Dragan Markovina: Bilo kuda, Dodik svuda

Dragan Markovina
Autor 6.10.2014. u 17:22

Dragan Markovina: Bilo kuda, Dodik svuda

I pored nekih tendencioznih priloga, Federalna televizija trudi se održati profesionalne standarde, dok dnevnik RTRS-a podsjeća na najbolje tradicije istočnonjemačkih dnevnika, sa čestim pojavljivanjima Milorada Dodika

FTV    2. oktobar 2014.
Urednica: Amra Zaklan

Neuvjerljivo o Rusima, odlično o Karadžiću

Središnji dnevnik Federalne televizije otvoren je serijom najava glavnih tema iz sadržaja. Na prvom mjestu dramatičnom viješću o ruskim specijalcima koji su pod krinkom umjetničkog ansambla došli u zemlju zbog predstojećih izbora. Potom izvještajem sa suđenja Radovanu Karadžiću, na kojem je optuženi naglasio svoju nevinost i uvjerenje u oslobađajuću presudu. Treća istaknuta vijest odnosi se na inače najsporniji prilog u ovom dnevniku, onaj vezan uz obnovu dijela Arhiva BiH uništenog u demonstracijama iz veljače. U konačnici, četvrta i posljednja vijest iz najave tematizirala je eksploziju u jednoj bugarskoj tvornici.
Problem prvog priloga u dnevniku, vezanog uz dolazak 144 ruska državljanina, tiče se izostanka prave kontekstualizacije takve vijesti. Uzmemo li u obzir realnu činjenicu kako bosanskohercegovačko društvo već četvrt stoljeća njeguje suprotstavljene narative o gotovo svim ključnim temama države i društva, kako se ujedno bliže izbori, te kako je vijest o dolasku, kako novinari tvrde, ruskih specijalaca u zemlju, doista na svaki način zabrinjavajuća, posebno ako bi se ta pretpostavka da je riječ o specijalcima pokazala točna, važnost takve informacije nije adekvatno obrađena. S jedne strane, doista je profesionalno urađen razgovor s carinskim službenicima, egzaktno su navedeni podaci o tome da su u zemlju ušla 144 ruska državljana, ispravno su kontaktirane i vlasti u RS-u, pa i ministar kulture, na čiji su poziv ti ljudi navodno došli. Naglašena je i kontradiktornost u izjavama iz organa vlasti RS-a, koja se prvenstveno ogledala u očitoj disproporciji između izjave da su oni pozvali osam ljudi koji tek trebaju doći i činjenice da je njih 144 već ušlo u Bosnu i Hercegovinu. Novinari su čak otišli i u Banju Luku te izravno razgovarali s ruskim državljanima, ujedno kontaktiravši i hotele koji su ih ugostili. Ukratko, čitav prilog napravljen je sukladno pravilima struke, osim jedne, no nažalost, ključne stvari. Gledateljima, naime, nije objašnjeno što njihov dolazak konkretno znači u izbornom procesu. Na taj način, neupućeni gledatelj nije dobio odgovor na pitanje zašto?
Drugi prilog sa suđenja Radovanu Karadžiću u punom je opsegu pak pokazao da su novinari i urednici Dnevnika 2 FTV-a, kad to žele, sposobni napraviti kvalitetan prilog po svim standardima struke, bez slabih mjesta. Trudeći se izbjeći bilo kakvo ideologiziranje ili iznošenje moralnih ocjena o optuženom, urednici su prenijeli sve ključne naglaske iz Karadžićeve završne riječi, pa i one da ne osjeća nikakvu odgovornost, osim moralne zbog poginulih na svim stranama, te da će istina pobijediti. Ostavivši gledateljima da sami donesu sud o Karadžićevim tvrdnjama, novinari su postigli snažan efekt priloga, svakako najboljeg iz dnevnika.
Nakon ove vijesti slijedio je blok crne kronike, pa smo tako pratili izvještaje sa suđenja Zijadu Turkoviću, izvjesnom Sedinetu Kariću te ravnatelju SIPA-e Goranu Zubcu. Dok kod prve dvojice, unatoč evidentnim nepravilnostima u pravosudnom sustavu na koje su novinari ukazali, nikako nismo upoznati s razlogom zbog kojeg su njihovi slučajevi završili u dnevniku, uvrštavanje suđenja Goranu Zubcu u dnevnik posve je opravdano, ali tu smo već na terenu konfuznosti priloga, u kojem se neupućeni gledatelj teško snalazi i ne razumije genezu problema. Urednici su tako i ovaj prilog uredili podrazumijevajući da svaki gledatelj raspolaže svim informacijama o slučaju.
Prilog koji se tematski logično nadovezao na ovo suđenje je onaj o obnovi uništenog Arhiva BiH. Riječ je o najdubioznijem prilogu u dnevniku, u kojem se nekritički hvale turski investitori iz agencije TIKA i njihove plemenite namjere. Pretjeran je i zaključak zamjenika ravnatelja te agencije kako su mnogo uložili u obnovu arhiva, jer je to njihova baština, ali je ta investicija ujedno važna i za buduće odnose. Novinar je propustio upitati zašto država sama nije mogla obnoviti dio uništenog arhiva i što konkretno znače ti budući odnosi Turske i BiH. Ali u tom slučaju ton priloga ne bi mogao biti ovako prigodničarski.
Završnica dnevnika iznova je obilježena prigodničarskim prilogom o obnovi 12 kuća stradalim u poplavama u Željeznom Polju, koja je plaćena sredstvima Federalnog ministarstva raseljenih te sredstvima Islamske zajednice. Prilog je opet urađen bez kontekstualizacije i pitanja motiva suradnje ministarstva i IZ-a.
Sljedeći prilog problematizirao je izvještaj Transparency Internationala o nenamjenskom trošenju sredstava za obnovu poplavljenih područja. Reakcijom njemačkog ambasadora na taj izvještaj, u kojem on poziva građane da izađu na izbore, prilog je politiziran.
Dnevnik je završen odličnim prilogom o dokumentarnom filmu Carla Nera, pod naslovom “Bosna ustaje”, koji je posvećen privatizaciji tuzlanske Dite i borbi radnika za svoja prava. U prilogu se problematizira proces privatizacije, ali i uloga plenuma.
Izbori i predizborne aktivnosti su u dnevniku našli prostor kroz slučaj ruskih specijalaca i kroz poziv njemačkog ambasadora građanima da izađu na izbore.

PLUS DANA:

Odličan i uravnotežen prilog o Radovanu Karadžiću, napravljen s hladnim odmakom i bez viška riječi.

MINUS DANA:

Pamfletistički prilog o obnovi Arhiva BiH, oličen u nekritičkom glorificiranju turskih investitora.

RTRS                                                                                                             2. oktobar 2014.
Urednik: Jasenko Todorović

Dobro veče, gospodine predsjedniče: Multipliciranje Milorada Dodika

Dnevnik 2 RTRS-a počeo je najavama ključnih vijesti, i to u izrazito tabloidnom tonu. Taksativno navodimo: Odbrana traži slobodu za Karadžića, Ne može bez predizborne manipulacije (kako su ruski Kozaci koji su u zemlju došli kao kulturni radnici, proglašeni specijalcima), Konfuzija na suđenju za nerede u februaru: tužioci pretpostavljali i nagađali, U termoelektranu uloženo 300 miliona eura, Sahranjen Gavrilo Bobar.
Kao što je već iz najava vidljivo, dvije ključne vijesti, o suđenju Karadžiću i dolasku ruskih državljana, i na ovom su dnevniku dobile najviše prostora, no s posve suprotnom porukom. U prilogu o suđenju Karadžiću osjetio se snažan upliv tabloidnog pristupa, kojim su ocjene samog optuženog i njegove obrane de facto prezentirane kao neupitne i konačne. Kad tome pridodamo i potrebu da se naglasi kako, neovisno o presudi, to neće biti presuda srpskom narodu, niti RS-u, što je izrečeno u formi razgovora s advokatom Krstanom Simićem, koji je Karadžiću zamjerio što nastupa u obrani, u ime naroda, a ne osobno, dobijemo pamfletistički prilog koji emitira neupitne istine.
Prilog o dolasku ruskih državljana protekao je u ismijavanju pojedinih medija koji su u umjetnicima vidjeli specijalce, ali je vrlo vješto urađen. Pri čemu je također zaključeno kako se hajka stvara u predizborne svrhe, no gledatelj je, kao i slučaju FTV-a, ostao uskraćen za odgovor na koji način ta afera utječe na izbore i kome konkretno odgovara, kad se već takav zaključak navodi?
Sljedeći prilog, koji je otvoreno propagandistički napravljen, bavi se manipulacijama SDS-a, koji, po autoru priloga, putem nekoliko fiktivnih kandidata za članove Predsjedništva želi utjecati na sastav biračkih odbora i rezultate izbora. Iako je taj stav izrekao jedan od dužnosnika RS-a, nedvojbeno ga dijeli i uredništvo dnevnika.
Prilog koji je uslijedio bio je još prizemnije predizborno angažiran, kroz najavu da će se “predsjednik Dodik” uskoro u Beogradu sastati s ruskim predsjednikom Putinom.
Najbolji prilog u dnevniku tiče se suđenja Goranu Zubcu, koje je ovdje sustavno i uzročno-posljedično predstavljeno, na način da neupućeni gledatelj stekne širu sliku o kontekstu suđenja. Ovaj prilog je stoga najbolji u dnevniku.
Prilog sa sprovoda bijeljinskog poduzetnika Gavrila Bobara dosegnuo je vrhunac neprofesionalizma i pada svih kriterija. Gledatelji nisu ni na koji način upoznati s tim tko je taj čovjek bio i čime je zaslužio mjesto u centralnom dnevniku, ali su zato odslušali komemorativni govor Milorada Dodika.
Zatim je uslijedio još jedan propagandni blok o obnovi centra za dijalizu u Doboju, koji je praćen pričom o stambeno nezbrinutim ljudima iz istog grada. Ovaj dio dnevnika rascjepkan je nizom kratkih vijesti iz svakodnevnice RS-a u kojima se veličaju potezi središnjih vlasti entiteta i neizravno kritiziraju gradonačelnici iz redova opozicije, poput onog u Bijeljini.
U dnevniku je, u korektnom prilogu o sumnjama u nenamjensko trošenje sredstava za obnovu poplavom uništenih područja, puštena i izjava ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije.
U završnom dijelu dnevnika dobili smo par kratkih agencijskih vijesti iz svijeta, dobar prilog o dokumentarnom filmu “Dan života”, te očajan prilog o otvaranju “Spomen-parka ravnogorskom pokretu i spomenika Draži Mihailoviću” u Bileći. U spomenutom prilogu, novinar ni na jedan način nije problematizirao naslijeđe tog pokreta, niti doveo u pitanje smislenost njegovog podizanja u Bileći, a nije propitivao ni razloge tog komemoriranja danas.

Čitav dnevnik protkan je predizbornom propagandom u ime vodeće partije gotovo u svakom prilogu koji se bavio unutrašnjom politikom.

PLUS DANA:

Dobar prilog o suđenju za februarske demonstracije i odgovornost nadležnih za sigurnosne propuste.

MINUS DANA:

U moru loših, otvoreno propagandističkih i neprofesionalno urađenih priloga, ipak valja izdvojiti prilog sa suđenja Radovanu Karadžiću, u kojem je postignut efekt po kojem stavovi optuženika predstavljaju definitivnu istinu.

Komparativna analiza:

Iako su se ključne teme kojima su se bavila ova dva dnevnika u potpunosti preklapale, što je umnogome olakšalo usporedbu ovih informativnih emisija, te unatoč tome što im je struktura vijesti slična, teško je ne primijetiti da se, i pored određenih tendencioznih priloga, poput onoga o obnovi Arhiva BiH, Federalna televizija trudi održati profesionalne novinarske standarde. S druge strane, dnevnik RTRS-a podsjeća na najbolje tradicije istočnonjemačkih dnevnika, s nizom nerelevantnih vijesti i čestim pojavljivanjima predsjednika RS-a Milorada Dodika u kadru ili u pozadini vijesti.

(U utorak, sedmog oktobra, čitajte analizu Amera Tikveše: TV HAYAT i BN TV)

analiziraj.ba

Dragan Markovina
Autor 6.10.2014. u 17:22

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija