METAFIZIČKI SLOJ BEGIĆEVIH RUŽA

Gradimir Gojer
Autor 10.5.2019. u 10:11

METAFIZIČKI SLOJ BEGIĆEVIH RUŽA

Slikara Senada Begića nedavno sam upoznao u galeriji Paleta, čiji je vlasnik i voditelj galerije Izet Đirlo.

Taj samozatajni umjetnik čudesnim tišnama između rijetkih, ali mudrih progovora, zaista ostavlja dvostruki dojam: s jedne strane to je neka čudna kontemplacija, a s druge, pak, strane Begić krajnje prirodno, depatetično zbori o svom slikarskom umijeću, a ustvari o meštriji koja je nesvakodnevna…

Begićev odnos prema realitetima ambivalentan je. On virtuozno donosi viđeno, ali u njegovoj alkemiji i tonalitetima boja zrcale dubinska osjećanja umjetnikova…

Slikar jednostavno ne želi da njegove slike budu goli preslici viđenog. Sve uočeno Begić filtrom svojih boja pušta kroz ganglijski sustav i krajnje cerebralno uspjeva izvojštiti suštinske dubine onoga što promatra, što, jednostavno, ulazi u njegov slikarski vizir. Tako njegove bijele ruže imaju punoću prirodnosti, ali i unutarnje zrcalenje metafizičke suštine. To je ustvari srčika životodajnosti biljke data kroz slikarev racionalni analitikum, kroz osvješten život biljke u svim njenim fazama, od prvih pupova do razbokorene rascvjetanosti. Takav metafizički osvješten osjećaj nije svakodnevica u bh. slikarstvu… Dapače.

Ali, Senad Begić vješto izbjegava zamke slikarskog, a posebice crtačkog fabuliranja. U njegovom slikanju buketa bijelih ruža osjeća se potmula tuga, koja, pak, dolazi iz nekih dalekih i skrivenih zakutaka ovoga praznika osjenčene bjeline. Begićeva slikarska poetika zreli je pjev o čudu prirode. Kao da je u svoje bijele ruže utkao sve poetske izričaje o ruži, osobito one date u narodnoj lirici, ali i suvremenoj umjetničkoj prozi i poeziji.

Begić je eruditan umjetnik, njegova imaginacija seže prostorima onostranog i krajnje dalekoga iskona. Zato metafizički sloj njegovog buketa bijelih ruža tumačim kantilenom neke daleke tuge i skrivene tužbalice.

Gradimir Gojer
Autor 10.5.2019. u 10:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija