Beskrupulozniji nego ikada prije: Trumpova diktatura postaje realan rizik

Bivši predsjednik ugrožava demokratiju SAD-a. Međutim on ima najbolje šanse da se vrati u Bijelu kuću. Također i zbog toga što demokrati vladaju mimo životnih osjećaja građana.

Foto: Handelsblatt

Zvukovi violine uvode u finale. Prvo nježno, onda ubrzano najavljuje se vrhunac šoua: izliv bijesa Donalda Trumpa.

Na kraju svojih nastupa u predizbornoj kampanji bivši predsjednik pušta da svira stalno ista melodija, najčešće onda kada predbacuje Joeu Bidenu da je „korumpiran i dementan“ i da naciju uvodi „u treći svjetski rat“.

Ili kada vrijeđa „Bidenove radikalne ljevičarske udaračke grupe“. Tako Trump naziva pravosuđe SAD koje ga hoće sudskim procesom „poniziti“. U stvarnosti oni ne žele srušiti njega, galami Trump u masu koja buči od oduševljenja. „Oni prate sve vas ovdje. Ja sam samo prepreka na putu.“

Poštovanje, ljubav njegovih pristalica, koji sedam godina nakon Trumpove prve pobjede na predsjedničkim izborima 2016. još uvijek dolaze na njegove nastupe, neprekinuto je. Oni obožavaju čovjeka koji se po treći put natječe za predsjednika SAD, o kome je sve rečeno i sve napisano i koga se uprkos tome ne može otpisati u arhiv istorije jer – Trump je relevantniji i beskrupulozniji nego ikada.

On, ukoliko stvarno ponovo uđe u Bijelu kuću, obećava nacionalističku vladu, želi započeti globalni trgovinski rat i prijeti urušavanjem NATO-a. Odluke, od kojih je Trump u svome prvom mandatu zazirao, on bi u svojoj „poslednjoj borbi“, kako se izrazio, realizovao.

Trump želi od prvoga dana biti „diktator“

Jedan dan on bi htio, čim bude u uredu, da bude „diktator“, rekao je Trump ovog tjedna, bar prvoga dana u Bijeloj kući, da bi odmah zatvorio južnu granicu prema Meksiku i proširio ekspolataciju nafte. „Nemojmo se zavaravati“, pisao je neokonzervativni autor Robert Kagan kratko prije toga. „Diktatura Trumpa izgleda sve više neizbježna.“ Samo u prvom momentu to zvuči kao bizarno pretjerivanje.

Što je bliži izborni dan 5. novembra 2024, postaje sve očiglednije da je Trump potcijenjen – još jednom. Jer skoro je uvijek bilo tako nakon njegovog ulaska u politiku. Nakon njegovog poraza protiv Bidena 2020. njegovi pokušaji povratka bili su dugo vremena ignorisani ili ismijavanji.

Čovjek koji se maže kremom za tamnjenje kože, najrađe jede fast food iz McDonaldsa i državama po izboru prijeti ili uništenjem (Iran) ili da bi ih jednostavno želio kupiti (Grenland), ne može ipak ozbiljno dva puta vladati najmoćnijom zemljom na svijetu, vodećom silom slobodarskog Zapada. To je bilo sveopšte shvatanje.

Tako su Trumpove prve nastupe kao bivšeg predsjednika 2021. godine, naprimjer pred izbjegličkim zidom između SAD i Meksika, prenosile samo desničarske male TV. Većina posmatrača i medija smatrali su da je Trump anomalija politike SAD, jedan destruktivni intermeco.

S Bidenovim nastupom u ured ograde od bodljikave žice koje su postavljene nakon juriša fanatičnih pristalica Trumpa na Kapitol u glavnom gradu SAD ponovo su uklonjene a partneri kao Njemačka slave novi start u odnosima.

Međutim da će se Trump jednostavno tako povući, pokazalo se kao želja njegovih zaslijepljenih protivnika. Jedanaest mjeseci prije predsjedničkih izbora jasno je: Trump ima bolje šanse nego ikada da bude ponovo izabran.

“Stalno se tvrdi da je Trunp suviše polarizirajući da bi mogao još jednom dobiti predsjedničke izbore”, kaže Peter Rough, direktor za Evropu na konzervativnom vašintonskom think tanku Hudson institute. “Ali”, tvrdi, “podaci su blizu toga da Trump stvarno ima šansu”. „Economist“, „Washington Post“ i „New York Times“ proriču svjetski zemljotres i pad u autokratiju. Sam predsjednik Biden označio je Trumpa kao “egzistencijalnu prijetnju”.

Svijet nije ništa naučio iz 2016. godine

Takva upozorenja treba ozbiljno shvatiti. Doduše bivši predsjednik nije do sada od svoje partije, republikanaca, nominovan za kandidata. A do dana izbora može se još svašta desiti: Biden može odustati iz zdravstvenih razloga, a Trump može biti osuđen na zatvorsku kaznu. Ili, a i to se Vašingtonu ne isključuje, na dan izbora niti jedan kandidat nema većinu i neočekivano jake treće partije guraju SAD u ustavnu krizu.

Međutim neke prognoze mogu se već dati. Krajem januara, kada savezne države Ajova i Nju Hempšir budu glasale u prvim predizborima, mogla bi borba među republikancima biti već odlučena u korist Trumpa. Krhko stanje SAD razotkriva centralne nesporazume o Donaldu Trumpu.

Prva pogrešna pretpostavka bila je da demagog kao Trump nikada više ne može biti sposoban da dobije većinu. Američki demokrati u svakoj prilici ukazuju na to da je Trump izgubio tri nacionalna izbora, međuizbore 2018, duel protiv Bidena 2020. i Midterms 2022. godine.

U svakom slučaju protekli izbori kažu malo o tome kakve šanse će on imati 2024. Konačno ne bio prvi put da Trump od nemogućeg pravi moguće: čovjek je prebrodio dva impičmenta, pregazio je svoga još doskora „najvećeg konkurenta“ Ron DeSantisa i od optužbe pravosuđa pravi profitabilno insceniranje.

U principu svijet nije ništa naučio iz 2016. kada je Trump već jednom bio potcijenjen, piše novinarka „New York Magazine“, Olivia Nuzzi. Jer Trump se još uvijek mjeri mjerilima politike, anketama, statistikama ili donacijama, a pritom on nikada nije postao politički fenomen. „Njega je najbolje uporediti s crnom rupom. Svako ko se nalazi na njenoj putanji, definiše se kroz njenu snagu privlačenja“, kaže Nuzzi.

Vlastiti miting umjesto TV-debate

Najbolji dokaz za to jeste da je Trump najomiljeniji političar republikanaca iako u najvećoj mjeri operira van partijskog aparata i klasičnih medijskih nastupa. Dok se njegovi izazivači koji su skoro bez šansi muče u TV-debatama, on tamo ne ide i drži vlastita okupljanja.

I dok se kolumnisti lijevog vodećeg medija SAD-a „Washington Post“ spore oko toga da li je Trump sada stvarno diktator u pripremi ili nije predsjednički kandidat, baš je ovoga tjedna ismijao pred milionskom publikom pojam diktatora – jer on to može, jer njega ništa ne zaustavlja, nikakva kolumna, čaki ni 91 tačka optužbe.

S tim je povezan drugi veliki nesporazum, naime da Trumpu isključivi kriteriji moraju biti provokacije i impulzivnost jer većina Amerikanaca žudi za stabilnošću, pouzdanosti i razumom.

Doduše tačno je da su demokrati dobili međuizbore 2022, jer su od Trumpa finansirani ekstremno desničarski kandidati redom izgubili i jer je ograničenje prava na pobačaj demokratsku klijentelu dovelo na birališta. Sličnu strategiju slijede demokrati sljedeće godine. „Ukoliko Biden uspije izbore pretvoriti u referendum o Trumpu, on će jasno pobijediti“, rekla je ranija zamjenica ministra odbrane, Michele Flournoy, u intervjuu za Handelsblatt.

