„Svjetline Laništa“ knjiga prepuna odbljesaka unutrašnjeg svijeta Gradimira Gojera

 S.L. 
Autor 1.10.2019. u 16:44

„Svjetline Laništa“ knjiga prepuna odbljesaka unutrašnjeg svijeta Gradimira Gojera

U Hotelu Bristol pred probranom publikom promovisana je zbirka poezije naslovlejna „Svjetline Laništa“, sedamnaesta u nizu poetskih zapisa koje je ovaj vrlo plodni pisac do sada realizirao uz niz drugih iz različitih književih i novinarskih žanrova. Nakon Sarajeva i Tuzle autor se predstavio i u svom rodnom gradu izražavajući neobično veliku radost zbog ovog kulturnog događaja. Najavio je skoru promociju u Zagrebu i Beogradu gdje često boravi i stvara.

-Dužan sam kazati kako i zašto je nastala ova obimna zbirka sa preko stotinu pjesama. Tri godine sam klesao stihove i želio sam da ostane zapisano mnogo istina, tako da sam preko pjesama ostavljao tragove istine o ljudima. U zbirci su doživljaji sa likovnih izložbi i određenih senzacija dati na poetsko-reportažni način, o ljudima koji su mene kao čovjeka opredjeljivali ne samo u estetskom nego prije svega u etičkom smislu. Danas živimo vrijeme u kojem je etika smaknuta sa javne scene. U ovoj knjizi sam se trudio da afirmišem upravo tu etiku, akcentirao je Gojer izrazivši zahvalnost NVO Garivo kao izdavaču.

-Pišući o mojim stihovima, Pero Zubac je kontekstuirao moje stvaralaštvo u Hercegovinu i Mostar. Njegovo i kontekstuiranje Milana Rakovca daje mi za pravo ne samo da budem ponosan na ovu knjigu, nego da budem ushićen  što večeras mogu s vama podijeliti radost čitanja pjesme „Pazi na onu cigančicu“ koju sam posvetio Predragu Matvejeviću, izjavio je Gojer.

O knjizi je govorio  književnik Milan Rakovac poredeći Gojera sa velikanima pisane riječi.

-„Ona je s njim i on je sa njom, i šta ćemo sad s tom muzom i tim Vinaverom“, tako nekako rugao se Krleža svekolikoj zavisti na desožinoga Vinavera, a ja ne znam drugačije išta, no sjetiti se Vinavera, i još više Kranjčevića i napose Kamova i navlastito Cankara i Slamniga i Šoljana i Miljkovića i Brane Petrovića: kada moram nešto suvisloga reći o tom dotičnom Gradimiru Gojeru. Čovjek taj Gojer kao neki dobrostivi Tifon kanda i uranja iz lave i magme pa opet u nju, ne može mu ni vatra ništa, a i kako će vatra išta vatri? Tako neobuzdano slobodan sam isto kad čitam Kručoniha ili Jožu Severa, Majakovskog, Maka i Šalamuna: ruganje dobroj mjeri i sprdnja s kanonom i menefregizam dostojan zabezeknutog teleta, ubjedljivo je kazao Rakovac.

On je uočio snagu, poruku i misaonost Gojerovih riječi koje su po njegovom mišljenju iznjedrene nakon teških trenutaka, nesanica i brojnih upita koji su ostajali bez odgovora. Ukazao je na Gojerovu nesalomljivost i snagu.

-Ta eruptivna energija Gojera Gradimira zapanjujuće te smlavi i pomoći nema, u toj poeziji potonje desetljeće o kojoj je ovdje riječ sada, u teatru i politici minulih decenija. To je neka ragbi ona naša kraška sumanuta težačka radišnost: zvizdan peče a ti kopaš i žanješ i zidaš i kad ti pofali sape-ala još trže potle ča se popišaš u krvave žuje svoje na dlanu.

Moderirajući ovu veče Svetlana Broz, u ulozi moderatorice,  pročitala je jedan odlomak iz recenzije kojeg je za ovu zbirku napisao pjesnik Pero Zubac. Iz njega je uočljivo kako pjesnik pjesnika dobro razumije i veoma uspješno isrcrtava Gojerov  lik, njegovo unutrašnje stanje i potrebu da snagom intelektualca ubicira uzroke devijantnosti ovog društva.

