Teško je zamisliti užas šestogodišnjeg dječaka koji iz hrpe leševa viče “babo, gdje si?”, teško je zamisliti užas šestogodišnje djevojčice koja čeka da joj se mrtva majka probudi, ali neobično je lako iznad njih, s kalašnjikovima u rukama, zamisliti bilo koju od te dvije vojske. Ni jedna ni druga nisu tog jutra krenule graditi nasipe po Bosni, pa pod nerazjašnjenim okolnostima poubijale dvjesto ljudi.
Meni je, za razliku od Mate Granića, posve normalno da svatko tko je pretrpio – kako on kaže – »materijalnu ili neku drugu štetu« može tužit svakoga na koga sumnja da ga je oštetio. I da to može uradit bez obzira na ovu hašku presudu, kao što je, uostalom, mogao i prije nje.
Oduševljenje bombastičnim naslovom “Krivi su” i “Hrvatska izvršila agresiju na BiH” na novinskim portalima brzo je zasjenila prosta matematička operacija. Ukupno 111 godina zatvora za šestoricu dokazanih zločinaca koji su činili genocid nad bošnjačkim narodom i urbicid nad svime što se u gradovima i mjestima gdje je taj narod vjekovima obitavao moglo povezati s njim.
Možete vi prvoborcima Domovinskog rata za veliku Hrvatsku, nekadašnju Banovinu, do besvijesti podastirati nebrojene dokaze – govore, izjave, transkripte, televizijske snimke – o Tuđmanovim planovima za podjelu BiH ili o zločinima HVO-a i Naletilićeve Kažnjeničke bojne, možete ih podsjećati na bizarnu činjenicu da se koncentracioni logor Dretelj, logor smrti, nalazio manje od sat hoda od kipa Gospe od Međugorja, ali od toga neće biti nikakve koristi.
Kritičari Tribunala naročito su skloni da tezu o njegovoj prirodi kao „političkog suda“ dokazuju oslobađajućim presudama hrvatskim generalima ili generalu Perišiću ne ostavljajući ni najmanje prostora za mogućnost da su takve presude donesene u odsustvu dokaza koji bi „van svake sumnje“ potvrdili njehovu odgovornost.
Kada je pred smrt saznao da je u Aleji velikana pokopan i Željko Ražnatović Arkan, njegova jedna od posljednjih želja bila je da bude pokopan u podnožju spomenika židovskim (jevrejskim) žrtvama fašizma na Jevrejskom grobljiu u Beogradu koji je bio njegov prvi spomenički objekt, dovršen 1952. godine.
Znaš već da se Štimcu u euforiji dogodi da takve čisto sportske i apolitične izjave o generalima koji će šutnut loptu sa centra izvali pred kamerama, pa se poslije emitiranja mora nemušto ograđivat sam od sebe i slušat kako mu onaj štreber od Šukera dijeli packe.
Deportacije, silovanja i seksualna zlostavljanja. De jure i de facto. Ubistva i uništavanja imovine. Velike ovlasti malih ljudi. Heliodrom, Dretelj, Gabela, Vojno. Zatvorenik koji mora pojesti obrok viljuškom koja se nikad ne pere, za svega nekoliko sekundi. Gašenje cigareta po koži. Zatvorenik koji mora sam sebi odsjeći bradu i pojesti je. Civili koje vojnici HVO-a tjeraju da idu prema linijama bojišnice. Lizanje krvi sa betona, da balijska krv ne ostane na hrvatskoj zemlji.
Reakcije Mostaraca na današnje izricanje presude nekadašnjim liderima takozvane „Herceg-Bosne“ su različite. Većina ih pozdravlja ovu odluku suda dok jedan dio smatra da su kazne premale s obzirom na zločine za koje su osuđeni. „Po nekom mom mišljenju malo su
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
