Ćumak – po odluci Stožera

Povezani članci

• Savremena američka književnost i politika: Michael Chabon, Sindikat jidiš policajaca i anticionizam
• Svjetska premijera dokumentarnog filma Tijelo/Body, o ženi koja se svojim neukrotivim duhom bori s nizom rijetkih autoimunih bolesti
• BIDENU NEĆE BITI LAKO
• Do smrti naredne
• KRHOTINE DEVEDESETIH (2): Intelektualci ponovo na stratištima
• Lov na Frljića

foto: timesofmalta

Bio je to zanimljiv običaj. Ne znam tko se prvi sjetio, kako reče jedan moj drug objašnjavajući djetetu nastanak religije i karakter maskirne uniforme svećenstva, ali ga pamtim kao naročitu atrakciju po bilogorskim selima šezdesetih i sedamdesetih.

Oko ponoći, kad se mlada presvuče u gazdaricu, kućanicu, mnogi bi nezvani gost ušetao na svadbu i okvasio grlo brljom ili tudumom.

Drčniji su znali i pregristi ponešto. Koji nesortirani komad prasećeg buta ili zaostali pohani batak.

Nekad se i “cijelo društvo”, vraćajući se kući sa zabave u Malim Zdencima, znalo pomiješati među već polupijane svatove, pa čak bi neki veseljak i zaplesao s mladom.

Ako se neki srameći ustručavao banuti na veselje sačekao bi da svatovi okrenu kolo preko dvorišta pa se s repom užičkog “prošvercao” u salu.

Ne znam ima li još ćumaka, ali će sto godina poslije, u doba koje ćemo prepoznavati kao “corona time”, odlukom Stožera civilne obrane i zaštite biti ozakonjen upad na svadbu nepozvanih gostiju – inspektora za veće svadbe. Bez ružmarina, u civilu, s maskom na glavi i zaštitnim rukavicama.

Koji će prema pravilniku “stajati u kutu i neće ništa jesti”.

Degradirana, dakle, uloga, ćumakara (ćumačara, ćumakdžija).

Pretpostavljam da neće smjeti ni naručivati pjesme niti se na bilo koji način bliže od 150 centimetara približiti svircima.

Mislio je naš Stožer na sve.

Kad krene bećarac lako će, prema vickastim prozivkama berdaša, identificirati svakog gosta s pripremljenog popisa, ovjerenog od kuma i matičara.

Bit će dozvoljen jedan ples u paru po glavi, a s mladom će se moći dodirivati vrhovima špicoka, jer savijanje lakta u Bilogori simbolizira “do lakta” i neprikladna je poruka u ovakovim prilikama.

Za vjenčanja u crkvi, po tumačnju vrhovnog Stožera, neće postojati obaveza upisivanja, pa se možda stari svat dosjeti da se cijela svadbena ceremonija održi upravo u tom hramu ljubavi, patetike i bezakonja.