Sramni dolasci u Mostar

Povezani članci

• Jutarnji seks – saveznik dobrog zdravlja
• U Mostaru se organizira Internacionalna ljetna škola
• Jesu li ovo najzabavniji odgovori na pitanja o seksu?
• Dennis Gratz: Osigurati održavanje izbora u Stocu pod direktnim nadzorom CIK-a
• Zašto Mladenović smeta Vučiću, a Frljić Karamarku?
• Požari bukte Dalmacijom, izdata uzbuna za sve vatrogasne snage u Hrvatskoj

foto FB

Grad „slučaj„ i duboka kancerozna jama u toku dvojne agresije sa istoka i zapada, u postdejtonskom periodu godinama je bez Gradskoga vijeća, izbora i lokalne vlasti. Zar nije i sramotno dolaziti u njega i lažno prikazivati neke manifestacije i međunarodnog karaktera?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija

Svakodnevno su nam na domaćoj sceni trovači, koji u tokove našeg željnog meda i mlijeka, permanentno sasipaju cijanid ili druge otrovne supstance.
Kako biti pametan pored visokih završenih nauka, škola i fakulteta, brojnih godina bogatoga životnoga iskustva i najveće zaljubljenosti u svoju jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, a ostati trezven i razuman pored ovih nam trovača svima nama dobro znanih.

Sve naše manifestacije, pa i ova današnja, sa međunarodnim sajmom gospodarstva maštovita je propaganda i redovno prekrivanje zaborava užasne dvostruke agresije na grad Mostar kao i njihovo bahato ponašanje, iste političke elite danas dolazeće na ovu svečanost umjesto silne sramote i ponižavanja njegovih građana.

Nije li zaista ogromna sramota, domaćoj vlasti i međunarodnim faktorima dolaziti u ovaj grad koji nema legalne vlasti, jer godinama nema niti lokalnih izbora, te njime upravljaju najobičniji drznici agresorskih gena i poriva.

Koračamo još uvijek, ustaškim ulicama do objekata sajmišta, koji su inače simboli agresivne pljačke i uništenja nekadašnjeg, velikog giganta „ Soko“-la, a njihov bivši direktor i sadašnji čelnik nacionalističke stranke HDZ-a i jedan od glavnih domaćina i organizatora manifestacije, orguljaš Dragan Čović, lično je svojim zahtjevima i potpisima upućivao zatvorenike, svoje komšije Bošnjake, na prinudni rad po potrebi.

Dok mu je jaran i njegov istomišljenik, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, sa svojim sunarodnjacima sijao smrt po Mostaru, sa Podveležja i Čobanovog polja, kako su to zajednički rušili, ubijali i progonili nevino građanstvo.

Isto tako, evo zajednički, ponovo se nalaze na ovoj manifestaciji, sa svojim „Vučkom„ i Kinezima, te će prestavljati silu od preko 300 miliona, kako bi u magli, svijetu, ali ne i nama Mostarcima, naviknuti prodavali „muda za bubrege„.

Međutim, u ovome ružnom događanju, ima i nešto dobroga.

Raduje me, prije svega čestitam i divim se, da su konačno savjetnici našega Džaferovića, Izetbegovića, Zvizdića i inih, naših odgovornih kadrova iz vlasti u Bošnjaka, ovoga puta veoma dobro i sasvim ispravno ocijenili i procijenili, da im nije danas mjesto, na ovome mjestu i sa ovom svitom.

Ma koliko se ovo nekome i ne sviđalo, ipak to mi živi Mostarci, preživjeli svu torturu u vrijeme agresije, kao i u mirnodopskom post dejtonskom ponašanju ovih sudionika, ne možemo tako lako i jednostavno sve zaboraviti.

Siguran sam, da kao normalni građani ovoga grada i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, njeni zaljubljenici nismo spremni izdržati i svakodnevni teror ovih aktera, bilo da se radi o negiranju domovine, iscrtavanju aktuelnih karti i njenoga rascjepa, kao i niza drugih nacionalističkih postupaka od strane velikosrpskih i velikohrvatskih zulumćara, kabadahija i siledžija.

Prema osnovnom principu i starinskom saznanju, „s kim si, onakav si „ a opravdanja nema i ponašanje prisutnoga „Vučka„ koji to sve podržava i ove razbojnike stalno tapše po ramenima, ne može se tolerisati, zanemarivati i smatrati prijateljskim, bez obzira na njegove blago gljagoljive izjave o poštivanju integriteta Bosne i Hercegovine, ali ne i suvereniteta.

Uz iskrenu podršku i želju, za brzo ozdravljenje, našega zlatnoga ljiljana Željka Komšića, istinskog našeg današnjeg čuvara na braniku voljene nam domovine Bosne i Hercegovine, da se i što prije vrati svojim obavezama u funkciji Predsjedništva.

U ovakvoj situaciji odnosa, svakodnevnih neprimjerenih poruka i ignorisanja državnih vrijednosti, zaista je u kontinuitetu teško i održavati nužne dijaloge i komunicirati sa ovakvim osobama u vlasti, na državnom nivou.

Pored iskreni čestitki, savjetnicima u Bošnjaka u uvodu ovoga sadržaja, vrijedno je napomenuti i potrebu i značaj održavanja veoma bitnih i značajnih rješenja za državu, isključivo voditi u institucijama države u glavnom gradu, Sarajevu. Nikako, u ovome slučaju, na zahtjev u prostorijama zloglasne HDZ-ove političke elite ma gdje to bilo, a posebno je sramotno to činiti u Mostaru.

Ovoga puta veoma je važno, našoj javnosti iznijeti i neprimjereno ponašanje, njihovog predsjedatelja u Predsjedništvu, Milorada Dodika, koji sa novinarima uz prisustvo svoga „Vučka„ kod saborne crkve u Mostaru, iznosi i takve laži i obmane, o tobožnoj Bakirovoj aktivnosti kod Bošnjaka, o popisu vojno sposobnog kadra, kao i o namjenskoj industriji i proizvodnji viškova municije.

U svakom slučaju vrijedi ovo svima još jednom preslušati, lično se uvjeriti u sadržaj ove besjede i notornim lažima takve osobe, koja svakodnevno sramoti našu ulogu i značaj funkcije koju obnaša, ne i našim izborom ili voljom.

Zato, ponavljam u želji brzog ozdravljenja i povratka našeg Željka, kako bi udružene snage Bošnjaka i Bosanskog, zajedničkog patriotskog bloka u zajedničkoj vlasti mogli stati u kraj, prije svega djelovanja ovoga nacionalističkog tandema i njihovih stranaka, HDZ-a i SNSD-a.

Međusobni sporazum, između SDA i DF-a, u aktivnoj ulozi njihovih aktera u predstavničkoj vlasti, garancija su i građanima da se istinski može i nešto pozitivno dešavati u aktuelnoj vlasti, ali ne i iz hladovine naše opozicije.

Sa željom, da se ne ponovi 2015- ta godina, kada se i jedan, jedini aktuelni ministar u Bošnjaka, gospodin Reuf Bajrović, za razliku od svih prethodnih premijera i ministara, zaista angažovao i krenuo u apsolutnu depolitizaciju privrednih subjekata, poput Aluminija, Elektroprivreda i drugih javnih subjekata.

Međutim, ostao je usamljen, od svih ignorisan i izdat, te protjeran, kao i cijeli DF, što je za očekivanje, da se nešto slično, ovoga puta ne smije desiti.