Dobrodošlica našem Ivi Komšiću, s istinom u Mostar

Dobrodošlica našem Ivi Komšiću, s istinom u Mostar

Ova velelepna i istorijska zgrada, tzv. Vijećnica, za mene rođenog Sarajliju uvijek budi nezamislive emocije i dostojnu pažnju.

Prije svega, kao đak u sedmom i osmom razredu tako sam često sate provodio u velikoj i ugodnoj Univerzitetskoj biblioteci, smještenoj u ovoj zgradi, u neodoljivoj njenoj knjižnici uz mogućnost upotrebe mnogih željenih sadržaja.

Istina je da sam dosta vremena proveo na sadržajima i kritikama velikog “Gorskog vijenca” i njegovog Njegoša, za moj konkretni seminarski rad, koji je inače zaslužio i dobio sve pohvale kako od profesora jezika, SH u to vrijeme, isto tako i od mojih kolega učenika sedmog razreda.

Toliko puta sam pogledao I film “Valter brani Sarajevo” čije su mnoge scene snimane upravo sa lokacije Jajce kasarne, na uzvišenju blizu Vijećnice, kuda sam svakodnevno prolazio u školu i uvijek sam posmatrao ovo divno istorijsko zdanje, kao slikovnicu i remek djelo voljenog grada Sarajeva.

Nažalost, dušmani sa brda, istina moji sunarodnjaci, neljudski i gnusno baciše zapaljive granate na ovo zdanje i zapališe ga, ali je ono poput ptice Feniks izronilo na svjetlo dana, možda u još većem i boljem sjaju.

Zašto ja u uvodu ovoga sadržaja pišem o sjećanjima na ovu zgradu? Naime, čitalačka javnost treba znati da sam rođeni građanin ovoga grada ili Sarajlija, a danas sam Mostarac i tako sam kao mostarski Sarajlija, u godinama teškog agresorskog perioda bio očevidac i sudionik svih zala i neugodnih neprijateljskih nedjela kako na Sarajevo tako i na Mostar.

Kao još uvijek živi svjedok, visoki intelektualac, veoma vičan sa velikim životnim  iskustvom u ulozi svjedoka, sa istinom i samo istinom pišem, govorim i iznosim u javnost mnoge događaje i zbivanja na ovim prostorima.

Kako kaže latinska “Veritas amare est / Istina je bolna”, ali za naše dolazeće generacije treba da bude poučno istorijsko štivo i lekcija da se nikada nikome nešto slično ne dogodi.

Foto: Dž.K./ Radiosarajevo.ba

Upravo jučer, prateći TV program sa promocije knjige uvaženog profesora, istoričara i filozofa, našeg Ive Komšića: “Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat” u ovoj zgradi, slušam i divne pozdravne riječi poštovane gradonačelnice Sarajeva i profesorice Benjamine Karić, koja veli da je profesor Ivo Komšić veliki uzor u svom čovjekoljublju, akademskom djelovanju, državništvu i uzor kao bivši gradonačelnik.

Karić je istakla da je upravo iz Vijećnice kao simbola neuništivosti, otpora, herojstva nužno poslati poruku borbe za istinu.

Upravo je uvaženi profesor i autor Ivo Komšić izjavio da je ovim djelom, ustvari, samo spasio istinu.

Foto: Dž.K./ Radiosarajevo.ba

“Izvukao sam istinu koju je dokazao Haški sud u dugom postupku koji je trajao deset godina. Haški sud je pokazao nešto što je jako važno za sve nas koji ovdje živimo. Prvo, individualizirao je krivicu. Haški sud nije ostavio krivicu na narodu, ni na jednom narodu u svim svojim presudama, ali je detaljno istražio zločine, njihov obim i naravno sadržaj tih zločina koji je težak. Kad sam to pregledao, moram reći da je to bilo jako teško podnijeti. Zločini su bili gnusni”, rekao je Komšić i dodao:

