Pravila igle

Tena Erceg
Autor 22.11.2021. u 09:08

Pravila igle

Foto: Armin Durgut/PIXSELL

U istočnoevropskim državama procijepljenost je znatno manja nego na Zapadu što se obično objašnjava njihovom “komunističkom prošlošću”, ali rumunjska sociologinja Simona Vulpe za Novosti negira takvo tumačenje i navodi ankete koje pokazuju da su među znanstvenim skepticima najzastupljeniji mlađi ljudi, rođeni nakon pada komunizma

“Zašto se istočni Evropljani ne žele cijepiti?”, “Istočnu Evropu zahvatio val smrti od Covida” i “Deficit povjerenja koči cijepljenje u istočnoj Evropi” neki su od naslova koji se posljednjih tjedana mogu pročitati u svjetskim medijima, dok se protesti protiv cijepljenja intenziviraju i u Hrvatskoj koja Covid-potvrde uvodi značajno kasnije od zapadnih članica Evropske unije.

U skladu s tim, nižu se i manje ili više pogođene ili tendenciozne analize i hipoteze kojima se pokušava objasniti fenomen “vakcinskog oklijevanja” u bivšim članicama istočnog bloka, s obzirom na to da statistike pokazuju da te zemlje imaju najmanji udio cijepljenih u ukupnoj populaciji. Neke od njih, primjerice Rumunjska, imaju i rekordnu smrtnost po glavi stanovnika, pa ona u toj zemlji, Bugarskoj i Latviji iznosi 20 ljudi na milijun stanovnika, dok je ta stopa na razini cijele EU tri na milijun stanovnika.

Rumunjski zdravstveni sustav trenutno je u takvom stanju da su mu u pomoć morali priskočiti liječnici iz drugih zemalja, dok je u Poljsku, Mađarsku i Njemačku prevezeno stotinjak pacijenata za koje nije bilo mjesta u lokalnim bolnicama.

Istraživanje Evropske banke za obnovu i razvoj pokazalo je da je povjerenje u druge ljude u svim postkomunističkim zemljama prije 1989. imalo dvije trećine ispitanih, a 17 godina kasnije samo jedna trećina

Unatoč tome, Rumunjska je, prema podacima Evropskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti, s 33,9 posto cijepljenog stanovništva druga po redu članica EU s najnižom stopom procijepljenosti, iza Bugarske u kojoj je taj udio samo 23,4 posto. Među istočnim EU članicama manje od polovice stanovništva cijepilo se u Slovačkoj, dok su Češka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Slovenija i Hrvatska uspjele dosegnuti stopu veću od 50 posto. Brojke su još manje s istočne strane evropske granice pa se u Ukrajini cijepilo manje od 20 posto stanovnika, u Rusiji 42 posto, u Bosni i Srbiji po 26 i 47 posto, a u Bjelorusiji 33 posto.

S druge strane, udio cijepljenih barem jednom dozom na razini čitave Evropske unije iznosi 70 posto, pri čemu stope veće od evropskog prosjeka imaju Francuska, Belgija, Danska, Irska, Italija, Malta, Nizozemska, Portugal, Švedska i Španjolska, neke od njih i debelo iznad 80 posto.

U pokušajima objašnjavanja fenomena odbijanja cijepljenja kao jedan od najvažnijih razloga obično se navode dezinformacijske kampanje koje se provode preko interneta, ali i u vodećim medijima u kojima prominentni antivakseri, često iz medicinske struke, redovito dobivaju prostor za širenje lažnih vijesti.

Novosti su za komentar situacije u Rumunjskoj upitale Simonu Vulpe, sociologinju koja se na Sveučilištu Bukurešt i u sklopu istraživačkog projekta SKEPSIS bavi znanstvenim skepticizmom u vezi klimatskih promjena i cijepljenja. Ona nam je rekla da je glavni razlog vakcinskog skepticizma u Rumunjskoj i drugdje nepovjerenje u službene dužnosnike i institucije, a dodaje da usto “ljudi imaju i tendenciju vjerovati herojskim figurama koje se protive medicinskom i političkom establišmentu”.

– Te herojske figure, primjerice oftalmolog, estetski kirurg ili predstavnik ekstremističke stranke, intenzivno se promoviraju na rumunjskim televizijama i na društvenim medijima, a većina tih narativa uvezeni su iz SAD-a. Time se uvećava percepcija rizika od cijepljenja i proizvodi sumnja u znanstveni konsenzus oko cjepiva – kaže Vulpe.

Kada pokušavamo objasniti vakcinski skepticizam moramo se prije svega fokusirati na javno nepovjerenje u političare koji donose odluke i kontekstualizirati to nepovjerenje unutar društvene organizacije zdravstvenog sustava, kaže Simona Vulpe

S druge strane, dezinformacijske kampanje putem mainstream medija prisutne su i u drugim zemljama, a jedan od drastičnijih primjera je američka televizija Fox News, no unatoč tome u SAD-u se barem jednom dozom cijepilo skoro 70 posto stanovnika.

To potvrđuje da je objašnjenje složenije, no analize situacije u istočnoj Evropi također se često svode na površne fraze poput “komunističke prošlosti” ili “socijalističkog mentaliteta”. Tako je primjerice Reuters u listopadu objavio da su stanovnici centralne Evrope “skeptični zbog desetljeća komunističke vladavine koja je erodirala povjerenje javnosti u državne institucije i za sobom ostavila nedovoljno razvijene zdravstvene sustave koji se sada bore s lošim financiranjem”.

Reuters ovu tvrdnju potkrepljuje Eurostatovom statistikom prema kojoj svaka treća osoba na istoku Evrope ne vjeruje zdravstvenom sustavu svoje zemlje, dok je ta brojka na razini EU 18 posto. Tekst sadrži i izjavu poljskog sociologa Tomasza Sobierajskog, koji kaže da “cjepiva pokazuju da sjena Sovjetskog saveza i dalje dominira u svijesti ljudi, zbog čega oni i dalje žive u strahu i nepovjerenju”.

U tekstu nedavno objavljenom na portalu Project Syndicate ovim novinskim člankom pozabavili su se i američki sociolozi sa Sveučilišta Pennsylvania Kristen Ghodsee i Mitchell A. Orenstein, koji međutim tvrde suprotno; da je povjerenje stanovnika istočne i srednje Evrope u druge ljude i u institucije svoje zemlje u posttranzicijskom periodu ustvari manje nego što je to bilo prije 1990. godine.

Sociolozi se pritom pozivaju na podatke istraživačkog projekta World Values Survey, u sklopu kojega mreža društvenih znanstvenika iz cijelog svijeta proučava vrijednosti i vjerovanja ljudi u stotinjak zemalja, kao i onog Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) Life in Transition Survey iz 2006.

Istraživanje EBRD-a pokazalo je da je povjerenje u druge ljude u svim postkomunističkim zemljama prije 1989. imalo dvije trećine ispitanih, a 17 godina kasnije samo jedna trećina.

Prema prvom istraživanju, povjerenje u političke institucije u istom se periodu prepolovilo, pa je u proljeće ove godine u svim istočnoevropskim zemljama ono iznosilo manje od 40 posto, najviše u Litvi – 38, a najmanje u Slovačkoj – 21 posto, s Hrvatskom na predzadnjem mjestu s 22 posto.

Autori ovakvo raspoloženje istočnih Evropljana stavljaju prije svega u kontekst ekonomske recesije u tranzicijskom periodu, za koju tvrde da je “najgora u modernoj povijesti, daleko gora od Velike depresije”. Oni navode da su se postkomunističke zemlje na razine ekonomske aktivnosti prije 1989. vratile tek 17 godina kasnije, pa zaključuju da je to dovelo do “očuvanja dubokog naslijeđa nepovjerenja i osjećaja napuštenosti u zemljama koje su u komunizmu njegovale kulturu međusobnog pomaganja protiv države”.

Mitchell i Orenstein, dalo bi se zaključiti, drže da su osjećaji zajedništva i solidarnosti prije 1989. prvenstveno proizlazili iz činjenice da su ljudi tada bili ujedinjeni protiv zajedničkog neprijatelja – države, no taj zaključak ne objašnjava činjenicu da ljudi danas imaju manje povjerenja i u institucije države i jedni u druge.

Štoviše, u nedavnoj izjavi za Politico rumunjski politolog Claudiu Crăciun navodi da je sadašnja niska stopa cijepljenja protiv Covida-19 tim više poražavajuća kada se uzme u obzir da ta zemlja ima povijest izrazito uspješnih vakcinacijskih kampanja, primjerice onu protiv dječje paralize 1970-ih. Otad se, kaže on, “dogodilo to da se država povukla iz javnih usluga, što je samo djelomično kompenzirano humanitarnim aktivnostima Crkve”.

Rumunji inače spadaju u jedan od najreligioznijih naroda u Evropi, a istraživanje Eurobarometra pokazalo je da najviše ljudi, njih 70 posto, ima povjerenja u Crkvu, potom u vojsku, a najmanje u vladu i parlament, a ovakav raspored bilježi se i u ostalim istočnoevropskim zemljama.

Još važnije, u Rumunjskoj je trenutno na vlasti privremena vlada nakon što je u rujnu zbog korupcije izglasano nepovjerenje premijeru Florinu Cituu. Privremena vlada na vlasti je i u Bugarskoj, a tamo su prošle nedjelje održani treći po redu izbori ove godine, također uslijed političke nestabilnosti uzrokovane kontinuiranim korupcijskim aferama. U obje zemlje, koje ujedno imaju i najmanje stope procijepljenosti u EU, vladajuće elite politizirale su i manipulirale s vakcinacijskim kampanjama i uvođenjem epidemioloških mjera kako pred izbore ne bi otuđili birače, što je dodatno produbilo otpor njihovim nedosljednim porukama.

Sociologinja Simona Vulpe također negira objašnjenje o “komunističkoj prošlosti” te navodi da su tamošnje ankete pokazale da je među znanstvenim skepticima najzastupljenija dobna skupina od 18 do 29 godina, dakle ljudi rođeni nakon pada komunističkog režima. S druge strane, kaže ona, “ti su ljudi upoznati s kulturnim kontekstom korumpiranih vlada i loše financiranim i nefunkcionalnim zdravstvenim sustavom pa je, primjerice, u posljednjih godinu dana bilo 11 požara u rumunjskim bolnicama”.

– U tranzicijskom periodu mnogi su se ljudi razočarali u spor napredak prema onome što percipiraju kao demokratsko društvo, a ti su ljudi ujedno i najintenzivniji konzumenti društvenih mreža s pristupom dezinformacijskim kampanjama kreiranima u drugim zemljama. Kada dakle pokušavamo objasniti vakcinski skepticizam moramo se prije svega fokusirati na javno nepovjerenje u političare koji donose odluke i kontekstualizirati to nepovjerenje unutar društvene organizacije zdravstvenog sustava i narativa koji prevladavaju u društvu. Jednostavnim, površnim objašnjenjem to se ne može postići jer ono ne govori ništa o tome kako odluke koje se čine iracionalne onima koji ih donose imaju smisla – kaže Vulpe.

Ona navodi i da vakcinski skepticizam u Rumunjskoj nije počeo s Covidom-19, pa je tako 2016. u zemlji izbila epidemija ospica i to zbog “kombinacije manjka pristupa cjepivima u ekonomski zaostalim područjima i odbijanja cijepljenja od strane roditelja višeg socioekonomskog statusa”.

Istraživanje UNICEF-ovih ureda za istočnu Evropu i centralnu Aziju iz 2020. godine, koje se bavilo Bosnom i Hercegovinom, Moldavijom, Ukrajinom i Rumunjskom, pokazalo je da su istočni Evropljani bili najmanje skloni cijepljenju i prije izbijanja pandemije Covida-19. Najčešće zastupljen razlog s 40 posto pritom je bio onaj koji se odnosi na stavove o samim konkretnim cjepivima, što se može pripisati neinformiranosti ili nepovjerenju u institucije, dok je 30 posto razloga spadalo u skupinu “individualnog ili grupnog utjecaja”. Najveći pojedinačni faktori bili su stav prema znanjima i vještinama zdravstvenih profesionalaca (20,5 posto), dakle nepovjerenje u zdravstveni sustav, te nepovjerenje u način proizvodnje i distribucije cjepiva (19 posto).

Za razliku od predpandemijskog odbijanja cijepljenja, kaže Simona Vulpe, kada su dominirale ekonomski deprivilegirane skupine ljudi i manji džepovi onih višeg socioekonomskog statusa, “u pandemiji se oklijevanje prelilo na druge društvene kategorije, u situaciji u kojoj se ljudi suočavaju s različitim vrstama rizika i drastičnim promjenama načina života koje im nameću političke elite u koje nemaju povjerenja.”

Portalnovosti.com

Tena Erceg
Autor 22.11.2021. u 09:08