“Cervantesov trg” Predraga Lucića: Bio je satiričar vječitog kova, humanist bez fige u džepu

Kim Cuculić
Autor 21.12.2018. u 11:24

“Cervantesov trg” Predraga Lucića: Bio je satiričar vječitog kova, humanist bez fige u džepu

»Predrag Lucić bio je brehtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i s bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame ‘Aziz’, napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.«

Uskoro će se (10. siječnja) navršiti pretužna godina od preranog odlaska Predraga Lucića (1964. – 2018.), novinara, književnika, feralovca, urednika knjiga i kolumnista Novog lista. Ovih dana, u izdanju zagrebačkog Jesenskog i Turka, objavljena je knjiga »Cervantesov trg«, koja donosi Lucićeve sabrane drame i songove – možda nešto manje poznati dio njegova opsežnog i žanrovski raznolikog opusa.

Uvijek se ističe njegov novinarski rad, bogat parodijsko-satirički opus pa i »klasično« pjesništvo, no Predrag Lucić bio je i istinski kazališni čovjek.

Tako u njegovoj biografiji nalazimo podatak da je 1984. godine upisao kazališnu i radijsku režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Prva Lucićeva kazališna režija je dramski triptih »Ulične ljubavi« (»Ljubav i ludilo«, »Naranča na Venerinu brijegu« i »The Twentieth Century Hamlet«) iz 1987. u izvođenju studenata glume iz Kazališne radionice splitskog HNK-a.

Godinu kasnije, također s Kazališnom radionicom, režirao je »Kralja bitnika« prema Arthuru Knightu.

Zatim je 1989. za diplomski rad postavio u Narodnom pozorištu u Tuzli dramu Miodraga Žalice »Mirišu li jorgovani u New Yorku«. Pored ranih studentskih radova, dramski opus Predraga Lucića čine: »Aziz ili Svadba koja je spasila Zapad«, »Alan Ford & Grupa TNT u epizodi Povratak otpisanih«, »Istarske barufe«, »Cervantesov trg ili Trg robova«, »Kako se kalio Čehov« i nedovršena »Lisistrata«.

Napisao je i songove za predstave »Tri mušketira« Alexandrea Dumasa i »Majka Courage i njezina djeca« Bertolta Brechta. Za »Aziza« je 2017. dobio nagradu »Judita«, a »Istarske barufe« nagrađene su na Danima Fadila Hadžića kao najbolja predstava. Treba spomenuti i nezaboravne putujuće pjesničke kabaree koje je Lucić s Borisom Dežulovićem izvodio od 2007. do 2017. godine.

Kriv je Viktor

Knjiga »Cervantesov trg«, na 480 stranica, podijeljena je u dvije veće cjeline: »Sabrane drame« i »Mala kazališna pjesmarica«. Uvodni tekst »Nepoznati Predrag – heroj ulice« napisao je Boris Dežulović, a počinje rečenicom: »Kriv je, naravno, Viktor (Ivančić). Da nije bio Viktor, Feral bi bio kazališna trupa.« I to je pravi uvod u kazališnog Lucića, čijem kazališnom opusu Dežulović pristupa na svoj prepoznatljiv način i kao svjedok zbivanja, pa kaže: »Najzad, kazalište je, uz muziku i nogomet, bilo tema naših prvih prepoznavanja. Dijelili smo divljenje za Brechta i iskustvo uličnog teatra…«

Nakon što je završila Feralova pustolovina, a Lucić prešao u Novi list, gdje je od 2009. do 2017. ispisivao svoju Trafiku, putem se opet našao u kazalištu. Splitskom HNK-u i Brechtu vraća se 2008. godine, ali je njegov »Aziz«, planiran u režiji slovenskog redatelja Renea Maurina kao »ogled o antimuslimanskoj histeriji i strahu od Drugoga«, koji je Lucić napisao prema motivima Brechtova »Pira malograđana«, otkazan odlukom tadašnjeg intendanta Milana Štrljića koji je – navodi Dežulović – »tekst kukavički pročitao rasističkim prema muslimanima«.

U Beogradu je u časopisu za teatar, film i televiziju TFT objavljen Lucićev prigodni dramolet o kazalištu u tranziciji »Kako se kalio Čehov«. U zborniku Trećeg programa Hrvatskog radija 2012. objavljena je njegova drama »Cervantesov trg ili Trg robova«, a sljedeće godine Jasna Mesarić je u radioigru adaptirala nepoćudnog »Aziza«.

Godine 2013. Lucić je napisao songove za predstavu »Tri mušketira«, koja je u režiji Kokana Mladenovića izvedena u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca. Na poziv Dušana Jovanovića napisao je songove i za »Majku Courage i njezinu djecu« u splitskom HNK-u. U koprodukciji sarajevskog Kamernog teatra 55 i slovenskog Gledališča Koper, Kokan Mladenović 2016. režira Lucićeva »Alana Forda«. Sljedeće godine četiri kazališne kuće iz triju država – Istarsko narodno kazalište iz Pule, Gledališče Koper, Slovensko narodno gledališče iz Nove Gorice i Slovensko stalno gledališče iz Trsta – postavile su »Istarske barufe« Predraga Lucića prema motivima Goldonijevih »Ribarskih svađa«, u režiji Vite Taufera. I konačno, gotovo cijelo desetljeće nakon skidanja, u program Splitskog ljeta uvršten je »Aziz« u režiji Dine Mustafića.

Satirička oštrica

Kako se prisjeća Dežulović, Lucić je premijeru »Istarskih barufa« dočekao već ozbiljno bolestan, a do povratka na Splitsko ljeto zavjesa je bila napola spuštena – na kraju generalne probe Predrag Lucić je s glumcima izišao pred publiku i poklonio se zadnji put… Uz tekst Lucićeva »Aziza« redatelj Dino Mustafić prisjeća se rada na toj predstavi, zaključujući: »Aziz« je tekst koji je imao sudbinu samog autora – zabranjivan, osporavan, cenzuriran od onih koji su osjećali strah od smijeha slobode…«

Slijedi tekst Lucićeva »Alana Forda« uz popratni osvrt Kokana Mladenovića pod naslovom »Meštar od poruge i šegrt Mladenović«. Objavljena je i drama »Istarske barufe«, koju smo imali prilike gledati 2017. u Slovenskom stalnom gledališču u Trstu. Rezultat ove međunarodne produkcije je živopisna višejezičnost i višedijalektalnost, u kojoj se prepliću razne varijante čakavštine te hrvatski, slovenski, talijanski, njemački i mađarski jezik. Tako »Barufe« na zanimljiv način iscrtavaju svojevrsnu jezičnu mapu Istre i pograničnog područja. Radnja je smještena u austrougarsku multinacionalnu zajednicu u Istri, no prisutne su i aluzije na aktualne incidente hrvatskih i slovenskih ribara.

Goldonijeve »Ribarske svađe« iz 18. stoljeća Taufer je iščitao iz vizure današnjeg vremena, odnosno dnevno-političkih barufa između hrvatskih i slovenskih ribolovaca. Pritom se redatelj u velikoj mjeri pridržava predloška, ali u njega ubacuje i brojne aluzije na suvremenost i društveno-politička zbivanja. U tome do izražaja dolazi i prepoznatljiva Lucićeva satirička oštrica, a Taufer je svađe među ribarima i njihovim ženama dodatno brutalizirao i naturalizirao pridajući likovima crte karikaturalnosti. No sve to ublaženo je obiljem humora i duhovitih dosjetki koje izazivaju smijeh. Riječ je o pravoj, lucićevski punokrvnoj satiri. Popratni tekst »Smo usi Istrijani!« potpisuje Vito Taufer.

Vidoviti genij

Inspiraciju za »Cervantesov trg ili Trg robova« Lucić je pronašao u »Don Quijoteu«, a na ovu njegovu dramu osvrnula se Lada Martinac Kralj. Objavljena je i »nagradna predigra u šest prizora« – »Kako se kalio Čehov«, dok o nedovršenoj »Lisistrati« (prema Aristofanu) piše Sinan Gudžević.

Drugi dio knjige donosi »Malu kazališnu pjesmaricu«, a uvodni tekst »Pjesme u dezertercu« napisao je Viktor Ivančić. On smatra da su Lucićevi songovi koje je radio za kazalište u savršenom dosluhu s cjelokupnim njegovim satiričnim i parodijskim opusom, dok na ovim prostorima nema pjesnika s tako snažnom antimilitarističkom gestom. Slijede songovi iz »Tri mušketira« i »Majke Courage i njezine djece«.

Kako smo pisali u povodu premijere, u pokušaju da se kroz ruho »Tri mušketira« kritički progovori o današnjem društvu i njegovim anomalijama najjače mjesto predstave su tekstovi Predraga Lucića, koji bespoštedno raskrinkava Državu i Crkvu, usmjerujući satiričku oštricu naročito prema Crkvi, koja danas sve više nalikuje banci i velikoj korporaciji koja utjelovljuje financijsku i političku moć (jedan od najboljih prizora je onaj u bočnim ložama s Kardinalom i pratećim korom koji Crkvu i Državu sintetizira u Lucićevoj »Rišeljezi«).

Knjigu »Cervantesov trg« pripremili su Viktor Ivančić, Ivan Lucić, Sandra Trumbić-Lucić i Boris Dežulović, a izvrsne ilustracije napravio je Alem Ćurin. Završimo riječima urednika izdanja Krune Lokotara:

»Predrag Lucić bio je brehtijanac po kazališnom uvjerenju i izrazu, satiričar vječitog kova, a to ne ide ako nisi humanist bez fige u džepu i prosvjetitelj oslobođen antropocentrizma, čovjek hrabar i dovršen. Konačno, bio je genij, dosegao je serijski vrhunske rezultate, ako se uopće genij može s bilo kim i s bilo čim usporediti, jer genij je autentičan. Eh, da, bio je i pomalo vidovit, kako se to lijepo vidi iz drame ‘Aziz’, napisane puno prije histerije koja se razvila oko pitanja imigranata.«

Novi list

Kim Cuculić
Autor 21.12.2018. u 11:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija