Lazanski protiv BiH?

tačno.net
Autor 18.2.2013. u 13:37

Lazanski protiv BiH?

Stoga, kako god to obrazlagali jugonostalgičar Lazanski ili Dodik i Radmanović: Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes – Što god je to, bojim se Danajaca i kad darove nose.

Piše: Haris Sejdić

Kandidatski status BiH za članstvo u NATO-u moguć je uz realizaciju sporazuma bh. političkih lidera o knjiženju vojne imovine, poručio je generalni sekretar Anders Fog Rasmusen nakon susreta sa članovima tročlanog Predsjedništva BiH. I građani BiH, kako je rekao generalni sekretar NATO-a Rasmusen, imaće višestruku korist od članstva BiH u NATO-u, a ona se ogleda prvenstveno u sigurnosti,  ali i stranim investicijama te, ono što nam jeu ovim kriznim vremenima najvažnije, novim radnima mjestima.

“Ovdje sam da prenesem tu poruku da smo mi spremni pomoći vam i ja sam ovdje da još jednom potvrdim odluku koju smo donijeli u NATO-u a to je da smo spremni aktivirati Akcioni plan za članstvo u NATO-u čim BiH razrješi pitanje nepokretne vojne imovine. I mogu vam reći iz moje perspective, to je ostvariv cilj.”

Na to sve aktuelni rotirajući predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović kaže da kada je riječ o ulasku BiH u NATO, da postoje dva problema: “Jedan problem, NATO skepticizam koji se javio u dijelu BiH , u RS-u, na čemu se treba u budućnosti raditi i objašnjavati i pokušati shvatiti može li se to prevazići. I drugi problem koji je tehnički zastoj na putu BiH prema NATO-u a to je rješenje pitanja vojne imovine. Nadamo se da će posjeta njegove ekselencije Rasmusena biti novi doprinos ukupnom napretku BiH”.

Naravno,  više ili manje oglasili su se i drugi, jedni za, jedni suzdržani, a neki su i protiv. Od ovih što su protiv, posebno se ističe jedno ime: Miroslav Lazanski.

A Miroslav Lazanski je poznati srbijanski vojno-politički analitičar i komentator beogradske Politike.

Oglasio se 09.02.2013. godine u prododikovskim/prorežimskim banjalučkim Nezavisnim novinama.

A pošto se oglasio u Nezavisnim novinama, koji su sve samo nisu nezavisne, onda je to govor predsjednika RS-a Milorada Dodika kroz usta Miroslava Lazanskog.

Jer, kako stvar stoje na “terenu”  Mile za sada mora malo prikočiti, pa se za ovu priliku istura Miroslav.

Naime, Lazanski  smatra da Sarajevo nastoji da “forsiranjem” puta BiH u NATO ostvari ono što nije ostvareno u ratu vojnim sredstvima, a to je unitarizacija države BiH, po principu “jedan čovek jedan glas”.

“Ta priča o ulasku BiH u NATO je za političare u Sarajevu sekundarna stvar. Njima je primarna stvar da se Republika Srpska razmontira i da pod motom moramo u evroatlantske integracije na neki način nestane.

BiH, sa ovako komplikovanom strukturom kakvu ima, jednostavno ne može da uđe ni u EU ni u NATO, i tu je ta igra, samo što neće reći ‘dajte da ukinemo Dejton i Srpsku’, nego idemo u NATO”, rekao je Lazanski.

Komentarišući nedavnu posjetu BiH generalnog sekretara NATO Rasmusena, Lazanski je ocijenio da je to više politička posjeta, koja se može dovesti u vezu sa krizom kada je riječ o širenju saveza, koju potvrđuje trenutno raspoloženje u Gruziji, Ukrajini i Srbiji.

“Generalni sekretar NATO je, izgleda, došao u BiH da bi vidio kako idu koraci ka eventualnom pristupanju BiH NATO, jer očito od toga, za sada, nema ništa, pošto Republika Srpska, odnosno narod u Srpskoj, nije raspoložen za to članstvo”, rekao je Lazanski.

Lazanski je rekao i da je “NATO bombardovao Srpsku i direktno pomagao muslimansko-hrvatskim vojnim snagama tokom rata, ne samo avijacijom, nego i kopnenima snagama, prije svega na Igmanu”.

