Gradimir Gojer: BAČANOVIĆEVI MAGIJSKI RITUALI

Gradimir Gojer
Autor/ica 28.1.2020. u 14:51

Gradimir Gojer: BAČANOVIĆEVI MAGIJSKI RITUALI

Foto: foto Oslobodjenje

Povodom izložbe „Grafički kontinuiteti” Branka Bačanovića u Collegium Artisticumu 

Branko Bačanović po obrazovanju je grafički dizajner, međutim posljednje decenije njegovoga rada govore u prilog multipozicioniranosti ovoga likovnog umjetnika, koji sve češće iz faze primjenjenog prelazi u prostore artistički široko pozicioniranog traganja, uistinu beskrajnim prostranstvima likovnosti, u najširem smislu osvajajući onu dozu tvoračke slobode koja mu, kao rijetko talentiranom stvaraocu, objektivno i pripada…

Bačanović je svih godina svog umjetničkog strastvovanja bio najviše posvećen umjetnosti plakata, a skoro će pola stoljeća da je prisutan, ne samo na sarajevskoj i bh. likovnoj sceni nego i u regionu jugoistočne Europe, gdje je ostavio čvrst stvaralački pečat, posebno u umjetnosti grafičkog dizajniranja plakata za teatar.

Kontinuirani angažman donio mu je i brojna priznanja internacionalnog karaktera, a jedan je od rijetkih bh. umjetnika koji je pobjeđivao na internacionalnim natjecanjima u oblasti grafičkog dizajna, poglavito teatarskog plakata i ukupnog grafičkog opremanja pojedinih scenskih projekata…

Zanimljivo je zapisati da su se za Bačanovićev način osmišljavanja plakatnih ploha opredjeljivali ponajbolji redatelji današnjice, među kojima ističem Egona Savina, za čija pozornička ostvarenja je Branko Bačanović, u više navrata i za potrebe produkcija više teatarskih kuća, dizajnirao likovno-propagandni materijal kazališnih predstava.

Opredjeljen za jedan tihi, sustavni, gotovo pa obredni način čuvanja i gajenja osobnog stila Bačanović je na putovima vlastitih istraživanja grafičkih fenomena zadobio auru rijetke umjetničke autentičnosti, pri čemu je korištenje elemenata metjea uzorno bilo kombinirano sa plamenovima tvoračke invencije, koji su se najčešće razgorjevali u prave vatre, koje su u krajnjem ishodu, rezultirale ostvarenjima, sve samo ne konfekcijskog karaktera, na utabanim stazama grafičkog osmišljavanja i izričaja, koji je podrazumjevao dvostrukost angažmana, i onaj, primarno oglašivački, kao i onaj koji je lučio čistu likovnu energiju i bio eksponent temeljnih likovnih stremljenja ovog stvaraoca.

Bačanović, krajnje rizično, tačnije je možda kazati hrabro ulazi u svaku avanturu stvaranja nove likovne vrijednosti…On hazardira u artističkom smislu, što mu onda donosi itekakve elemente potpuno nove likovne vrijednosti. Ta novostvorena likovna vrijednost i dalje je, čak i poslije njene otisnutosti, dio stvaralačke zapitanosti gotovo trajnog nedoumjevanja, stvaralački krajnje produktivne skepse da li bi neki od elemenata grafičke gradbe mogao biti funkcionalniji i artistički atraktivniji?!

Preglednik njegovih djela pokazuje nam zorno da je Bačanović neke od svojih zvjezdanih umjetničkih trenutaka doživljavao između sedamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća, bivajući dijelom zamaha, i to općega zamaha sarajevske i bh. kulture i umjetnosti…

foto Oslobođenje

Bio je dijelom artističke stvarnosti praktično svih sarajevskih teatara, a početne uspjehe novostvorenih umjetničkih učilišta – Akademije likovnih umjetnosti, čijim je i studentom bio, te Akademije scenskih umjetnosti, opečatili su njegove, siguran sam da mogu zapisati  i taj pojam: likovne studije…

I filmski autori poput Emira Kusturice i Vefika Hadžismajlovića imali su potrebu da njihova djela budu u likovno-propagandnom smislu korespondentno saobražena sa Bačanovićevim tvoraštvom.

Potekao iz umjetničke obitelji, od oca čuvenog basa sarajevske Opere Milivoja Bačanovića, ovaj je dizajner na različitim poljima glazbene umjetnosti ostvarivao dio svoga artističkog podvižništva.

Iskazivao se u kreaciji plakata, kako u projektima Opere i Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, tako i u prostoru djelovanja Sarajevske filharmonije.

Njegova, pak, oprema dva albuma glazbene skupine Indexi, u izdanju tada prestižne diskografske kuće Sarajevodisk, svojom odmjerenom, kazao bih i gospodstvenom likovnom intoniranošću svakako je doprinijela ukupnosti nesumnjive dominacije ovoga vokalno-instrumentalnog sastava u zabavnoj glazbi toga doba u Jugoslaviji i regionu.

Kreirajući plakat za Sarajevske večeri muzike, popularni SVEM, u njegovom izdanju za 1989. godinu Bačanović pravi zanimljive likovne sinteze portretima starih majstora.

Za plakate Sarajevske filharmonije u jednom slučaju će praviti ubjedljiv plakat sa likom Roberta Šumana, a u drugom, pak, slučaju umjetnik će se rijetko duhovito poigrati sa profilom stature dirigenta za pultom i klavirom. Izdužujući kompletnu staturu dirigenta, ali svjesno obezličeno, dajući uporedo  minijaturni glasovir dizajner, na svoj način, reda stvari…

Logično je sasvim da će ovaj stvaralac od svojih početaka, poradi iznimnog talenta i poznavanja magijskih rituala grafičkog zanata, biti zanimljiv, prije svega, kolegama i udrugama iz struke. Tako će svojim dizajnerskim kreacijama Bačanović popratiti godišnje izložbe ULUPUBIH-a i ULUBIH-a i Collegium artisticum-a za 1988. i 1990.

Na plakatu za godišnju izložbu Collegium artisticum-a za 1988. dominira predmet koji se teško identificira, ali asocira na crveni balon ili voćku.

Izložbu Collegium artisticum 90 popratio je Bačanović plakatnom plohom na kojoj čitam likovnost neke neobične životinje i zanimljivi aranžman trokutova u dvije boje – ljubičastoj i plavoj!

Svojedobno umjetničko-izlagački rijetko propulzivan prostor Olimpijskog muzeja u Sarajevu ugostio je i radove angažiranog karikaturiste Hasana Fazlića na izložbi Olimpijski portreti. Za tu izložbu Bačanović je kreirao plakat u čisto grafičkom obliku, samo od slova, crnih i crvenih, sa jasnim akcentiranjem onoga što je njegov dizajnersko-grafički vjeruju…

Geometrijskom, do kraja prosijanom simbolikom Branko Bačanović će izvojštiti plakat za izložbu slikarskog dvojca Pašić-Tadić…

I za izložbu prve generacije studenata Akademije likovne umjetnosti Sarajevo, kombiniranjem boja crne, braon i crvene, te zanimljivih geometrijskih oblika, dobiti će iznimno zavodljivu, ali decentnu likovnu cjelinu.

Ne pretjerano eksponiran u sferi filmskog plakata ovaj je umjetnik ipak napravio neke plakate za filmska ostvarenja, koja su, pak, obilježila uspješnost bh. kinematografije, kao što su Kusturičini filmovi Sjećaš li se Doli Bel i Otac na službenom putu.

Prvi veliki uspjeh Emira Kusturice dobio je doličan, likovno razvihoren plakat korištenjem crne, žute i crvene boje, likova iz filma i jednog izvrsnog likovnog citata prefinjene pastoralnosti Mersada Berbera.

I drugi film Emira Kusturice Otac na službenom putu u plakatsko propagandnom smislu Bačanović oprema koristeći grafiju u klasičnom vidu, slova ispisana na klasičnom pisaćem stroju, a plakatom dominira lik dječaka iz filma, koji hoda bunovan, sa ispruženim rukama, u karakterističnoj sceni snatrenja…

Radeći plakat za film Gazija (scenarij prema Andrićevoj pripovjeci) redatelja Nenada Dizdarevića, dizajner koristi fotografiju izrazito dramatičnog prizora (fotografija Tomislava Pintera) kombiniranu sa karakterističnom grafijom, koju inače Bačanović koristi…

Foto: Oslobođenje

Za film Dvije polovine srca autora Vefika Hadžismajlovića koristiće se portretima likova iz filma, uz varijaciju bojene podloge…

Rijetko kreirajući takozvani politički plakat ovaj je virtouz grafičkog oblikovanja, pak, uradio dvije verzije plakata za Deveti kongres Saveza komunista BiH. Petokrake sa srpom i čekićem, koje izlaze kao krakovi golemog sunca, pa onda petokraka nad posudom sa mlijekom jako simboličnih tokova komunikacijskog naboja, ali bez bukvalne izravnosti bilo kog oblika.

Dizajnersko djelo Bačanovića najprepoznatljivije je, ipak, u oblasti teatarskih plakata.

Tri lika, vezana za doba djetinjstva u kombinaciji fotografije i kreiranih ploha znakovite sadržajnosti čine dizajnerski odnos prema tekstu i predstavi Triptihon, autorskoj radnji Kaće Ćelan, u okviru Radne zajednice Triptihon. U ovom plakatu je dominanta i crvena maska kao neki leteći akcenat.

Druga predstava Kaće Ćelan, rađena prema monodramskom tekstu Augusta Strindberga Jača donosi potpuno čist likovni ugođaj. Lik Kaće Ćelan, kao dominanta; u pozadini olujno nebo; standardno snažna kombinacija crne i crvene boje; u gami sklonijoj ljubičastoj nego li crvenoj pozadini zrcale se dva stara kofera a na njima poznate gradske  okomice Sarajeva – tornjevi bogomolja, crkava i džamija, poput svojevrsne naljepnice, koju putnik, kao svoj prtljag nosi svijetom – to je slikovna sadržajnost plakata predstave Čega smo zbir, rađene u produkciji grupe An face, nastale prema poeziji Abdulaha Sidrana. Vještinu dizajnerskog utkivanja sponzorskog motiva (u ovom slučaju Unis!) iskazao je Bačanović kroz neku vrstu naljepnice na koferima.

Variranjem klasičnog portreta krajnje prepoznatljivog Vuka Stefanovića Karadžića poslužiti će se dizajner da bi u valovitim prelazima crvene, plave i bijele boje kao pozadine prvoplano istakao slova azbuke na plakatu za monodrmu Vuk Miroslava Jančića u produkciji Zajednice profesionalnih pozorišta, izvođenu na pozornici Kamernog teatra 55 u Sarajevu.

Bačanović je svoj prilog dao i nastanku i stasavanju Otvorene scene Obala, gdje je za predstavu Biće, biće autorice Sene Mustajbašić kreirao foto duologiju sa glavnim protagonistima Senadom Bašićem i autoricom Mustajbašićevom, čime postiže rijetku izravnost komunikacije… Na tom plakatu je i neka kuća za dvoje, akcenti mjeseca i ptice u žuto-plavoj ukupnoj odori…

Za Trideseti MES nastao je upečatljiv plakat crne podloge sa bijelom grafijom i nepotpunim ljubičastim u jednoj varijanti, a plavim krugom u drugoj…

Likom najvećeg dramatičara u povjesti kazališta Vilijema Šekspira, i to sa četiri uporedna portreta,  nastaće zaštitni plakat za Dvadeset treći festival malih i eksperimentalnih scena… Interesantno je da su dvije Šekspirove glave udvojene, a da u jednu od preostalih dizajner naseljava pozornički svijet što je na rubu ilustracije, a opet daleko od nje… Ovaj plakat u crno-bijeloj varijanti imao je svoju inačicu i u ljubičasto-crnoj varijanti sa bijelim slovima.

Za dvadeset i prvi Festival malih i eksperimentalnih scena, pak, Bačanović je dao nisku nejasnih, osjenčenih teatarskih figurina u snažnom zamahu scenskog gibanja poigravajući se nekim simbolima, kojima će u svom kasnijem radu dati više prostora. Kreirajući plakat za predstavu Ples 80-tih, nastalu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kao da u svom temeljnom stilu ništa ne mijenja, ali ipak naznačuje novu fazu intimnog reagiranja na stvarnost… Ispod petokrake u kojoj je upisan tekst je dominirajuća golema banana. Ovim plakatom dominiraju jarke i snažne boje: crvena, žuta, crna… Ista kreacija imala je i varijaciju sa ribom na mjestu na kojem je dizajner bio postavio bananu.

Svojedobni, predratni, iznimno snažni lutkarski pokret u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji inaugurirao je Bugojno u svojevrsnu lutkarsku republiku, gdje će se bijenalno odvijati i smjenjivati Susreti pozorišta lutaka BiH i Bijenale jugoslovenskog lutkarstva.

I ove manifestacije doživljavale su snažne promotivne aktove kroz umjetnički dizajn Branka Bačanovića. Posebno se interesantnim doimaju plakati za treće i četvrto Bijenale Jugoslovenskog lutkarstva. Plakat Trećeg bijenala donosi okvir helenskog Partenona, pod kojim dominira lutka, a u pozadini, kao da je dizajner to htio naglasiti, naziru se neki drevni gradovi i još drevnije zidine nekog tvrđa…

Za Četvrti bijenale iskorištena je neka vrsta odslika u vodi lutkarske pozornice, a sve dato na crnoj pozadini…

Crnu će pozadinu Bačanović iskoristiti i kad za Prvi bijenale na nju postavlja skupinu različitih lutaka i jasno eksponiran lutkarski most, a za Drugi bijenale iskoristiti će veći broj vodilica za marionete, kao dominantni motiv plakata.

Dugo je Bačanović dizajnerski logisticirao produkcije Opere, Baleta i Drame Narodnog pozorišta Sarajevo.

Neke od predstava ostale su mi u sjećanju upravo po likovnoj prezentaciji scenske sadržajnosti na plakatima…Tako se za plakat predstave rađene prema tekstu Dejvida Memeta Mašina na vodu koriste kombiniranja starih fotosa sa NBC mikrofonom i likovima zvijezda američke filmske glume u prvom planu. Tu je u pogledu boje korištena sigurna crno-žuta kombinacija.

Varijacija starog maestra – asocijacija na Đuzepe Verdija koji drži izrazito drevni notni zapis u kombinaciji crne, bijele, žute, plave i bordo boje čini temeljnicu plakata za operni spektakl Nabuko, dok će predstavu Trubadur u plakatu karakterizirati u prvom planu ekspresije sive i plave maske, sa sjenovitim portretom Verdija u pozadini.

Kao i sama predstava Gamlet, po tekstu Slobodana Šnajdera u režiji Sulejmana Kupusovića, u izvedbi Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, bio je i plakat za tu premijeru istinski događaj! Veliki glumac Ljuba Tadić koji je bravurozno tumačio lik dr Branka Gavelle bio je u prvom planu, a iza njega plakatna ploha nije oskudjevala slapovima ljudske krvi, te stravičnih, u kriku i bolu uhvaćenih portreta žrtava ustaških logora smrti. Zanimljivo je kako je Bačanović napravio nekoliko varijacija, pa i sa crveno-bijelim kockicama u tim krvavim slapovima krvi…

Foto FENA

Nekom vrstom industrijskih okomica, Bačanović opet varijacijom crne i žute boje donosi svoj jarki stvaralački odnos prema Brešanovom komadu Hidrocentrala u Suhom dolu.

Karikaturalnom dvospolnošću dominantne figure na plakatu predstave Kako vam drago dizajner ispoljava iznimno angažiran stav.

Za predstavu redatelja profesora Tomislava Durbešića daje pticu odjevenu u boje njemačke državne zastave… Plakat je rađen za predstavu Strah i nada SR Njemačke, a za plakat predstave Putujuće pozorište Šopalović koristi motiv broda sa dominirajućom glavom Vilijema Šekspira, kao skladnom plakatnom kompozicijom, a boje su plava, žuta i braon…

U nekoj ljubičastoj gami naziru se dvije okomice sa konturiranom figurom balerine na plakatu za baletni spektakl Labudovo jezero u Narodnom pozorištu Sarajevo.

Za balet Adam i Eva Zorana Hristića u Narodnom pozorištu Sarajevo biti će korištena u crvenoj gami fasada sa natpisom karakterističnim za ovu Krležinu legendu, koja je bila polazna inspiracija za ovu predstavu Slavka Pervana. Natpis, dakako, glasi: Hotel Eden!

