Hljeba i igara, dokle, građani Bosne i Hercegovine?

Izdvajamo

• Iako, mi je danas Badnji dan, uoči najvećeg pravoslavnog Božića i Hristovog rođenja, ne bih trebao da se opterećujem ovom problematikom i lošim društvenim stanjem, da uživam uz čašicu crnoga vinca, koje mi je upravo podario susjed i prijatelj Mile iz Širokog brijega.

Povezani članci

• Ne zaboravite da je istorija učiteljica života
• Pelješki most: Odakle još 95 posto?
• Kolateralna šteta
• Božica Jelušić na protestima u Mostaru: Ne smijemo biti živomrtvi, čovjek je veći od države
• ‘Vlada traži odobrenje Crkve da provodi zakone’
• Evropska komisija i Bosna i Hercegovina parafirale Protokol o adaptaciji Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nakon pristupanja Hrvatske Evropskoj uniji

Otrijeznimo se svi mi, građani i penzioneri, te budući aktuelni glasači, kome li i kako ukazati povjerenje, kako se i dalje ne bi samo zadovoljavali sa HLJEBOM I IGRAMA.

Piš: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši stručnjak Aluminija /

Evo, ovih dana, od blagdana jednog Božića, do praznika drugoga Božića, te univerzalnog svjetskog praznika u Novogodišnjoj noći, ispoljavaju se i velike ljudske želje i pozdravi, ma koliko iskreni bili, u svrhu iščekivanja, nekih boljih vremena.

Građani ispijaju i nazdravljaju, jedni drugima, da li je crno vino ili nešto drugo, nije ni bitno, ali se maligani , poput vihora ulijevaju i u ljudske moždane vijuge, tako da mnogi na trenutke i zaboravljaju na svoje nedaće, stvarajući sospstvenu percepciju ružičastih snova i iščekivanja, za nečim boljim i sebi i porodici i cjelovitom društvu.

Ošamućeni ili poluošamućeni, teško i prepoznaju ili naziru, rekao bih i zlobne nakane, svoje vlasti, u činjenicama njihovog lucidnog, lukavog i neukusnog djelovanja, u mnogim domenima njihovog upravljanja, ovom nam osiromašenom državom, u svakome pogledu.

Mirne duše, sadašnjeg trenutka životarenja i poimanja realnog stanja našeg građanstva, mogao bi se primjeniti i stari Rimski slogan: „Hljeba i igara„.

Kako je i naša zemlja u velikoj drštveno- ekonomskoj i političkoj krizi, pa je pojam hljeba i igara sve češće u opticaju. Istina, pojam datira još od rimskih vremena, veoma je aktuelan i današnjoj našoj situaciji, zapravo, radi se o riječima prezira koje je izrekao Juvenal u svojim “Satirama“ na račun građanstva u starom Rimu, koja je na rimskom Forumu tražila jedino žita i besplatnih igara u tadašnjim cirkusima. U to doba jedna petina Rimljana živjela je na „državnim jaslama“, no rimski proračun je presušio i nije više mogao plaćati povlaštenu klasu. Taj povlašteni dekadentni sloj shvatio je stanje stvari, ali i dalje su njegovi pripadnici htjeli zadržati svoj „status“ i bili su doslovno zadovoljni s hljebom i igrama.

Mili li Bože / Allahu, kakve li sličnosti sa našim ošamućenim građanstvom i njihovom vlašću, koja im je diljom zemlje, po našim gradskim trgovima, svakako iz budžeta sa njihovih leđa, obezbjedila zabavu i igre, za basnoslovne sume novca, a mnogi će i dalje posjećivati kontejnere ili narodne kuhinje, sa svojim minimalnim penzijama ili nezaposleni tražiti posla, koji im nikako nije na vidiku. Za to vrijeme, svakako će povlašteni, koji su na javnim „jaslama „za svoj nerad i dalje imati basnoslovna primanja, te mogu i dalje uživati u hljebu i igrama, ali sa obilatim prilozima.

Iako, mi je danas Badnji dan, uoči najvećeg pravoslavnog Božića i Hristovog rođenja, ne bih trebao da se opterećujem ovom problematikom i lošim društvenim stanjem, da uživam uz čašicu crnoga vinca, koje mi je upravo podario susjed i prijatelj Mile iz Širokog brijega.

Dok mi ne udare ovi maligani iz crnoga vina u moje moždane vijuge, još sam uvijek trezven, te se prisjetih nekih svakodnevnih epizoda iz medija i društvenog djelovanja, naše vlasti. Da nije smiješno, ostalo bi samo žalosno.

Slušam ovih dana, intervjue u emisiji TEME televizije TV1, sa gostima ministrom za energetiku i industriju, gospodinom Nerminom Džindićem, kao i sa premijerom Vlade Federacije, gospodinim Fadilom Novalićem.

Oni su mi posebno zapaženi i intresantni, kao dijelovi „karika„ kriminalnog lanca stanja i pozicije, opljačkane državne firme Aluminija iz Mostara i diskriminacije njenih radnika, nehrvata. Istina je, da su nastavili tradiciju svih svojih prethodnika u vlasti, nacionalističkog stranačkog tandema HDZ-a i SDA, njihovih premijera i ministara.

