Prokleta avlija

tačno.net
Autor/ica 10.12.2013. u 15:54

Prokleta avlija

Piše: Radomir Lazić

„Pred unezvijerenim i upornim govečetom kojeg vodi na klanje, seljak nosi rukohvat sijena. Idući za tim sijenom koje mu se neprestano izmiče, goveče brzo stigne na klanicu gdje već  čekaju kasapske ruke i konopci. O nedostižnu šaku sijena otaru krvav nož kojim živinče zakolju.“

Gledajući po stoti put jezivu scenu kad onaj nesretni čovjek iz Srebrenice doziva svoje komšije, rođake, možda i sinove, da izađu iz šume, gledajući onu šestoricu mladića, pogubljenih u Trnovu od kojih jednom, pred pogubljenje, nisu dali ni malo vode što je molio, ponekad se zapitam kako bi o svemu  onom  što se dešavalo na ovim prostorima od ’92. do ’95. pisao, da je živ, Andrić. Da li bi mu oni, što ga sada čitaju da bi ga mrzili ili ga ne vole jer ih mrzi da ga čitaju,  sagradili nekad Andrić-čaršiju a oni drugi, poslije užasnih slika iz jame Tomašica o kojima bi, siguran sam, Andrić dao svoj ljudski i književni sud, srušili do temelja Andrić-grad.  Oni treći niti ga svojataju niti ga se odriču.  Они су подигли вечни споменик Теслином великом делу o kojem je možda Andrić i napisao koju riječ.

Dok je bio živ  opisivao je prilike i  nas,  kakve su stvorile te prilike, da je živ opisao bi nas ovakve kakvi jesmo siguran da ćemo takvi  još dugo i ostati stalno izazivajući neprilike.

tačno.net
Autor/ica 10.12.2013. u 15:54