Naravno da je ovaj scenario plauzibilan. A ipak i dalje postoje nedoumice. Jer da će isti recept ponovo funkcionisati ni izdaleka nije jasno jer su političke prilike nepredvidive: svako posrtanje, svaka prehlada Bidena biće u predizbornoj kampanji iskorištena od republikanaca. Gospodarska budućnost SAD jeste nestabilna, a rat Izraela u Gazi tjera masovno mlade birače od demokrata.

Na koncu bi upravo Trumpov talent za iskorištavanje haosa mogao biti to što mu donosi prodor. „Trump je klinički lud“, kaže John Kornblum, dugogodišnji ambasador SAD-a u Njemačkoj. Ipak ili upravo zato on je veoma zabrinut da bi Trump mogao ponovo ući u Bijelu kuću. Trump nudi navodna rješenja na emocionalnoj razini, „sposobnost koju su demokrati skoro potpuno izgubili“, kritikuje Kornblum, „dok demokrati svoja rješenja inteletualiziraju“.

Bidenovi najveći propusti: Inflacija i nedostajući osjećaj

U ljevičarskom Vašingtonu u kome 93% glasa za demokrate može se još tako često kolutati očima nad tvrdim jezgrom Maga republikanaca, koji „žele vidjeti kako zemlja gori“, kako kaže jedna podržavateljka demokrata. Neugodna istina jeste: Američki demokrati odlučujuće su suodgovorni za uspon Trumpa jer oni vladaju mimo životnih osjećaja miliona Amerikanaca.

Predsjednik SAD-a propustio je da prevovremeno izgradi svoga naslednika, stabilnu alternativu Trumpu. „Amtrak Joe“, kako je Biden zbog svoje ljubavi prema vožnji vozom već odavno nazvan, htio bi biti predsjednik koji će vratiti iskustvo i čast u najviši ured na svijetu i istovremeno razumjeti brige prosječnog građanina. Međutim dok Biden vanjskopolitički razumno agira i ojačava američku vodeću ulogu na svjetskoj pozornici, „Amtrak Joe“ izgubio je vezu sa svojim građanima kod kuće.

Biden je najstariji američki predsjednik svih vremena, što čak i vjerne demokrate čini nervoznim, ali njegov najveći problem jeste da je Amerika veliki dio njegovog mandata provela u rekordnoj inflaciji – čak iako su se stope inflacije u poslednje vrijeme značajno smanjile. Ukupno je samo 38% Amerikanaca zadovoljno Bidenovom gospodarskom politikom. Inflacija „uništava sva dostignuća Bidenove vlade“, objašnjava renomirana demoskopkinja Celinda Lake. „Ljudi imaju osjećaj da vlada ne uzima ozbiljno realnu svakodnevnicu.“

Emocije i intelekt, realitet i zahtjevi ne sudaraju tako ni kod jedne teme kao kod gospodarstva. Doduše Biden s pravom hvali svoju politiku domaćih lokacija i milijardskih subvenzija u proizvodnju, njegove industrijske reforme jesu hrabre i potrebne. Ali ipak: „Svakodnevnica ljudi lošija je nego to šta oni čuju na vijestima”, kaže Lake.

Skoro dvije trećine Amerikanaca mišljenja su da je gospodarstvo u lošem stanju, a „više od 70% vjeruje da će biti još gore“, kaže i ekonomista s Harvarda, Jason Furman, raniji savjetnik za gospodarstvo Baracka Obame, za Handelsblatt. Takva vrsta pesimizma poslednji puta bila je oko finansijske krize 2008. Furman: „Inflacija od 2021. i 2022. Ogromna je rupa i mi još nismo stvarno izašli iz nje.“

Demoskopkinja Lake u svojim istraživanjima specijalizirala se na male gradove u ruralnoj Americi, u kojoj je „prerađivački obrt iskrvario“ a Bidenova industrijska politika tek polagano djeluje. Tamo jača polarizacija krila, a centar nestaje.

“Ljudi misle da su okruženi Trumpistima iako to uopšte ne mora bezuslovno biti tačno. Oni ne hvale Bidenova dostignuća, mostove iz infrastrukturnog paketa, nove fabrike elektroauta. Oni ne žele riskirati spor s trenerom softbala svoje djece ili sa susjedom u crkvi.” “Za demokrate je”, kaže Lake ovo, „izuzetno loša faza“, republikanska baza djeluje jako i ujedinjeno, demokratska baza jeste malodušna.

