S pravom je rečeno: opsada i pad Vukovara predstavljaju završni čin smrti Jugoslavije. Završni stoga što je Jugoslavija bila osuđena na smrt najkasnije još 1972. godine kada su trijumfirali nositelji neokonzervativnog (strukturno neostaljinističkog) zaokreta, čije su se konzekvencije očitovale u
Jebo vas Vukovar. Odavno je to trebalo reći, pa kad Grad Heroj to ne može – jer mrtva usta ne govore – evo ja ću Jebo vas Vukovar. Punih je, eto, trideset godina kako ga ne vade iz pozlaćenih usta,
Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL Velike tzv. državotvorne ideje odavno već nemaju prođu u suvremenim društvima, a hrvatska tzv. desnica, razmrvljena, međusobno posvađana zbog svojih uskih feuda, nezrela i nesposobna ujediniti se pod jednim kišobranom, oko jedne moderne tzv. desne agende, etc.
Eto, od takvih iz devedesetih rađaju se opet ovi današnji prevaranti. Prevaranti bez argumenata sa jakim želucem i velikom ambicijom za biti netko. Prolaznici. Nažalost prolaze i tu su. Bljuju, vrište, klikću i stavljaju svoja jaja u tuđa gnijezda kao
Od tada do danas Vukovar je nacionalistički, politički eksperiment, balzamirani grad koji tavori pod krunom šupljeg pijeteta, u kojemu se Hrvati i Srbi i dalje oštro dijele po nacionalnoj netrpeljivosti, gdje je ćirilica, iako Ustavom zagarantirano pismo srpske manjine, zabranjena,
Na dan sjećanja na vukovarsku tragediju, iz nekog se nedovoljno istraženog zakutka naše nutrine jave preživjeli ostaci tuge za koje smo vjerovali da su u ovih, skoro trideset godina već uspješno izblijedjeli. Godinama smo ih potiskivali u neku vrstu djelomično
Učiteljica Smilja je u školi rekla da ponavljaćemo gradivo iz poznavanja prirode i društva. Uča je rekla: „Saćemo sa par pitanja i odgovora utvrdit ono šta smo naučili juče!“ Mi rulja u razredu smo klimnili sa glavušama. Onda je učiteljica
Foto: Emica Elvedji/PIXSELL Da je u iracionalnim društvima mit važniji od stvarnosti, nacija od pojedinca a dogma od razuma – da je, u krajnjem slučaju, smrt važnija od života – još jednom ovih dana demonstriraju dvije naizgled zavađene, a zapravo
Što je očekivati poslijeizbornoj Hrvatskoj? Najvjerojatnije još gore stanje, nego u prethodnomu mandatu vladajuće HDZ-ove trgovačko-interesne tzv. koalicije, jer nema tko drugi doći za državno kormilo, osim neznatno pofriškane iste problematično (ne)sposobne momčadi. Pofriškane baš Škorinim najvidljivijim sada domovinskopokretnim igračima
Povodom obilježavanja obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i 22. obljetnice uspješno provedene mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič na Ovčari je odala počast svim žrtvama Vukovara. Aktivisti i aktivistkinje iz Hrvatske i
“18. studenog obilježavamo tragične godišnjice masakra u Škabrnji i pada Vukovara obilježenog ubojstvima, zarobljavanjem i protjerivanjem stanovništva. Izražavamo pijetet prema žrtvama zločina u Vukovaru i Škabrnji. Ujedno, izražavamo nadu da će odluka Vlade Republike Hrvatske o proglašenju 18. studenog Danom
Volio bih da im osobno, čak i privatno, u četiri oka, ali s upaljenom kamerom – objasnim što sam ja radio u ratu i svi muški iz moje familije i što su mnogi drugi osim imenovanih radili u ratu. Pun
Dobrohotniji misle da su njeni ispadi, vulgarni nacionalizam, brljanje po prošlosti i retuširanje vlastite biografije, zasluga njenih savjetnika, ali nije uputno vjerovati da bi joj itko, osim ako nije krtica u njenim redovima, savjetovao da okolo, doma i po svijetu,
Vladi novi praznik, nazvan Danom sjećanja na žrtve Vukovara, služi kao politička platforma za skore izbore, populističko titranje osjećajima zajedništva u žrtvoslovlju i odmazdi, praznikovanje banalnog, ali kurentnog patriotizma, slavljenje rata i nikada ugašene mržnje prema građanima srpske nacionalnosti. Cinično
REUTERS/Mike Segar – RTS2FGC Tko se komu sa slobode smije u lice zbog nekažnjena ratnog zločina, a ne poteže jocker „zovi“: pitaj narod, jer je unaprijed sve jasno, potvrđuje i neki dan oslobađajuća presuda i posljednjoj dvojici bivših specijalaca MUP-a
Photo credit: larnhof.christoph via Visual hunt / CC BY-ND Pitanje gdje je bio Penava u listopadu 1991. nije provokacija nego higijena. I Đakić također. I Tolušić. Gdje su bili? Osobno znam gdje su bili, ali neka javno kažu kad javno traže
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