“NATO i političari iz FBiH pokušavaju da kroz postupak pristupanja BiH ovom savezu unitarizuju BiH. Ovakva kakva je sada, BiH neće moći pristupiti NATO dok god postoji ovakav samostalan i nezavisan stav Srpske, koja to jednostavno ne želi”, istakao je Lazanski.

Lazanski je podsjetio da je predsjednik Republike Srpske jasno rekao da je odluka o ulasku u NATO odluka građana Republike Srpske na referendumu. “Zna se da na referendumu to ne može da prođe”, zaključio je Lazanski.

Dakle, ponavljam, s obzirom da to prenose Nezavisne novine, to je poruka iz RS-a generalnom sekretaru NATO-a, ne direktno kroz usta Milorada Dodika, nego kroz pisanje Miroslava Lazanskog.

A, ko je zapravo Miroslav Lazanski?

Miroslav Lazanski je vojni komentator i analitičar iz Beograda, koji će za sebe reći da je Jugosloven i jugonostalgičar. Rođen je u Karlovcu, od oca slovenca i majke srpkinje. Pohađao je gimnaziju u Trebinju, a kasnije je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Kao novinar radio je za Vjesnik, i za zagrebačke sedmične magazine Danas i Start.

Početkom 1991. Lazanski počinje raditi za Politiku i seli za Beograd. Na tom poslu ostaje sve do kraja 1995. Dok je radio za različite balkanske publiciste, njegovi članci su također izlazili i u grčkim novinama Kathimerini kao i u japanskim Diamond Weekly i Securitarian.

Izvještavao je i sa ratišta širom svijeta poput: Sovjetsko-afganistanskog rata, Iransko-iračkog rata, Libanskog-građanskog rata, Zaljevskog rata, iz Čečenije, Slovenije, BiH, Kosova.

Lazanski je i autor nekoliko knjiga. Možda nevažno, ali malo je poznato da je njegova tetka Biljana Plavšić bivša predsjednica Republike Srpske, koja je i haška osuđenica.

Ovaj Jugosloven drug/gospodin Lazanski zadnjih dvadeset godina zapravo radi na uljepšavanju i šminkanju srbijanske bliske prošlosti.

To se najbolje vidi iz njegovih knjiga:

Uvek postoji sutra: roman o obavještajno-špijunskim igrama oko Jugoslavije i Republike Srpske, i kraju jedne epohe (2000), Jutarnja patrola (2000), Bin Laden protiv Amerike (2001), Istina o Srpskoj (2001).

Ali i tekstova i komentara od slučaja Dobrovoljačke ulici u Sarajevu i kolone pripadnika JNA u Tuzli pa sve do objavljivanja u Nezavisnim novinama, prije skoro dvije godine, brojeva koje je navodno prisluškivala SIPA ili OSA/OBA ne sjećam se tačno. Piše Lazanski o svemu od branjenja ratnih zločinaca Karadžića i Mladića do Kosova i operacije Oluja i Bljesak, i od Sirije, S. Koreje, Irana, Jordana Iraka, Turaka,  do Kurda itd.. itd..

I to mu izgleda dobro ide dok ne prestaje to da radi, a možda mu i ne ide toliko dobro.

Ali, to pitanje ostavljam svima nama na prosuđivanje.

Kada prosječan čitalac pročita ovo što Lazanski govori, najvjerovatnije mu nije ništa jasno. A i kako će mu biti jasno. To jest, trebalo bi da pomisli da  ako ovo Lazanski kaže, a on je ipak čovjek koji sve zna o svemu, onda je to sigurno tako.

Možda bi se moglo pomisliti da ni Lazanskom očigledni neke stvari nisu jasne, ali ipak mislim da i on sam  zna da ovo što govori i ističe apsolutno nema nikakvog smisla, niti uporišta.

Zašto? Pa, kao prvo Lazanski namjerno “zaboravlja” jednu važnu činjenicu,  a to je  da je entitetska Skupština (Narodna Skupština RS) još 2006. godine dala svoju saglasnst na ulazak države BiH u NATO.

Dakle, zbog čega se ponavlja stalno priča o referendumu u RS-u?