“Haški sud je pokazao da se ne radi samo o brutalnosti pojedinaca. Radi se o tome da je zločin bio projekat pa svi koji su uvučeni u taj projekt uvučeni su u zločin. Inače, prije toga to su bili potpuno normalni ljudi, koji su imali komunikaciju sa svojim komšijama, zajedno se radovali i tugovali. Odjednom ti ljudi prave zločine. Zašto? To je mene zanimalo. Kako da se normalan čovjek upusti u to? Pa zato što je ušao u projekt zločina i ono što je Hag dokazao, na čelu tog zločinačkog projekta bio je Franjo Tuđman, i to je dokaz Haga, to je njihova presuda. Ja sam to iznio u knjigu da javnost zna.”

Mnoga toga interesantnog, istinitog i sadržajnog ovom prilikom zaista su iznijeli i njegovi promotori, tako primjera radi;

Uvodničar i pisac predgovora za knjigu, ugledni novinar iz Zagreba, gospodin Drago Pilsel govori: “Točno je, počinili su ih pojedinci, ali je Haški sud utvrdio da je na čelu udruženog zločinačkog poduhvata bio ‘junak’ ove knjige pokojni Franjo Tuđman. Haški sud je individualizirao krivice i odgovornosti za počinjene zločine, iako se oni nisu mogli izvršiti bez dobro organiziranog sistema vlasti, bilo državne, bilo paradržavne. Pojedinci su djelovali u okviru tih vlasti, kao jedinstvena grupacija i formacija, tako da je Haški sud uveo kategoriju udruženog zločinačkog poduhvata pod kojim se jedino mogla sagledati cjelina počinjenog zločina, njegova dubina i obim.”

Istoričar, profesor Husnija Kamberović ističe:

“Ključni cilj je bio stvaranje hrvatskog entiteta u BiH. Profesor Komšić kaže da tu postoji nekoliko načina Tuđmana i politike koju je vodio, ali dva načina su dominantna. Jedan je protjerivanje Bošnjaka iz Hercegovine, a drugi je zapravo pomjeranje Hrvata iz srednje Bosne.”

Promotor, istoričar Hrvoje Klasić iznosi:

“Neznanje velikog broja ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, ali prije svega u Hrvatskoj, koji o ovome ne znaju ili ne žele da znaju ništa. Najgore od svega je odobravanje. Trideset godina kasnije postoje među nama, među vama, ljudi koji ono što je presuđeno kao zločinački poduhvat smatraju opravdanim. Postoje ljudi koji se danas zalažu i danas provode iste politike koje su ustvari provodili njihovi predvodnici devedesetih godina.”

Svakako još mnogo toga interesantnog i istinitog sadržano je u ovoj knjizi, rekao bih “istorijskom biseru” za sve nas i generacije koje dolaze u cilju istine i spoznaja šta se to događalo na našim prostorima.

Zato smo i nestrpljivi da knjiga upravo dođe do javnosti i čitalačke publike, sa istom takvom promocijom u našem gradu.

Mi građani grada Mostara, koji smo neposredno i konkretno ponajbolje spoznali i na svome životnom ljudskome biću sav gnusni teror bojovnika i čimbenika HDZ-a, upravo po Tuđmanovom scenariju i ideološkoj doktrini udruženog zločinačkog poduhvata na ovim prostorima Mostara i Hercegovine.

Sve to ponajbolje razumiju naši građani, porodice izginulih, prognanici, logoraši, protjerani sa svojih ognjišta i opljačkani u svojim domovima.

Neka ova istorijska knjiga bude i završna tačka na sva ova agresorska zbivanja od strane “lijepe njihove” i naših “vrlih” susjeda na ovome zajedničkom prostoru.

Dobro nam došao sa svojom knjigom i njenom promocijom, poštovani uzoriti profesore i građanine ove nam domovine Bosne i Hercegovine, ponosne i prkosne, gospodine Ivo Komšiću.

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija