i lideri industrije naoružanja na sav glas su pričali o algoritmima mašinskog učenja i velikim jezičkim modelima mnogo pre pojave četbotaChatGPT, koji je u svetskim medijima pokrenuo novi talas fascinacije veštačkom inteligencijom. Komisija za nacionalnu bezbednost SAD je 2021. objavila da je dominacija nad inovacijama veštačke inteligencije jedini način da se američki civili sačuvaju od kineske vojne agresije. Erik Šmit iz Gugla i Šeril Sandberg iz Fejsbuka tvrdili su da svaki pokušaj regulacije krupnih tehnoloških kompanija može ozbiljno da ograniči kapacitete američke vojske.

Po ugledu na Sjedinjene Države, izraelska vojska je u maju 2021. tvrdila da je vodila „prvi svetski rat sa veštačkom inteligencijom“: algoritmi su prebirali po gomilama podataka iz nadzora kako bi odredili gde će dronovi baciti bombe tokom jedanaest dana borbi u Pojasu Gaze, u kojima je poginulo više od 230 Palestinaca i povređeno više od dve hiljade. Tokom naredne dve godine, vojni portparoli su dva potonja napada na Gazu – u kojima je bilo 82 mrtvih, a na hiljade ostalo bez krova nad glavom – tretirali kao priliku da reklamiraju najsavremenije kapacitete IDF-a za mašinsko učenje. Prošlog meseca, komandant za informacione tehnologije i sajber, Eran Niv, obećao je da će uskoro „celu IDF pokretati generativna veštačka inteligencija“.

Takve najave nikada nisu daleko od ekonomskih podsticaja izraelske industrije oružja, koja je usko povezana sa vojnim aparatom. Ipak, uticaj veštačke inteligencije na ratovanje u poslednjih nekoliko godina ne treba potcenjivati, pošto je tehnološki napredak dodatno pogoršao već asimetrične sukobe. Prošlog septembra, Izrael je na kontrolnom punktu u Hebronu postavio daljinski kontrolisani pištolj za nerede, koji koristi veštačku inteligenciju za praćenje svojih ciljeva. Kamere za biometrijsko prepoznavanje prate civile kroz urbane prostore, održavajući režim masovnog nadzora uz minimalnu ljudsku intervenciju. Veliki jezički modeli određuju gde bi autonomni rojevi bespilotnih letelica trebalo da ispuste projektile iznad prepunih izbegličkih kampova, minimizirajući broj operatera tih letelica koji bi bili izloženi krvoproliću u klasičnom vazdušnom napadu.

Portparoli izraelske vojske vole da predstavljaju IDF kao pionirsku vojsku koja istražuje nepoznatu teritoriju automatizovanog ratovanja. Međutim, ove tehnologije su danas prisutne na ratištima širom sveta. Vlada u Tripoliju je 2020. rasporedila male dronove turske proizvodnje da bez ljudske intervencije love i ubijaju militante u zapadnoj Libiji. U Ukrajini, obe strane koriste autonomno oružje za ubijanje neprijateljskih vojnika i odbranu kritične infrastrukture, od malih kamikaza-dronova do bespilotnih terenskih vozila opremljenih mitraljezima i eksplozivom.

Proizvođači oružja reklamiraju svoje tehnologije kao efikasna i humana bezbednosna rešenja. Ali dok mašinsko učenje postaje obeležje vojnog nasilja, nova autonomna oružja – baš kao ni svako prethodno tokom istorije razvoja naoružanja – nisu uspela da ispune to obećanje. Za armije sa naprednim tehničkim arsenalom, vojne ofanzive su postale lakše izvodljive bez potrebe za političkom podrškom šire javnosti odvojene od njihovih posledica. Za civile koji žive pod neprestanom pretnjom vazdušnih napada i snajperske vatre, rat je postao hronično stanje.

Napad na Dženin početkom jula još jednom je pokazao okrutnu asimetriju savremenih automatizovanih ratova. Ofanziva od 48 sati bila je najveća operacija IDF-a na Zapadnoj obali u poslednjih nekoliko decenija, ali jedva da je uznemirila rutinu jevrejskih Izraelaca s druge strane Zelene linije, odavno zaštićenih od svesti o politici njihove vlade prema Palestincima. Mnogi od dve hiljade izraelskih vojnika mobilisanih za poslednji napad, sedeli su pred kompjuterskim ekranima u utvrđenim bazama i posmatrali kako algoritmi planiraju raketne udare i usmeravaju relativno mali broj kopnenih trupa na prepuni izbeglički kamp. IDF je prošao sa samo jednom žrtvom, vojnikom verovatno ubijenim u tzv. prijateljskoj vatri.

Za Palestince, inovacije u tzv. autonomnom ratovanju samo su pojačale uticaj terora izraelskih vojnih operacija. Prema rečimazamenika guvernera Dženina, 80% palestinskih domova u gradu oštećeno je u raciji početkom jula. Zvaničnici Ujedinjenih nacija opisali su ove napade kao oblik „kolektivnog kažnjavanja“ i upozorili da bi obim razaranja mogao biti ratni zločin, pozivajući se na izveštaje o izraelskim trupama koje su blokirale ambulantna kola za evakuaciju ranjenih i pucale na palestinske novinare.

Dok su se Palestinci sredinom jula vraćali svojim kućama, stariji stanovnici svedočili su o istim noćnim morama kao i nakon prethodnih racija. Deca su se plašila da spavaju sama u svojim sobama. „Trauma je trajna, hronična je, istorijska i međugeneracijska“, rekao je za Al-Džaziru Sama Džabr, šef službi za mentalno zdravlje Palestinske uprave.

Nijedna tehnologija koju su izraelske snage usvojile u protekle dve decenije nije sprečila da deca, koja su 2002. doživela rušenje svojih domova, odrastu u vođe militantnih grupa na meti poslednje operacije. Niti je poslužila kao prevencija napada početkom jula koji će još jednu generaciju Palestinaca podvrći istom teroru. Kako nove tehnologije omogućavaju da se nastavi stari rat, ljudska cena automatizovanog ratovanja postaje sve očiglednija.

Sophia Goodfriend, London Review of Books, 12.07.2023.

Prevela Milica Jovanović

Peščanik.net, 26.07.2023.

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Izrael će uskoro morati da donese istorijske političke odluke koje će odrediti sudbinu zemlje, celog regiona i budućih generacija. Na nesreću, Binjamin Netanjahu i njegovi...
Prošlog petka popodne, čim je palestinski pisac i istraživač Salman Abu Sita izgovorio da je „glas žrtve ućutkan, negiran, osuđen i ocrnjen“, nemačka policija je...
Mi optužujemo vas da izjednačavate legitimni otpor državi aparthejda sa zverstvima nad civilima koje uvek osuđujem, ko god da ih počini – Palestinci, jevrejski naseljenici,...
Premijer Španije Pedro Sanchez ponovno je danas tokom govora u Kongresu izjavio kako će Španija vrlo brzo priznati Palestinu te da je to neizbježan proces....