-U mali dom sa Laninom sjenom bi radoznali čitač i tumač Gojerove guste mape simbola, u Miševićima, a znam gde su, ali u Laništu, nisam siguran da je pjesnik izmislio predio koji Lanu okružuje, bilo gdje da je, predio koji na nju liči i na nju miriše, i njoj je bogomdan kutak smiraja, ali Vallarsa, koju sam na fotografijama gledao, upućuje me na jedan nedavni tekst u „Globusu“ o Laništima, lijepom novom naselju zagrebačkom osvjetljenom čarima neona i staklenih fasada, i zašto ne bi i tamo imaginarni Lanin dom bio. Novu Gojerovu knjigu pjesama čitao sam kao dnevnik pjesnika, a bez dnevničkih bilježaka, već tkanu od pjesničkih zapisa u dnevnom sučeljavanju sa gradovima, predjelima, snovima, a i opetovanim sjećanjima na pređašnje trenutke bivanja u istim prostorima; bilješke pjesmom likovnih izložbi, susreta sa prijateljima, pretakanje u stihove davnih senzacija u mekom ozračju sna ljuvanog i nedosanjanog, napisao je Pero Zubac.

BiH,30.09.19. Mostar,Bristol,
Predstavljanje knjige Gradimira Gojera Svjetline Lanista
Photo: Stojan Lasic

Autor je imao potrebu da kaže i o inspirativnim porivima:

”U ovoj zbirci, mojoj 17. po redu, govorio sam poetskim jezikom o ljudima, djelima i događajima koja su na mene ostavljala najdublji dojam u navedenom periodu. S obzirom da se radi o intimističkoj i knjizi ljubavne poezije, mislim da će publika to prepoznati i prihvatiti te da će knjiga imati lijep život”,  poručio je Gojer.

Posljednje stranice ove zbirke sadrže recenziju Milana Rakovca , biografiju autora, književni opus koji obuhvaća poeziju, publicistiku, književnu kritiku,  teatrologiju, libretistiku, političke tekstove, znanost, zatim adaptacije i prilagodbe književnih djela, književnu kritiku o Gojerovim djelima, kritičke tekstove mr.sc. Ljiljane Tadić,  Željka Grahovca, i Ante Zirduma te niz fragmenata iz ocjena brojnih autora o Gojerovim djelima.

Ovom  prilikom Gojer je od  Zlatka Serdarevića, predsjednika Udruženja umjetika Mostara dobio Plaketu za životno djelo.

-Kad pjesnik poput tebe doživi ono što je nekad u svom veličanstvenom Mostaru doživio gospodin Aleksa Šantić, onda je to uistinu dokaz ne samo obljubljenosti među Mostarcima nego i potvrda poštovanja za tvoje grandiozno i polivalentno djelo, usresređeno na organizaciju, učeće i afirmiranje svih grana umjetničkog djelovanja. Taj kontinuitet tvoračkog u tvom Mostaru, sa impresivnim rezultatima koji ostaju ubilježeni u hronici grada,  nikad nije prekinut, bez obzira gdje si se nalazio.

BiH,30.09.19. Mostar,Bristol,
Predstavljanje knjige Gradimira Gojera Svjetline Lanista
Photo:Stojan Lasic

Pokrećući sa par istomišljenika kulturnu manifestaciju „I pod pećinom svjetla“, kao preteču festivala Mostarsko ljeto, koje je  i gle čuda –najstariji pir u slavu kulture u Bosni i Hercegovini, počeo si graditi bogatu zadužbinu u našem Mostaru, kojoj ni svemoćno vrijeme neće moći umanjiti monolitnost.

Svjesni smo da građani poput tebe ili Predraga Matvejevića, danas u ovo suludo vrijeme prepuno apsurda i nisu obljubljeni u politčkim krugovima, jer emanirate kosmopolitizam, ljubav među svim ljudima, ljudska prava, istinsku a ne deklarativnu demokratiju, postulate na kojima počiva civilno društvo, razumijevanje,  toleranciju,  humanitet i zajednički harmonizirani život.

Međutim, postoji glas onih koji slijede vaše stavove i mišljenja i od takvih dolazi ova plaketa dodjeljena u prostoru bez glamura, bez mramornih dvorana sa kitnjastim lusterima i udobnih fotelja, bez visokih zvanica i njihovih zaštitara. Ovdje trijumfuje iskrenost i pravičnost u ocjeni profesionalnog i ljudskog kvaliteta koje posjeduješ, akcentirao je Zlatko Serdarević.

Na kraju su uručeni grafički listovi poznatog hrvatskog likovnog umjetnika Salvara Hanibala, predsjednika Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika iz Zagreba i vlasnika galerije. Ramiz Pandur, poznati i u evropskim krugovima afirmisani umjetnik, koji će uskoro imati svoju samostalnu izložbu u Zagrebu,  grafike je  poklonio svojim osvjedočenim prijateljima: Gradimiru Gojeru, Zlatku Sedareviću, dr. Nusretu Veliću, Mustafi Serdareviću i Ekremu Moci Dizdaru.

 S.L. 
Autor 1.10.2019. u 16:44

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija