Palestina nije sama

Otkazane izložbe, prosvjedi, geste solidarnosti i jedno davno upozorenje Dubravke Ugrešić – borba za palestinsku slobodu u kulturnom polju ne prestaje

Foto: Phil Garip/Hyperallergic

Dok Benjamin Netanjahu najavljuje ofanzivu na Rafu, posljednje utočište oko milijun i pol palestinskih izbjeglica na krajnjem jugu pojasa Gaze, očito je da apeli međunarodne zajednice nemaju učinka: masakr civila, prvenstveno žena i djece, neće stati na broju od 30-ak hiljada mrtvih, nego se nastavlja. A tamo gdje je nemoćna svjetska politika, koliko tek uzaludni moraju biti prosvjedi kulturnjaka i umjetnika? Pa ipak, nastavljaju se i oni, na konferencijama, izložbama, književnim sajmovima… Naša je zadaća da ih barem zabilježimo.

Najviše se posljednjih dana i tjedana govorilo o demonstracijama uoči dodjele Oscara i o govoru Jonathana Glazera čija je “Zona interesa” proglašena najboljim filmom izvan engleskog govornog područja: režiser priče o komandantu konclogora u Auschwitzu osudio je instrumentalizaciju holokausta koji danas dobrim dijelom služi kao opravdanje za izraelsko uništenje Gaze. Nešto slično želio je reći i indijski pisac Pankaj Mishra u govoru “Šoa nakon Gaze”, koji je u organizaciji časopisa London Review of Books trebao održati u velikom londonskom kulturnom centru Barbican, ali je uprava otkazala njegov nastup. U znak protesta, nekoliko autora i kolekcionara povuklo je svoje radove iz Barbicana, s aktualne izložbe, a Mishra je govor ipak održao, ali u Crkvi svetog Jakova. Prostor propalestinskim glasovima u Londonu osigurava i nedavno otvoreni sajam knjiga, započet prosvjedom radnika u knjižnoj industriji za oslobođenje Gaze, a nastavljen seminarima engleskog PEN-a o Palestini i slobodi izražavanja.

Mnogo većih problema s Palestinom i slobodom izražavanja ima, međutim, američka ispostava PEN centra: vrlo detaljno pobrojao ih je niz autorica i autora, među kojima je i Naomi Klein, u otvorenom pismu kojim poručuju da će bojkotirati ovogodišnji PEN-ov World Voices Festival. Slobode govora sve će manje biti i u Miamiju, gdje je gradonačelnik Steven Meiner donio odluku kojom praktički zabranjuje javno protestiranje, a povod su propalestinske demonstracije održane prije tri mjeseca za vrijeme Art Basela, razvikane prodajne izložbe suvremene umjetnosti.

O tome da se pobuna plaća zna ponešto i naša Lana Bastašić koja je, govoreći javno protiv izraelskih zločina, de facto terminirala vlastitu književnu karijeru na njemačkom govornom području. Popričala je o tome nedavno s novinarom Johnom Freemanom, a razgovor se, baš uoči prve godišnjice smrti Dubravke Ugrešić, dotakao i nje: “Pokraj moje zgrade u Berlinu svake noći šeta lisica, a ja volim misliti da se to Dubravka vratila da mi kaže: ‘Jesam li ti rekla?’ Skoro sve ono što sam iskusila kroz posljednja četiri mjeseca – feministkinje koje najednom zašute onda kada se radi o muslimanskim ženama, pisci koji ne ustaju u zaštitu svojih cenzuriranih kolega, institucije koje su hvalile moj rad, a sada mi otkazuju nastupe – ona mi je najavila.” Kad smo se već nakratko vratili s ove strane Atlantika, vrijedi ispratiti i žestoke reakcije u medijima i na društvenim mrežama nakon što je filozofkinja Judith Butler na svome pariškom predavanju početkom mjeseca upozorila da bi Hamasov napad 7. oktobra – ma što mislili o njemu i o njima, ma koliko se grozili nad nasiljem i ubijanjem civila – bilo preciznije nazvati oružanim otporom nego terorističkim činom, zbog decenija izraelske okupacije i aparthejda koje su mu prethodile.

Da povijest nije započela 7. oktobra podsjeća i svjetlosna instalacija Demiana DinéYazhi’ja, izložena na utjecajnom njujorškom Whitney Biennalu, konstruirana od žarulja koje ispisuju poruku “Moramo prestati zamišljati apokalipsu i genocid, moramo zamišljati oslobođenje” i slične parole. Nakon što je rad izložen, ispostavilo se da ga je autor programirao tako da žarulje periodično ispišu i tajnu, skrivenu poruku “Free Palestine”. Ono što će barem dio posjetitelja zaista iznenaditi, međutim, podatak je da je djelo nastalo nedugo uoči 7. oktobra: neki od njih će, nadamo se, tada shvatiti da se borba protiv izraelske okupacije vodila i prije Hamasovog napada.

Ovaj pregled završavamo drugom njujorškom svjetlosnom instalacijom. Rad Phila Garipa uklonjen je s izložbe u umjetničkom prostoru UrbanGlass, a zatim je kompletna izložba otkazana jer se s Garipom solidarizirao niz izlagača i tamošnjih radnika. Razlog uklanjanja: instalacija sadrži natpis “From the river to the sea”, najpoznatiji poziv na oslobođenje palestinskih teritorija, što bi, prema mišljenju organizatora, moglo biti protumačeno i kao poziv na nasilje nad Židovima. Prilično cinično obrazloženje, znamo li da svjetlosna instalacija u nastavku ispisuje stihove “If I must die / You must live” iz pjesme palestinskog pisca Refaata Alareera, kojom je najavio vlastitu smrt pod izraelskim bombama krajem prošle godine. Završni stihovi njegove pjesme “Ako moram umrijeti” nisu uključeni u Garipovu instalaciju, ali ćemo ih uvrstiti u ovaj tekst. Ako ni zbog čega drugog, onda zato što nude jedan mogući odgovor na pitanje čemu umjetnički radovi, prosvjedi i akcije u vrijeme kada ni politika ne može učiniti previše za spas palestinskih života:

“Ako moram umrijeti,

neka moja smrt donese nadu,

neka moja smrt postane priča.”

Novosti

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Boris Postnikov

Boris Postnikov

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Posebno je zanimljiva ili pak bizarna solidarnost koju su Mostarci hrvatske nacionalisti izrazili prema Izraelu poslije napada Hamasa 6. oktobra – Mostarsko je sveučilište okačilo...
Pomorski sindikalni sektor diljem svijeta je među aktivnijima u kritiziranju i bojkotiranju Izraela. Dok radnici u brojnim lukama bojkotiraju utovar i istovar izraelskih brodova, sindikati...
Za mnoge Nijemce, jedini prihvatljivi judaizam je cionizam, što zapravo nije nikakva vrsta judaizma. Kada su primorani da se bore sa perspektivama koje su u...
Kada ljudi ne veruju da je promena moguća, većina ne čini ništa. Autoritarni režimi se oslanjaju na pasivno građanstvo. Totalitarni režimi mobilišu svoje podanike da...