Drugo, ne vjerujem da gospodin Lazanski ne zna osnove stvari kao npr. činjenicu da su članom 84. Zakona o odbrani BiH, Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, dužni da u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provode sve potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a.

Pričanje ovakvih priča i isticanje svakakvih inicijativa ili odluka na nivou entiteta odnosno organa entiteta o pristupanju u članstvo NATO-a je apsolutno suvišno i bespotrebno, jer su ti isti organi entiteta prihvatili ovaj zakon prije nego što je on usvojen od strane Parlamentarne skupštine BiH, tj. u oba doma i Predstavničkom domu i Domu naroda BiH.

Hoće li se i je li ovo pokušaj ponovnog “razbuktavanja” strasti u Bosni i Hercegovini oko MAP-a i članstva BiH u NATO savezu.

Da li se ovo diže prašina zbog interesa zapravo Srbije i Rusije? Srbija nam je prvi susjed, koji je pokazao da Bosni i Hercegovini baš i ne želi uvijek dobro. Šta je nama Rusija, odnosno šta je Rusija entitetu RS, i šta su njeni interesi u BiH i na Balkanu?

Je li ovo pokušaj majke Rusije da kroz svoju isturenu filijalu u Europi zvanu Republika Srpska pošalje poruku NATO Savezu, odnosno da to iskoristi da bi nešto drugo postigla kada su u pitanju njeni geopolitički interesi u Europi, pa i Svijetu.

Treba podsjetiti da je nedavno i Milorad Dodik, u svojstvu Predsjednika RS-a, podnio inicijativu i demilitarizaciji BiH.

Malo poslije toga, tačnije u nedjelju, 18.11.2012. godine, predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović izjavio je da će u BiH jednog dana doći do demilitarizacije i da će tada svima biti bolje. On je rekao da se mora pristupiti racionalizaciji Oružanih snaga BiH, na koje se troše velika sredstva, i taj novac iskoristi za razvoj.

“Predlagao sam da svake godine smanjujemo broj vojnika i oficira. Da smo to učinili i sredstva za Oružane snage bila bi umanjena”, rekao je Radmanović za OBN televiziju.

Ali, odmah u ponedjeljak, 19.11.2012. godine, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Patrick Moon izjavio je nakon razgovora u Banjaluci sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom i predsjednikom parlamenta tog entiteta Igorom Radojičićem da „demilitarizacija nije odgovor za BiH i da nema mnogo ljudi koji bi favorizirali tu ideju“.

Vidi se da akcije iz RS-a oko dovođenja u pitanje članstva BiH u NATO Savezu su kontinuirane tokom zadnjih nekoliko godina.

Možda bi ovakve inicijative dobrodošle ako bi bila zaboravljena nedavna prošlost kada su vojni kapaciteti tadašnje JNA i poslije Vojske Jugoslavije odnosno Srbije u većoj mjeri i Crne Gore manjoj, bili direktno u funkciji počinjenih zločina, razaranja i genocida u Bosni i Hercegovini i zločina i razaranja u Hrvatskoj, kroz pružanja direktne i indirektne pomoći razim milicijama i paraformacijama i Vojsci tzv. RSK u Hrvatskoj i Vojsci RS u BiH.

Vjerovatno niko racionalan u BiH ne bi se protivio demilitarizaciji, koja bi omogućila navedene uštede koje u bi u 2012. godini iznosile blizu 300 miliona KM. Međutim, sve dok susjedi Bosne i Hercegovine izdvajaju bilo kakav novac za svoje vojske, čiji su dijelovi, po već pravosnažnim presudama ICTY ali i Međunarodnog suda pravde iz Haaga, u devedesetim godinama prošlog stoljeća imali svoje djelovanje najvećim dijelom u Bosni i Hercegovini, pa i Hrvatskoj.

Zbog toga se nikako ne može dopustiti da se zaustavi proces ulaska BiH u NATO ili da se eventualno pokuša sprovesti demilitarizacija samo u Bosni i Hercegovini.

Stoga, kako god to obrazlagali jugonostalgičar Lazanski ili Dodik i Radmanović: Quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentes – Što god je to, bojim se Danajaca i kad darove nose.

 

tačno.net
Autor 18.2.2013. u 13:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija