Završni dan XIV TKT Festa – “Eva nije Adam”

tačno.net
Autor/ica 3.4.2016. u 16:35

Završni dan XIV TKT Festa – “Eva nije Adam”

Posljednja predstava na ovogodišnjem 14.TKT Festu, koju će publika moći pogledati dolazi iz produkcije Gradskog kazališta “Jozo Ivakić” iz Vinkovaca, riječ je o predstavi “Eva nije Adam”. Ujedno će ovom predstavom biti završen TKT Fest, na kojem je ove godine izvedeno devet predstava.

EVA NIJE ADAM

„Eva nije Adam” osječke spisateljice Lydie Scheuermann Hodak je predstava u režiji Ivana Kristijana Majetića.

Predstava se bavi odnosom tri mlade moderne osobe, te problemima koji muče gay parove, ali i sve druge. Helena i Onyx su djevojke u višegodišnjoj ljubavno-intimnoj vezi. Heleni, koja ima uspješnu manekensku karijeru i želi dijete u njihovoj ljubavi nedostaje uloga majke. Onyx, direktorica banke, razmišlja drugačije i ne želi ulaziti u ilegalne klinike i baviti se nerazriješenim okolnostima umjetne oplodnje, a želi sačuvati vezu s Helenom. Njihov cimer,

Nedjelja, 03.04.2015. u 19,30 sati u Teataru kabare Tuzla,

Komedija: “EVA NIJE ADAM”,

Autor: Lydija Scheuermann Hodak,

Režija: Ivan Kristijan Maić,

Produkcija: Gradsko kazalište „Jozo Ivakić”, Vinkovci,

Igraju: Katarina Baban, Sanja Drakulić, Vladimir Andrić.

Pretposljednje večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli izvedena komedija „ Nećeš, razbojniče“ madjarskog pisca Zoltana Egressy-ja u režiji Dražena Ferenčine i koprodukciji Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „ Joza Ivakić „ iz Vinkovaca

 PRIČE  I  TRAČEVI  IZ  NOGOMETNE  SVLAČIONICE

Zoltan Egressy: „Nećeš, razbojniče„

Režija: Dražen  Ferenčina

Igraju: Vladimir Andrić, Goran Koši i Mladen Kovačić

Koprodukcija Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „Joza Ivakić„ iz Vinkovaca, Hrvatska

Zoltan Egressy (Budimpešta  1967) mađarski je pjesnik, pisac i dramatičar, ujedno i prevoditelj, a nastupao je i kao pjevač u jednom underground bendu. Od 1995. godine  piše kazališne i radio – drame, kao i scenarije, komad što smo ga vidjeli u okviru Dana akademskog teatra praizveden je u Jozsef – Katona teatru u Budimpešti, gdje je postao prava hit – predstava. U hrvatskoj verziji promjenjen je originalni naziv „Krumpir i blitva“ u „Nećeš, razbojniče“ – kao neizbježna asocijacija na poznatu poštapalicu Zdravka Mamića, neokrunjenog ali zato ništa manje neodirljivog „ kralja nogometa“ u Hrvatskoj, pa je prava šteta da i predstava nije više krenula tim tokom raskrinkavanja i razgolićenja te velike hrvatske laži kroz satiričku žaoku i komediografski obrat u kazališnoj obradi svega onoga što se dogadja na nogometnim terenima i u svlačionicama. No, u tu „močvaru„ valjalo bi zagaziti i mnogima drugima i prije negoli kazalištu, pa je i pristup Dražena Ferenčina tom Egressy-jevom tekstu, u predstavi nastaloj koprodukcijom dva teatra: Kazališta Virovitica i Gradskog kazališta „Joza Ivakić„ iz Vinkovaca, ostao uglavnom u okvirima zadanim samim dramskim predloškom.

Mjesto radnje nogometna je svlačionica, točnije svlačionica za suce, glavnog i pomoćnih, oni su i jedina tri lica u drami, njihovi životi i medjuodnosi ono su što čini srž i temu komada. Egressy piše pitko, jasno i razgovijetno, ne može mu se odreći humoristična nota i komički ton, sve ono što pratimo na pozornici neizbježno nas može podsjetiti na dobru novinsku humoresku, uspjelu kozeriju tipa vrckavih, ponekada itekako ubojitih i raskrinkavajućih napisa Ante Tomića. Dražen Ferenčina na tragu je takvog iščitavanja ovog teksta, prikloniće se radije vodviljsko – kabaretskom modelu igre i u takvom proigravanju tema i motiva protiče i predstava. A nju vode, naravno, glumci, od njih ovisi intenzitet i mjera zabave koja nam se nudi, oni su ti na kojima predstava počiva. Oni su tri luzera, gubitnika, svatko na svoj način: glavni sudac Želimir, igra ga vrlo pogodjeno, na granici karikature ali sa mjerom i obzirom, Vladimir Andrić, mamin sin u grču dostizanja životnog cilja da postane sudac Fife. Dva pomoćna suca, Mladen Kovačić, kao nesretno zaljubljeni pjesnik sklon čašici više i Goran Koši, mali spletkar i intrigant, kome ništa ne polazi za rukom, skladno upotpunjuju portret te male grupe ljudi u jednoj mikro sredini koja nam, ponekada, može reći mnogo više i o nama samima i o svijetu u kojem jesmo, mnogo više nego što bismo to u prvi mah pomislili. Kao što to možemo spoznati kroz jednu od blistavih replika u komadu:„Dobar sudac ti je ko lijepi jednorog – svi pričaju o njemu, a nitko ga nije vidio!„

Mladen   Bićanić

tačno.net
Autor/ica 3.4.2016. u 16:35