Toše Proeski je najveći muzičar koji se rodio na ovim prostorima

Povezani članci

• FENIKS (NI)JE SAGORIO UZALUD
• Epidemija gladi ili o pisanju katastrofe
• Von der Leyen kritikovana nakon podrške pobjedniku hrvatskih izbora
• Salah Abdel Shafi: Tražimo da Hrvatska prizna palestinsku državu
• “U svijetu bez središta” – Objavljen zbornik sa naučnog skupa o književnom djelu Amira Brke
• Zavedite ga iznova i oborite s nogu

Sklopio je svoje oči i usnuo u san!
Svanulo je sunce onog dana u dalekoj i lijepoj zemlji, svanulo je jer je rođeno još jedno dijete, dijete kojemu su majka i otac dali ime Todor. Kao mali, jako sladak je bio, a ta se slatkoća još više povećavala kako je on rastao. Sa svojih nekoliko godina počeo je pokazivati svoju ljubav prema glazbi. Tada su prepoznali talent u njemu. Na nagovor njegova oca upisao se i u glazbenu školu te još više usavršio svoj glas. Kao vrlo mlad probio se na glazbenu scenu, snimao je pjesme koje su postajale sve slušanije a on sve popularniji. Iako je popularan bio, nije s visoka gledao, sa svima je dobar bio. Ne samo to, njegova vjera u dragog Boga dala mu je puno snage da prijeđe preko svakih prepreka, svakog zla… U njoj je nalazio mir, utjehu, sreću i veliku Božju ljubav. Nakon nekoliko godina karijere, njegovo ime Toše Proeski proširilo se i izvan srca Makedonije.

Kud god da je došao prihvaćen je bio, koncerte je punio, pjesme pjevao i Bogu se zahvaljivao i zato je uvijek dvostruko od njega dobivao. Krenule su i pripreme za album koji bi ga doveo na svjetsko tržište, album s kojim bi ostvario svjetsku karijeru,bila mu je to velika želja, ali tada je došao kraj… pitali smo se, kakav kraj? Kraj života njegova… Da, tog jutra 16.listopada u svim medijima je objavljeno: „Poginuo makedonski pjevač Toše Proeski“. Sklopio je svoje oči, usnuo u san ne znajući što će se dogoditi, ne znajući da se neće više nikada probuditi. Bila je to Božja volja…Čuvši to, nastala je tolika tuga…toliko suza…toliko pitanja…Bože, zašto si uzeo njega? A bio je tako dobar, nasmijan, sretan, skroman, pun ljubavi prema svima,… zašto si uzeo našeg anđela? Mnogi nisu mogli vjerovati…da je zauvijek otišao…Bio je osoba koja se bavila humanitarnim radom za što je dobio i statuu Majke Tereze, koliko kod da je medvjedića skupio sa koncerata, dao bih u Dom za nezbrinutu djecu jer je volio i njih! Bio je Unicefov veleposlanik dobre volje, pripomogao je izgradnji manastira u Kruševu u gdje je jako volio ići, gdje je provodio jako puno vremena. Tamo se molio i te molitve su uslišene! Sutra dan je već bila sahrana, preko nekoliko tisuća ljudi se došlo oprostiti od njega u njegovom rodnom Kruševu.

Nitko nije krio suze, a one su se u potocima slijevale s lica svih prisutnih. „Naučio nas je da i mi sami možemo mnogo toga napraviti, a ne da su uvijek drugi bolji od nas“. Jedino je jedna žena najjače plakala za njima, njegova majka. Cijelim putem ga je pratila, hodala iza njega, bila uz njega do onog mjesta kad se morala oprostiti od njega…Vikala je sine moj Toše…vrati mi se… kad sam to vidio, srce mi slomilo. Tada su ga spustili i pokopali… Toše nemoj ići…Toše vrati nam se!!! No to se nije dogodilo. Toše je tada zauvijek otišao… Ali ja sada Vama kažem, onaj tko vjeruje u Boga, onaj tko vjeruje da je on svemoguć treba vjerovati onda da je i Toše živ! Iako više nije sa nama, on nas gleda, negdje odozgo sa lijepog mjesta, smije nam se, pjeva i sretan je. I zato uvijek kada nam je teško, on je tu pored nas! Tamo gdje si stao mi ćemo dalje nastaviti.

Tošine pjesme i poslije godine dana od tragedije još se rado slušaju i to će potrajati sa generacije na generaciju. Njegov lik i djelo nikad neće biti zaboravljeni. U životu svom puno si toga učinio hvala ti na tome, hvala ti što si takav bio! Toše, pamtit ćemo tvoj lijepi glas, tvoje veliko dobro srce, voljet ćemo osmijeh tvoj i zauvijek ćeš nam ostati u sjećanju! Nakon svega samo Tvoje pjesme ostaju!