Photo by Renato:pexels.com Živimo u vremenu kada bi sve trebalo da krene nekud napred, a zaista ide sve unazad, i to ne u prošlost, nego u neku drugu dimenziju koju smo probudili u nama. Sve je manje ličnog poštovanja čovjeka
Ponekad strah dječijim rukama prodire kroz moja prsa a ja sumanuta vjerujem mu. Čini se da je to samo zabranjen predosjećaj onoga što bi trebalo da izađe ali ne može jer ruke za prsa strahom su uhvaćene a ja samo
TREBAO SI BITI DOBAR KAO KRUH Ni krunice nisu svete dok mladi vojnici u vazduh lete niti sam ja a ti tu već svi smo posvud tražimo enerdži tražimo spas eto Bože opet nas da se sastajemo a ne djelimo
Olga Lalić Krovicka: „Pričaj mi o svjetlu“, Zbirka poezije, rukopis Lako ćemo oprostiti detetu koje se boji mraka; stvarna tragedija su ljudi koji se boje svetla. Platon
Foto: Sonja Marić 1991 trideset godina od rata i pada naših glava dok Bog spava još uvijek nema Ga za malu djecu u ratnom kecu vjerujemo ne dajmo sebi šansu povucimo hladnu distancu budimo prijatelji izmučeni smo svi nemamo gdje
Olga Lalić Krowicka ZEMLJA JE SAMO NENAZVANI GROB Ne vraćaj mi moje ime to nisam ja to je oblik histerije i poganstva nebo seže rukom po voće iz mozga bore se hrabri mladići ginu i vole a ti nebo oduzmi
Opet me je ujeo za uvo onaj mali muški žbir. Rekla sam mu sto puta da me ne dira, jer muškarac u vazduh svira. On, ništa. Ćuti ko mumija. Kažem mu čovječe miči se i sjedi negdje drugdje, a ne
Mi smo kao ovce koje savremeni fašisti kolju tupim nožem. Zašto tupim? Pa da jače i dulje trpimo. U mnogim ljudima na svijetu, nažalost, skrivena je težnja prema fašizmu. To je ona najgora osobina koju neki pronalaze u sebi. Tih
Olga Lalić-Krowicka MI Mi južnjaci Balkanci na zadnjoj klupi u svijetu, jer ne znamo se družiti. Mi prokletnici i paćenici koji trpamo sami sebe u nevolje. Mi protivnici mira i spokoja, jer krv nam je ratnička. Mi međusobni daleko od
Meci u prstima Umjesto prstiju imam metke s kojima u srcu branim sve koji su ginuli pa i vojnike svačije I sjevaju moji prsti tipkovnica puca puca noć puca i moje srce da, na današnji dan da, svakodnevno Plga Lalić Krowicka
Olga Lalić – Krowicka NEMA NIKOG IZA NAS nema nikog iza nas nema podjela nema podjela, da, nema podjela nema granica nema granica, da, nema granica nema otrova nema otrova, da, nema otrova pa s čim će sada da truju
Ona dolazi s ljubavlju užasa njezinih lutanja Knjiga Olge Lalić–Krowicka: “Žaba, Žaba”& (Moji jadi), u izdanju “Akademski pečat” Skopje, 2016., objavljena je na albanskom jeziku a recenziju je napisao albanski profesor Nedžat Redžha (Nexhat REXHA). Recenzija je objavljena na albanskom jeziku u novinama Nacional iz
Nažalost, paleta tmine dobija nove oblike ali njeni zločineći moraju pred strašni sud Nikolin, kad-tad ubiće ih zloupotreba njegovih pronalazaka jer, neće moći da obuzdaju vatru u kojoj će i sami izgoreti. Oni nemaju svest šta je plamen a šta
Foto: Alexandra Liebl – IYC Vasiona i nane Neka ti nane cvjetaju, dok gutam kamenje. Kamenje je tvrdo i okameniće me. Niko me više neće bosti, ali će mi zamirisati nana koja o tebi vješto šuti – uvlačeći u vasionu istinska
Biranje lićnosti Ma ne, glupost je to plakaće i odletjeti Leteći svijet nije za nju A možda bogomoljka svetija od monahinje Treća eksplozija, raspao se obraz, mora da se našminka Možda ta formisana od vlastite forme kada nadolazi noć Ne,
Foto: hazelfluffypants.com Olga Lalić-Krowicka A MENE NOĆAS NIJE BRIGA ZA BOL Baš me briga za bol. Pušim treću cigaretu, kava se ohladila. Nebo, noćas si velikodušno, kao vjetar koji nosi moju kosu, prema jugu sreće i krvi, gdje je
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
