Protesti u Jablanici – foto Harun Čilić
Mirna šetnja će početi u 18 sati ispred katedrale, a građani će se kretati do Aria centra. U isto vrijeme će početi i protesti u Mostaru “Zaustavimo femicid” koji će biti održani na Španskom trgu.
Organizatori ovih protesta naveli su kako je njihov zahtjev uvođenje pravne definicije femicida te uvrštavanje te kategorije ubistva u krivična djela.
“Femicid u našoj zemlji je stvarnost i iz godine u godinu sve češće se, kao takvo, ne može i ne bi trebalo zanemarivati”, naveli su oni.
Iako zakoni u BiH mogu biti poboljšani s ciljem preciznijeg prepoznavanja krivičnog djela, a samim tim i povećanjem kazni za takve zločine, ipak je prevencija jedan od najvažnijih načina borbe protiv nasilja nad ženama. U javnosti se upravo postavlja pitanje da li su policija i tužilaštvo u Tuzlanskom kantonu uradili dovoljno kako ne bi došlo do ubistva Nizame Hećimović, koju je na stravičan način, iz vatrenog oružja i uživo na Instagramu, ubio nevjenčani suprug nakon što ju je brutalno premlatio.
Nakon toga je u Gradačcu ubio još dvije osobe, a ranio je tri, što je sve zajedno šokiralo javnost koja je na trenutak zanijemila.
Ubrzo su građani počeli postavljati logična pitanja nakon što su procurile pojedine informacije iz ovog slučaja, kao što je: Kako je nasilnik pronašao Nizamu koja je ranije prijavila nasilje? Kako je ubica znao da je Nizama prijavila nasilje? te Zašto ubijena žena nije na vrijeme zaštićena?
Osim toga, prvo ubistvo se dogodilo oko 11 sati ujutru, a ubica se suočio s policijom i izvršio samoubistvo tek oko 14 sati. Stoga se legitimno postavlja pitanje koliko je vremena potrebno tuzlanskoj policiji da locira muškarca koji uživo na Instagramu ubije ženu, najavi nova ubistva te hoda po gradu tražeći nove žrtve.
Nadležni u Tuzlanskom kantonu su istaknuli da su potrebni odgovarajući zakoni na državnom nivou kako bi se moglo bolje reagovati u situacijama kada žena povuče prijavu, međutim ignorišu činjenicu da su mogli na vrijeme zaštititi Nizamu. Umjesto toga, pokreću istragu zbog sumnji da je upravo neko iz policije dojavio njenu lokaciju, kao i to da je ona prijavila nasilje.
Osim što je nedopustivo da im se dešavaju takvi propusti u policiji, nedopustivo je i da ne razumiju važnost zaštite pretučene i uplašene žene koja je došla da od njih traži pomoć. Prema informacijama, ona uistinu jeste povukla prijavu zbog čega njemu nije mogla biti određena zabrana prilaska, no ionako zabrana prilaska nije bilo rješenje za ovaj problem.
Ono što je policija u TK mogla uraditi je da zatraži od viših nivoa vlasti u BiH zaštitu zlostavljane žene. Bilo je potrebno njeno psihološko vještačenje kao i smještanje nje i djeteta u sigurnu kuću. Nemoguće je i ne mogu nam reći da u 21. vijeku u jednoj civilizovanoj i demokratskoj državi, ne postoji nikakav mehanizam zaštite za žene koje trpe nasilje. Da li kod nas onda vlada zakon jačeg i luđeg?