Političko raspoloženje u SAD-u jeste crna kutija

Američki autor Ruy Teixeira pisao je već u 1990-im godinama da demokratima prijeti da izgube radničku klasu. U podkastu libertarne novinarke Bari Weiss on dolazi do zaključka da se demokrati nakon njihove Hillary Clinton traume iz 2016. nikada nisu stvarno oporavili. Označavati Trumpove pristalice samo kao rasiste, naciste, ugnjetavače LGBTQ, spaljivače knjiga i protivnike pobačaja ukazuje na široko društveno nezadovoljstvo društvenom podijeljenošću, od čega profitiraju Trump i njegove kopije time što sebi privlače neodlučne birače i razočaranje demokrate.

I Biden mora sebi predbaciti da je propustio šanse za zaokret. Tako je Biden na početku obećavao „socijalnu revoluciju“. On je htio povećati poreze za koncerne i bogate da bi obnovio obrazovni i socijalni sistem. Međutim neophodni bilioni nisu nikada odobroni od kongresa, čak ni onda kad su demokrati još imali većinu u oba doma. Biden nije uspio na svome najvažnijem cilju ne zbog republikanaca, nego zbog vlastite partije.

Predsjednik SAD-a, to mu se mora priznati, napravio je pod teškim uslovima najbolje iz trenutne situacije: „Bidenomics“ je donijela SAD-u rast, dok Njemačka i Japan moraju živjeti s minimalnim rastom ili čak u recesiji. Međutim moć kratkotrajnog sjećanja jeste velika.

U anketama Trumpu stvarno pripisuju znatno veću godpodarsku kompetentnost nego Bidenu. Pad uslovljen pandemijom i rekordna nezaposlenost na kraju Trumpovog mandata skoro su zaboravljeni – porasle kamate i visoke cijene automobila, nekretnina, tjednog snabdjevanja i mjesta u obdaništima svakodnevnica su.

“Konačno će ljudi shvatiti šta je najbolje za zemlju”, naglašava demoskopkinja Lake, koja vjeruje u to da će Biden uprkos svim kritikama na njegovu osobu izbore 2024. odlučiti u svoju korist. Drugi stručnjaci tu su skeptičniji iz čega se vidi da je političko raspoloženje u SAD sve teže procijeniti – jer i institucije kao kongres i Vrhovni sud gube povjerenje.

Dvopartijski sistem pod pritiskom je, kako se vidi u borbama za moć u kongresu SAD-a. Van dvije velike partije vri, centralistička organizacija „No Labels“ dobija na ubrzanju, a rat na Bliskom istoku izazvao je val protesta na univerzitetima zemlje.

Srednjeročno je prisutan potencijal za prelom u SAD-u i za novu generaciju političara. Trenutno važi da se treba pripremiti za sve scenarije. Tu se ubraja i, iako to može u prvom trenutku zvučati apsurdno, opasnost da vodeća sila slobodnog svijeta otklizi u diktaturu. Povratkom Trumpa u Bijelu kuću to je realna opcija.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

handelsblatt.com

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Annett Meiritz

Annett Meiritz

VIŠE IZ KATEGORIJE
VEZANI ČLANCI
Tramp 2.0 neće brinuti o poštovanju ili priznanju, već o osveti. Žudnja za naplatom nije tek lična odlika ovog lidera – to je suština njegove...
Kao najstarija i najmoćnija demokratija na svetu, moramo shvatiti da izvor snage naše zemlje nisu ni finansijsko bogatstvo ni vojna moć, već slobodarske i demokratske...
Indikativno je i to što Republikanska stranka više i ne pokušava da ponudi bilo šta što liči na izborni politički program. Pred izbore 2020. jednostavno...
Predvidive i razorne posledice gubitka poverenja javnosti u sudove ponovo su u središtu pažnje u Americi sa pokušajima bivšeg predsednika da uvek bude van domašaja...