Predsjednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Theodor Meron posjetio je u ponedjeljak Prijedor i obišao nedavno otkrivenu masovnu grobnicu Erduan Katana, SE „Ovo je teško za mene. Da stojim na ovom mjestu gdje se stoji licem u lice sa
Foto: Christoph Larnhof Vukovar i 22 godine nakon jednog od najvećih zločina poslijeratne Europe još traga za nestalima, a preživjeli traže pravdu iako su neki od počinitelja osuđeni te još traju suđenja u Hrvatskoj, Srbiji i na Haaškom sudu. U
Kolegij Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) umjesto upisa nove klase polaznika Policijske akademije, ove godine svoje redove popunit će decertificiranim policajcima, potvrdio je danas u Banjaluci ministar unutrašnjih poslova RS Radoslav Jovičić, javio je dopisnik agencije Anadolija (AA).
Mukotrpni proces u kojem su naša društva trebala sopstvenu lošu prošlost da zapamte kao lošu da je ne bi za par godina ponavljali, sad će biti u najmanju ruku otežan i usporen, ako ne i zaustavljen, pa čak i obrnut unazad. Sistemom presuda prema kojima su Stanišić i Simatović ceo rat slikali ikone, prema kojima je Perišić sadio cveće devedesetih, prema kojima se Oluja nije desila a Markač i Gotovina su išli na piknik, legitimisani su ratovi devedesetih.
Stjecajem historije, Bosna i Hercegovina i ostale zemlje u regiji podarile su tako čovječanstvu posve novi fenomen: dotrajali kliše o ratnim zločincima iz susjedstva – dragim starcima s mračnom tajnom, mirnim obiteljskim ljudima s lijepim kućama i njegovanim travnjacima, koje bi samo jednoga jutra okružili agenti Mossada, ili SFOR-a, svejedno – ovdje je zamijenio kliše o ratnim zločincima u penziji.
Milorad Dodik je pretvorio Republiku Srpsku u svoj feud, pa shodno tome trenutnu medijsku “paljbu” kojoj je izložen, prvenstveno onu koja dolazi iz Sarajeva, a u posljednje vrijeme i Beograda, tumači kao pokušaj rušenja tog entiteta.
Može li se zaboraviti duhovni zločin crnomantijaša koji su tamjanom i “svetom vodicom” davali blagoslov paravojnim jedinicama tokom ratova u Hrvatskoj i BiH? Nikoga od njih Sinod nije pozvao na odgovornost, niko nije izbačen iz Crkve. Ona se nikad nije odredila prema tim činjenicama, niti većinska srpska javnost.
Teško je zamisliti užas šestogodišnjeg dječaka koji iz hrpe leševa viče “babo, gdje si?”, teško je zamisliti užas šestogodišnje djevojčice koja čeka da joj se mrtva majka probudi, ali neobično je lako iznad njih, s kalašnjikovima u rukama, zamisliti bilo koju od te dvije vojske. Ni jedna ni druga nisu tog jutra krenule graditi nasipe po Bosni, pa pod nerazjašnjenim okolnostima poubijale dvjesto ljudi.
Naši kukasti tropi postali su sveprisutni vazduh koji puni pluća u junačkim grudima svakom Srbinu, Srpkinji i Srpčetu; naše ideje su već četvrt veka aksiomi koji se ne dovode u pitanje, temelj nacionalnog identiteta u koji smo uzidali desetine hiljada nevinih žrtava.
Refik Hodžić, prijedorski aktivsta na svom Facebook profilu napisao je: “Na molbu novinarke da prokomentariše zahtjeve aktivista okupljenih u Prijedoru na Dan bijelih traka, prijedorski gradonačelnik Marko Pavić je izjavio da “opština Prijedor nema ništa sa tim slavljem.” Na opasku
Oduševljenje bombastičnim naslovom “Krivi su” i “Hrvatska izvršila agresiju na BiH” na novinskim portalima brzo je zasjenila prosta matematička operacija. Ukupno 111 godina zatvora za šestoricu dokazanih zločinaca koji su činili genocid nad bošnjačkim narodom i urbicid nad svime što se u gradovima i mjestima gdje je taj narod vjekovima obitavao moglo povezati s njim.
Kritičari Tribunala naročito su skloni da tezu o njegovoj prirodi kao „političkog suda“ dokazuju oslobađajućim presudama hrvatskim generalima ili generalu Perišiću ne ostavljajući ni najmanje prostora za mogućnost da su takve presude donesene u odsustvu dokaza koji bi „van svake sumnje“ potvrdili njehovu odgovornost.
Deportacije, silovanja i seksualna zlostavljanja. De jure i de facto. Ubistva i uništavanja imovine. Velike ovlasti malih ljudi. Heliodrom, Dretelj, Gabela, Vojno. Zatvorenik koji mora pojesti obrok viljuškom koja se nikad ne pere, za svega nekoliko sekundi. Gašenje cigareta po koži. Zatvorenik koji mora sam sebi odsjeći bradu i pojesti je. Civili koje vojnici HVO-a tjeraju da idu prema linijama bojišnice. Lizanje krvi sa betona, da balijska krv ne ostane na hrvatskoj zemlji.
Veliki broj javnih ličnosti u Srbiji, liberalna opozicija, Srpska pravoslavna crkva (SPC), Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) i druge brojne nacionalne i javne institucije, ugledne javne ličnosti i deo nevladinih organizacija ne pridaju veliki značaj Briselskom sporazumu. Stiče se utisak da liberalna opozicija, brojne javne ličnosti i nevladine organizacije smatraju da su za Srbiju neke druge teme, a ne Kosovo, prioritet.
Nakon današnjeg saopćenja koje je građanska koalicija “Prvi mart” uputila medijima, Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, Ognjen Tadić putem svog Facebook profila javno se obratio aktivistima građanske koalicije “Prvi mart” upućujući im prijetnje putem njihove web stranice. U nastavku možete pogledati
Ispada da mladu hrvatsku državu nisu željeli Miroslav Tuđman, Ivić Pašalić, Markica Rebić, Ljubo Ćesić Rojs, Željko Sačić i ostale uzdanice vojnog i špijunskog državotvornog aparata. Koliko se sjećam, upravo su oni na splitskom aerodromu ispratili Darija Kordića na put koji ga je preko Haaga odveo do zatvora u Grazu.
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