Kao što je i sama predstava rijetko uspješan je i plakat za premijeru drame Omer paša Latas Duška Anđića u autorovoj režiji… Torzo obučen u uniformu sa odlikovanjima i rukom na sablji, sve na zagasitoj bordo podlozi… Ovdje dizajner koristi bijelo uokvirenu grafiju, nalazeći fini omjer između slovno-obavjesnog dijela plakata i dobro likovno cizelirane refleksije temeljnoga temata predstave.

Za plakat predstave Plava Jevrejka dva elementa su dominantna: ženski lik i židovska zvijezda na njenom čelu. Bačanović ispod dominirajuće likovne cjeline plakata daje neke daleke obrise prepoznatljivih sarajevskih okomica, sa žutim mjesecom kao finim plakatnim akcentom. Ovdje autor koristi crnu, bijelu i sivu boju…

Za predstavu Mandragola ili halogeni elementi korištena je kombinacija likova iz crtanog filma i izrezanih fotografija likova iz same predstave Kamernog teatra 55.

Čitav niz grafičkih rješenja u publikaciji koja je najavljivala jednu od umjetničkih sezona Narodnog pozorišta Sarajevo Bačanović je vezao za svoju likovno-metaforsku dosjetku sa batiskafom: jednom je batiskaf pred Narodnim pozorištem, drugi put, kada kao svojevrsna najavna stranica glazbenog bloka u knjižici označava operna događanja u prozoru batiskafa je karakteristični lik velikana glazbe Đuzepe Verdija; dio publikacije posvećen baletnoj umjetnosti u malom prozoru donosi profil veličanstvene ruske balerine Maje Pliseckaje; a dio posvećen likovnim događajima zaštićen je likom Pikasa...

Vrlo karakterističnim smatram serijal plakata koje je Branko Bačanović kreirao za teatarsku produkciju Sarajevskog ratnog teatra SARTR. Za predstavu Stolice Ežena Joneska grafičku sliku projekta Bačanović formira vještim komponiranjem tri likovne cjeline: siluete raznih oblika stolica, likovi dvoje protagonista Kaće Dorić i Zorana Bečića, te neka vrsta adekvata živim likovima – okamina muškarca i žene, kao i lik pisca Ežena Joneska. Karakterističnu likovnu dualnost crne i žute boje, koju i inače koristi umjetnik je ovdje harmonizirao i vizualno ritmizirao u rijetko skladnoj kombinaciji…

Plakat za predstavu Katarina Kosača u izduženoj kostimiranoj figuri glumice/kraljice donosi bogati likovni izričaj, kako u eksponiranju prednjeg plana, tako i u drugoplanom nebu, svom uzbuktalom nad srednjovjekovnim tvrđem negdanje Bosne…

Za plakat predstave Ko se boji Virdžinije Vulf (produkcija Kamernog teatra 55) zanimljivo se koriste gola tjelesa muškarca i žene u nekom imaginariju svemira sa pristajućim korištenjem plave, žute, bijele i crne boje.

Kao neku vrstu dječijeg crteža sustavom kolaža Bačanović pravi kombinaciju fotosa (samo glave!) protagonista predstave Kebajući Godoa, Zijaha Sokolovića i Dragana Jovičića.

Poznatom kombinacijom crne i žute boje, na likovno diskretno ilustrativan način, pozicionirajući kroz golemo sunce koje asocira na kralja – sunce i  likove urotnika Zrinjskog i Frankopana, plakat za predstavu Kamernog teatra 55 Noć bogova je dovoljno dizajnerski razigran, a opet pokazuje stanovitu autorsku logiku koju Bačanović dosljedno provodi.

Karakterističan je i plakat za predstavu Bremenska sloboda Rejnera Vernera Fazbindera u režiji Harisa Pašovića i produkciji Kamernog teatra 55, sa mačem u ustima žene koja lebdi u zrakopraznom prostoru…

Plakat, pak, predstave Krajem stoljeća donosi u prvom planu lik Vase Pelagića… Suptilnim detaljem koji najviše liči na kamilicu, koju je dizajner prosuo po Pelagićevoj bradi, kao i crvenom pozadinom Bačanović dovoljno ilustrativno govori o sadržajnosti drame temeljene na sudbi ovoga narodnog ljekara i tribuna u teškim vremenima Bosne i Hercegovine.

I za predstavu Pokojnik atraktivno će dizajnirati neku vrstu bezličnog lika, a tu je ringišpil kao vrtnja sudbe, pa automobil. Iznimno atraktivna plakatna ploha koja priču predstave donosi krajnje posredno. U plakatu Partija karata poigrati će se sa kombinacijom fotosa protagonista Zrnčića i Fančovićeve i igrajućih karata u koje vješto uklapa te likove u njihovoj foto verziji.

Crtežom neke vrste narodnog pesničenja Bačanović je napravio utisak stanovite drevnosti, ali u isto vrijeme i finu dinamizaciju temeljne plakatne slike.

foto Oslobođenje

Za predstavu To prema tekstu Alije Isakovića koristiti će se kombinacijom simbolskog i bukvalno ilustrativnog… Na slovima, inače u ovom slučaju čisto bijelim, naći će se krvave, crvene fleke, a u jednom kutu je karakteristična fotografija scene iz predstave sa Milenkom Vidovićem….

Ogledanje maski na staklenoj plohi stola, te mrtvačka, materijalizirana glava dovoljno moćno  u plakat prevode sadržajnost Mrožekovoga Tanga.

Kraljevo, dramska legenda Miroslava Krleže iznjedrila je kod Bačanovića vrlo inspirativnu citatnu kombinaciju brojgelovskog svijeta karakterističnih figurina i ogromnog, na plakatu dominantnog konopca postavljenog za vješanje…

Ovo su tek neki od karakterističnih plakata iz galerije Bačanovićeve kreativnosti, njegovih magijskih rituala, kojima je godinama bitno doprinosio kvalitetu produkcionih segmenata uglavnom sarajevskih teatara, iako je svoje imaginacijski bogate grafičko-dizajnerske raznoslojnosti darivao i nekim teatarskim ostvarenjima tuzlanskog kazališta.

Intrigirajuće djeluje faza u kojoj Branko Bačanović otvara svoje grafičko tragalaštvo prema korištenju likovnosti pojedinih životinja…

Počelo je to, barem što se mojih uvida tiče, sa ribama, a ciklus njegovih motiva sa bikovima je moćno i razuđeno likovno pismo, koje u tijela ovih životinja u razigranom pokretu upisuje likovnu osjećajnost sa mnoštvom relevantnih složenih (ne prvoloptaških!) asocijacija.

Komponirajući fine omjere bojenih ploha sa gotovo začudnim intarzijskim spletovima motiva, koji idu od sadržajnosti nadgrobnih mramorova (Krleža), stećaka i njihove kamenito slojevite strukture do unutarnjosti dubina i slojevitosti ganglijskog sustava ljudskog oka, umjetnik stvara magijsko  polje u kojem je čitaču bez ikakvih znanja ugodno uživati u čistoj koncentraciji likovne energije, a čitaču sa znanjima čini traganje Bačanovićevim prostorima likovne grafičke magije, koja ima slojeve i svoju unutarnju zakonomjernost, atraktivnim.

Čudesna bića sustavom grafičkog kolaža iznjedrena su kod Bačanovića sa karakterističnim oblicima naočala, u kojima se primjetno nalaze krajnje asocijativne vizualne senzacije.

Gotovo mitska dimenzija vizualizacije i metamorfoze ljudskih likova, otkriva se na kompozicijama nadgrobnih mramorova kojima se poigrava dizajner, ne samo unutar bikovskih tjelesa nego i u vertikalitetima koji ponekad zadobivaju krajnje neočekivani oblik čizme…

Ova izložba predstavlja zrelog likovnog tvorca drugačijih svjetova, maštovitijih, ludistički nediscipliniranih.

Potvrđuje ona i da umjetnik koji ima što reći ne može robovati sakrallizacijama koje vode u stanovite limite i zabrane…

Bačanović je i ovom prigodom drugačiji, ali jednako kvalitetan kroz vrijeme, prije svega na cjelovitom sagledavanju metjeovskih sadržajnosti.

Likovno hedonistično do šoka!

Gradimir Gojer
Autor/ica 28.1.2020. u 14:51