Počast najvjernijem prijatelju

Josef Hurka
Autor 11.3.2019. u 15:49

Počast najvjernijem prijatelju

Foto: Josef Hurka

Spomenik posvećen konkretnom psu vidio sam u Central parku u Njujorku. Dali su ga postaviti aljaski Eskimi kao izraz zahvalnosti za spašavanje hiljade ljudskih života tog sjevernog američkog područja. 

Bio je to januar 1925. kada se među eskimskom djecom raširila epidemija difterije koja je u to doba i u tim krajevima bila smrtonosna. Na spašavanje djece vozile su zaprege pasa u štafeti po danu i noći vakcinu od Anchorage do Nome na putu dugačkom više od 1.600 kilometra. Vodeći pas poslednje zaprege u toj dugoj štafeti bio je eskimski pas Balto.

U spomen na njega i sve pse u toj trci u kojoj se stvarno radilo o ljudskim životima postavljen je taj spomenik. Od tog vremena svake godine na toj trasi vozi se najteža utrka zaprega pasa na svijetu zvana IDITAROD.

Saznao sam da je i u Češkoj bio spomenik posvećen konkretnom psu koji je spasio život princu iz Braunšvajga koji je bio gost kod kralja Vaclava IV. na zamku Karlštejn. Njega je htio ubiti njegov vlastiti komornik. Čašu sa otrovanim vinom namjenjenu princu, princ je ponudio vlasniku psa, slijepom Benešu, kao nagradu za njegovo pjevanje i sviranje te većeri. Pas je tu čašu izbio svome vlasniku iz ruke i proliveno vino polizao. Nakon toga se počeo grčiti, skičati i na kraju je krepao. Izdaja je bila otkrivena, komornik je uhapšen i slijedećeg dana pogubljen. Njemački princ je ponudio slijepom Benešu da se nastani na njegovom zamku u Braunšvajgu. Beneš se međutim putem u tuzi za svojim psom razbolio i u Litomericama naglo umro. U znak sjećanja na psa koji mu je spasio život princ je na mjestu Benešove smrti postavio spomenik. Međutim, to jedinstveno djelo bilo je uništeno u 16. stoljeću u zemljotresu.

Sa trećim sjećanjem na vjernog čovjekovog prijatelja sreo sam se u prekrasnom ruskom primorskom ljetovalištu Soči. Na mjesnoj željezničkoj stanici stoji spomenik posvećen psu čiji vlasnik je bio željeznički radnik na lokalnim prugama. Danju su zajedno išli na posao a pas je cijeli dan čekao da se njegov vlasnik vrati. Postao je nedjeljivi inventar željezničke stanice u kojoj je cijelu godinu vladao veliki promet jer je Soči obljubljena destinacija za ruske i inostrane turiste. Pas nikoga nije gledao niti je koga napao.

Međutim, jednoga dana nesrećnim slučajem njegov vlasnik je poginuo. Uzalud su njegove kolege nastojale odvesti psa sa stanice. Odbijao je da ode ali nije htio ni da jede niti pije. Za nekoliko dana otišao je za svojim vlasnikom na vječnost. Radnici na željeznici su dali da se napravi spomenik u počast neograničene vjernosti životinje prema dobrom čovjeku.

Josef Hurka
Autor 11.3.2019. u 15:49