Vojni vještaci i bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) su u Haškom tribunalu kazali da je Ratko Mladić morao znati za masivnost zločina koji su počinjeni u BiH. S druge strane, Odbrana optuženog smatra da se dokazni postupak Tužilaštva bazirao
U Haškom tribunalu danas će biti nastavljena suđenja generalu Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću, na kojima će biti nastavljeno izvođenje dokaza tužilaštva. Suđenje generalu Mladiću bilo je u prekidu od 4. oktobra, kako je još ljetos bilo najavljeno. Optužba je
Stjecajem historije, Bosna i Hercegovina i ostale zemlje u regiji podarile su tako čovječanstvu posve novi fenomen: dotrajali kliše o ratnim zločincima iz susjedstva – dragim starcima s mračnom tajnom, mirnim obiteljskim ljudima s lijepim kućama i njegovanim travnjacima, koje bi samo jednoga jutra okružili agenti Mossada, ili SFOR-a, svejedno – ovdje je zamijenio kliše o ratnim zločincima u penziji.
Porodila sam se između dva i tri sata ujutro. Dijete su mi odnijeli, a ja mu ni imena nisam stigla dati. Možda su ga dali zločincima. Niko mi nije dao ni čašu vode, ni komad hljeba. Sve je to ostavilo posljedice po mene. Pila sam tablete protiv depresije i nesanice, moram ići ljekaru. Sve je to dio genocida nad nama u Srebrenici.
U nastavku suđenja Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom, svjedok optužbe Srećko Aćimović izjavio je danas da je kao oficir Vojske Republike Srpske, u julu 1995, dva puta odbio naređenje da strijelja Muslimane zarobljene u Srebrenici. Tadašnji komandant VRS, general Mladić
Ako neko tvrdi da srebrenički genocid treba dokazati, nije reč o stavu, nego o činjenici da imamo posla sa čovekom koji, ipak, laže, ili mnogo toga ne zna za mesto na kojem je. A tvrdnja da “sve ono što se dešavalo u ratovima u bivšoj Jugoslaviji ima karakteristike genocida”, više liči na nekakvu pesničku igrariju, nego na stav ozbiljnog čoveka. Izviniće se Nikolić “za zločine koje je u ime naše države i našeg naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda”. Neke, međutim, nije pomenuo.
Te užasne 1992. godine Dodik nije vidio ono što se vidjelo kroz svaki banjalučki prozor. Ili je te slike nepovratno izbrisao iz svog sjećanja? A to su iste one slike koje je američki novinar Peeter Maass opisao u svojoj knjizi “Ljubi bližnjega svoga”, u kojoj je Banju Luku nazvao “epicentrom etničkog čišćenja” i “najmračnijim mjestom na svijetu”, gradom u kojem su Bošnjaci živjeli “sa istim onim strahom u stomaku sa kojim su živjeli Jevreji u Njemačkoj prije pedeset godina”.
Da se ne lažemo, Dačić je, kao i Nikolić, zatražio da mu potencijalni svedoci budu na oku i ćute o državnim zločinima, da tvrde kao i srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine da je državni projekat, zapravo, bio incident za koji su krivi neki marginalci i protuve. Teško.
Kusturica i mnogi drugi znaju šta su činjenice, a šta izmišljotine u ratu. Međutim, koga on i ostali poput njega pokušavaju da prevare? Možda Kusturica jednim svojim filmom može ostaviti utisak na nekoga u svetu ko ujedno nema pojma da je postojala i gde je postojala Jugoslavija, ali da li može varati stanovnike bivše Jugoslavije? Ne!
Najmanje pet stotina godina ima da se u Bosni i Hercegovini posuđuju tuđe zdravstvene knjižice i lične karte, nitko živ više ne zna tko je ovdje kome jetrva, a tko svekrva, tko je muž, a tko otac, kojemu je begu otac pravoslavac, kojemu paši majka katolkinja, što je nama Ajša, a što Sulejman Veličanstveni, i je li on na kraju Baričin ili Ajšin: cijela je historija Bosne jedna turska sapunica.
Ratko Mladić provodio je brutalnom vojnom silom politiku čiji je glavni protagonist u Bosni i Hercegovini bio Radovan Karadžić, a koja je bila zasnovana na genocidu i etničkom čišćenju
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
