Hrvatska Republika Herceg Bosna bila je, naprosto, okvir za zločin. Piše: Boris Pavelić “Sto za jednog treba prijatelju.” – to je Dario Kordić 24. siječnja 1993. kazao Tihomiru Blaškiću, kada su telefonom razgovarali o sukobu HVO-a i Armije BiH koji
Foto: Flickr Tzv. samostalna, neovisna i suverena Republika Hrvatska, Tuđmanovo djelo (kojeg bez ujdurme međunarodne zajednice protiv socijalizma ne bi bilo), 20 je godina poslije njegove smrti na repu tzv. obitelji kojoj oduvijek pripada, iza država što su joj u
Tuđmanu je smrt donijela značajna poboljšanja. Državnik koji živi u memorijskoj kartici hrvatske nacije jedva da ima sličnosti s autokratom koji je rukovodio hrvatskim državnim aparatom. Piše: Viktor Ivančić- Peščanik.net Posthumni politički život Franje Tuđmana toliko je blistav, učinkovit, neupitan i
Srpski i hrvatski političari ipak veruju u ono što govore, a njihovo veličanje osuđenih ratnih zločinaca je jedan od standardnih rituala njihove političke religije – ubilačkog nacionalizma. Kad Kolinda Grabar Kitarović stavi Praljkovu sliku na svoj zvanični predsednički FB profil,
foto: SlobodnaDalmacija Kako bi izgledala BiH da su uvažene presude Haškog suda? Bi li postojala ovakva Republika Srpska da postoji kajanje za politiku genocida i nasilja što ih je Haški sud dokazao? Bi li hrvatska politika i danas veličala Herceg-Bosnu
foto: Twitter Hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić, lider hrvatskih Srba Milorad Pupovac, bivši predsjednik RH Ivo Josipović digli tlak „nacionalno osviještenim domoljubima“ za državnim kormilom RH tvrdnjama o tomu kako je u Bijednoj Našoj (pro)ustašizacija izmakla kontroli i zazorno
U pozadini nasrtaja na Pupovca i SDSS je očito sve raširenije uvjerenje da je koaliranje Hrvata sa Srbima ‘sramotno’, čak protuprirodno, što je gola laž jer je iza njih stoljetno iskustvo koaliranja o najvažnijim pitanjima, uključujući ona prijelomna (NOB). A
Foto: Hina Sva državna pompa ubijenom plaćeniku OSRH u Afganistanu – gdje nije imao što tražiti, da ga u smrt nije poslao isti taj državni i vojni vrh RH koji ignorira generala Petra Stipetića, ne samo u Ogulinu – a
Slučaj mostarskog Aluminija, kao uostalom mnogi slični tranzicijski slučajevi u bivšoj Jugoslaviji, a u slučaju Bosne i Hercegovine paralela i poveznica se itekako može povući sa slučajem Hercegovačke banke, zapravo je primjer matematičke jednadžbe rata, krvi, ratnog profiterstva, zločina, organiziranog
Tuđman – foto lupiga.com Uz etničko, HDZ je najodgovorniji za etičko čišćenje javnoga života u Hrvatskoj, bilo da je riječ o Srbima ili ‘nelojalnim’ Hrvatima. Hrvatska je gospodarski uništena, bez industrije i s neodrživim mirovinskim te zdravstvenim sustavom. Duboko je korumpirana i premrežena
Foto: Tom Dubravec/Hanza media Tjednik Novosti istražio je politički lik i djelo Ruže Tomašić i objavio to pod naslovom „Ruža ustaška“, što novoizabranu europrlamentarku iz skupine tzv. Hrvatskih suverenista – ikonu nacionalističke tzv. desnice – stavlja u vampirski kontekst ustaškog
Foto AFP Bez obzira na to kakav će biti ishod europarlamentarnih izbora 26. svibnja u RH, tko će u Uniju na pet godina boli glava činovničke apanaže, nitko tamo neće paliti ama baš nikakva – hrvatska svjetla. To je floskula
„Evo, moja grobnica je zaista prostrana. Što da jedan usamljeni radi u toliko kvadrata? Kod mene objektivno ima mjesta za još par desetaka tisuća kostura…“ „Jesam li vam rekao?!“ rekao je pokojni predsjednik Franjo Tuđman kada su se premijer Andrej
Foto: FB Prvi hrvatski predsjednik i vojni zapovjednik dr. Franjo Tuđman, prema nedvojbenim povijesnim činjenicama, zagovarao je koncentraciju vitalnih gospodarskih grana i kapitala režimu odanih “dvjesto obitelji” čije gospodarske posljedice i danas osjećamo bez nade u trajni oporavak. Nadalje, u
Foto: Braniteljski portal Umorili su nam živote naši generali. Proklete dosade od slučajnih pobjednika. Cerekam se ovih dana kao purica nad glistom, zabavno je u Hrvatskoj. Nekako pomalo, iz dokonog zatišja, stigao je vrag po svoje podanike. Negativna selekcija kao primarni
Domalo dvadeset i sedam godina, polovica moga života, prošla je od usijanog srpnja 1992., kada smo fotoreporter Maganja i ja, tražeći način da nekako uđemo u već mjesecima opkoljeno Sarajevo, pa sve kružeći oko grada kao lešinari oko žive lešine
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