Kao dokazani učesnici ovog zločinačkog privrednog kriminalnog poduhvata, kada je u pitanju firma Aluminij, u ovoj navedenoj emisiji, zajapureni su se trudili, da slave i veličaju našu namjensku industriju, te mnoge naše firme, od Igman, Pretisa, Vitezita i dr. koje upravo i proizvode ubojitu municiju, kako bi se ubijao nedužni i nevini narod širom svijeta, a ne samo po Siriji, Iraku, Jemenu, Palestini, bliskom i dalekom istoku ili po Africi i gdje sve ne.

Isto tako, govorili su i o firmama, Rudnika, Energoinvesta, Krivaje, Željezare u Zenici i dr. ali se nisu usudili, ni sa jednom riječju, da spomenu i firmu Aluminij, koju su već poodavno darovali svojim „ jamadžijama „ u vlasti, ovoj nacionalističkoj stranci HDZ-u i njihovoj tvorevini Herceg Bosni. Dakle, u izobilju su se hvalili i novim fabrikama u namjenskoj industriji, ali nisu razmišljali, niti nastojali da izgrade i otvore i neki novi proizvodni objekat u Hercegovini, sa najvišom fazom prerade sirovog aluminija.

Činjenica je, da su u prošlosti u neviđenim svojim istupima, prodavajući maglu i javnosti, građanstvu i našim obespravljenim radnicima, toliko veličali ovog „Hercegovačkog diva„, koji je normalno, kao najveći i gubitaš u zemlji sa preko 250 miliona maraka, konačno i pao na staklene nožice.

Ovih se dana, kakve li ironije u našoj vlasti, kao karike kriminalu firme Aluminij, priključio i Denis Zvizdić sa svojim ministrima Šarovićem i Bevandom, kako bi tako tajnovito i donijeli Odluku Vijeća, da se, firma Aluminij iz Moastara oslobodi carinskih obaveza za uvoz sirovog aluminija.

Dakle, bilo je nužno ili je ovo još jedan oblik pomaganja, ovom uzurpatoru državne imovine i najvećem diskriminatoru na nacionalnoj osnovi, naših radničkih prava, kako bi dalje opstao i nastavio svoju rabotu, prema ideolo0škim zabludama, njihovog oca nacije i Poglavnika, Franje Tuđmana, koji je prema svojim ideološkim matricama, proglasio Aluminij strateškim intresom države Hrvatske, kao što je imao i namjeru, strateški prisvojiti i svoju genocidnu tvorevinu i banovinu Herceg Bosnu, svome carstvu. Mnogo je još toga viđeno i opisano, ali bez ožitvorenja naše pravne države, sve ostaje u njihovim ladicama ili kao mrtvo slovo na papirima očevidaca i svjedoka, dokle li i kako.

Čuvajmo se Danajaca, kada nam i darove donose!

Kada je u pitanju zakon o PIO i statusu penzionera, ovih dana veoma aktuelna tema, te neusvajanje ovoga zakona u parlamentarnoj proceduri, moram se zaista, osvrnuti i na današnje dvije izjave i to, predsjednika Saveza samostalnih sindikata, gospodina Ismeta Bajramovića, koji veli:

Kao i izjavu, našeg mostarca i parlamentarca, gospodina Anera Žuljevića, koji veli:

Nevjerovatno je, ukoliko sve ovo nisu posljedice prazničnog akšamluka i navedenih maligana, koji već struje u našim vijugama, te bez iskrenog otrežnjenja, običnom građaninu i penzioneru, veoma je teško razlučiti i analizirati sve ove stavove i ocjene stanja, šta to nam nudi ovaj zakon?

Sigurna je konstatacija, da se nikako ne bih mogao složiti sa mišljenjem Ismeta Bajramovića, koji je večć godinama podaničko- uliznička duša, bivšeg premijera i čelnika SDP-a, Nermina Nikšića, dokazanog „borca za državu i čovjeka„, koji je uspio uz pomoć i glavnoga sindikalca, isključiti Srbe, kao dioničare firme Aluminij i zaštiti njihove interese, pa šta očekivati i od ove njihove borbe za penzionere.

Međutim, ukoliko, mlađani parlamentarac, gospodin Žuljević, zaista javno iznosi da je ovaj zakon o PIO, pljačkaški, kako tvrdi, moramo postaviti i pitanje, šta je to radilo naše , penzionersko rukovodstvo, koje je navodno aminovalo sadržaj zakona. Pitamo se, nije li i ovo rukovodstvo, nešto slično ulizničko i podanički, prodano aktuelnoj vlasti, na čelu sa Fadilom Novalićem.

Otrijeznimo se svi mi, građani i penzioneri, te budući aktuelni glasači, kome li i kako ukazati povjerenje, kako se i dalje ne bi samo zadovoljavali sa HLJEBOM I IGRAMA.