Bjelorusija i predsjednički izbori: Strah od Lukašenka nestaje

Povezani članci

• SZO pozvala ljude da otkažu planove za odmor kako bi zaštitili javno zdravlje
• Oksfordski naučnici u trci s vremenom
• Traženje nasljednika šefa Evropske centralne banke: Teško naslijeđe Maria Draghia
• Drama republikanaca
• Preliminarni dogovor o reformi zakona o posjedovanju oružja u SAD-u
• Trump i Putin za zajedničku borbu do poraza IDIL-a

Desetine hiljada pripadnika opozicije u Minsku – Foto:Tatyana Zenkovich/ EPA-EFE/ Shutterstock 

Ruski plaćenici, sigurnosne snage kod anti-demo treninga – kratko prije predsjedničkih izbora moćnik Lukašenko opet igra na strah. Međutim, to utoliko više ojačava opoziciju.

Piše:  Christina Hebel, Moskva  31.07.2020
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

To su impresivne slike koje nam trenutno dolaze iz Bjelorusije. Hiljade ljudi skupljaju se u gradovima u regionima, desetine hiljada čak u Minsku i bodre opozicionu kandidatkinju Svetlanu Tihanovskaju i njene obje suborkinje Mariu Kolesnikovu i Veroniku Zepkalo. Više od 60.000 ljudi su, prema podacima boraca za ljudska prava, bili u glavnom gradu, toliko mnogo ih nije bilo ni na jednim demonstracijama proteklih godina.

Veronika Zepkalo, Svetlana Tihanovskaja i Maria Kolesnikova na bini – Foto: Tatyana Zenkovich/ EPA-EFE/ Shutterstock 

Dugo vremena u Bjelorusiji je uglavnom sve određivao jedan čovjek: Aleksandar Lukašenko. Autoritarni vladar dao je političke protivnike progoniti, zatvarati, isključivati sa izbora. On je odlučivao kako će izbori teći tako da je na kraju uvijek imao znatnu većinu za sebe. Već u proteklim godinama to je imalo sve manje veze sa realnošću. Sada, nakon 26 godina na vlasti on to može sve manje skrivati jer se i raspoloženje među deset miliona stanovnika znatno promijenilo, što se međutim u državnim medijima ne tematizira.

O promjenama se govori pred predsjedničke izbore 9. augusta. “Bjelorusija se probudila.” Mišljeno je da su se mnogi ljudi, iz straha od poteškoća, dugo godina rađe držali dalje od politike a sada se usuđuju izaći na ulice i ne žele više šutjeti – i to iako su stotine demonstranata i novinara, često brutalno, uhapšeni proteklih tjedana.

Lukašenkove greške

Nešto je izmaklo kontroli u Lukašenkovom sistemu: To leži i na tome da je on načinio istovremeno nekoliko grešaka:

• Lukašenko nije ozbiljno shvatio promjenu raspoloženja. Pritom se ne radi samo o nezadovoljstvu zbog dugotrajne gospodarske krize. Ona se u zemlji koja prerađuje naftu nakon dugog spora sa Rusijom i opadajućih cijena nafte još zaoštrila.
• Ljudi su bijesni prije svega zbog Lukašenkovog odnosa sa pandemijom Corone. On je dugo pobijao postojanje virusa, objašnjavao da je to „psihoza”. Ovoga tjedna je tvrdio da je sam “uspravno” prebrodio Coronu – što bi vjerovatno trebalo značiti: To nije tako strašno. Ljudi se osjećaju ostavljeni sami sa pandemijom, sakupljaju čak maske i novac za medicinare. Bjelorusija ima u međuvremenu zvanično više slučajeva nego Ukrajina koja ima četiri puta više stanovnika.
• Lukašenko je podcijenio žene. On je mislio da mu opozicija ne može više biti opasna nakon što nije dozvolio registraciju za izbore Viktoru Babariku i Valeriju Zepkalu a blogera Sergeja Tihanovskija je dao ranije uhapsiti. Jedino je Svetlana Tihanovskaja, supruga blogera, registrovana kao stvarni opozicioni kandidat. Šta Lukašenko drži do žena u politici objašnjava on jasno: “Naše društvo nije dovoljno zrelo da glasa za jednu ženu“, rekao je lapidarno. Pritom su polovina birača u Bjelorusiji žene. I sa pogledom na Tihanovskaju je rekao: “Za jednu suprugu i domaćicu neće niko u Bjelorusiji glasati.” 37 – godišnja prevoditeljica se, kao je sama ispričala, u posljednje vrijeme starala o svoje dvoje djece i domaćinstvo.

Međutim upravo to je snaga Tihanovskaje, ona se u predizbornoj kampanji pokazuje kao normalna Bjeloruskinja, koja ima namjeru da umjesto svoga muža, sistem u svojoj zemlji odlučujuće izmjeni – upravo zbog toga što je zastrašivana. Ona je svoju djecu u međuvremenu prebacila u inostranstvo. Na slikama na socijalnim medijima ona se već predstavlja kao jedna Jovanka Orleanka. Ona zahtjeva slobodu za svoga muža i druge političke zatvorenike: „Ja ne želim moć, ja želim pravdu.“

Ona je najavila da će mandate predsjednika referendumom ograničiti a potom će održati fer predsjedničke izbore. Tihanovskaja se ne bori sama, povezala se sa Veronikom Zepkalo, suprugom kandidata Valerija Zepkala, koji je u međuvremenu pobjegao u Moskvu, i Mariom Kolesnikovom iz tima Babariko, koji također sjedi u zatvoru. Simboli ovih žena su – pesnica, srce i jedno V kao Victory, koje one formiraju svojim rukama i sada su sveprisutni.

Lukašeno ovoj ljudski – emocionalnoj izbornoj kampanju može malo šta suprotstaviti. 65 – godišnjak  se prezentira u državnim medijima prije svega u krugu vojnika i sigurnosnih snaga, koji mu do sada lojalno drže stranu. On pokušava, kao mnogo puta do sada, da širi strah u zemlji, govori o prijetećem Majdanu aludirajući na promjenu vlasti u susjednoj Ukrajini, upozorava na revoluciju i masovne nemire. Kao takve on označava i demonstracije desetine hiljada protiv lažiranja predsjedničkih izbora 2010. koje je on dao brutalno okončati. Ovoga tjedna pobrinuo se za dva novinska naslova:

• Posjetio je jednu ozloglašenu specijalnu jedinicu, koja se angažuje za razbijanje demonstracija. Državna televizija je pokazala kao policajci „treniraju“: Vozila sa rešetkama kretala su se na demonstrante statiste, korišteni su vodeni topovi, slijedili su policajci sa zaštitnim vizirima i pendrecima.
• Kasnije je dao da se uhapse 33 ruska „borca“ od kojih je 14, prema raznim medijskim izvještajima, pripadalo privatnom ruskom vojnom preduzeću Wagner. Oni su navodno bili na proputovanju u jednu afričku zemlju. Bjelorusko vodstvo tvrdi da je u zemlju ušlo oko 200 plaćenika da bi situaciju za vrijeme izborne kampanje destabilizovali. Otkrivena tajna operacija u Bjelorusiji? To treba da zvuči kao veliki ulov Lukašenkovih sigurnosnih snaga, posebno jer su ti ljudi navodno sarađivali sa opozicijom, kako je objašnjeno. To sve nije potpuno transparentno i mnoge stvari su nejasne: Zašto ti ljudi nisu imali oružje? Šta je tačno bilo njihovo naređenje? Gdje su ostali ostali plaćenici? Zašto je nakon takvih optužbi ruski ambasador još u zemlji?Da li je to samo dalja velika inscenacija kao što misle kritičari.

Za dan izbora i vrijeme poslije toga, sve ovo u svakom slučaju ne sluti na dobro. Strahuje se od velikih lažiranja. Tihanovskaja je pozvala ljude da brane svoj glas. Šta ako opet desetine hiljada budu protestovali – hoće li Lukašenko silom ugušiti demonstracije? „Ja se nadam da Lukašenko ne želi krv“, rekla je nedavno bjeloruska dobitnica Nobelove nagrade za literaturu Svetlana Aleksijevič. Tome se nada i kandidatkinja Tihanovskaja. Ona je sa bine u Minsku apelovala na sigurnosne snage da ne bi trebali opet ići protiv „svojih majki, sestara i braće“ i udarati ih samo zato jer hoće miroljubivo da reknu svoje mišljenje.

spiegel.de