Trump i Putin, Iran i Kina: Ove sile rastržu Venecuelu

Povezani članci

• Istjerivanje iz raja
• Olaf Scholz: Građani su pokazali da me žele vidjeti kao kancelara
• Shakespeare o predsjedničkim izborima u Francuskoj 2012: Ko prije djevojci njegov je i prijestol
• Objavljeni dobitnici Pulitzerovih nagrada
• “Cervantesov trg” Predraga Lucića: Bio je satiričar vječitog kova, humanist bez fige u džepu
• Iran mijenja igru: Popustite sankcije ili počinjemo obogaćivanje uranija

Foto: AFP – Demonstracije protiv predsjednika  Madura

Juan Guaido želi srušiti predsjednika Venecuele Madura – i ima na svojoj strani SAD i važne zemlje susjede. Rusija i Kina naprotiv podržavaju režim.

Pišu:  Alexander Sarovic, Annette Langer, Maximilian Popp, Vanessa Steinmetz i Christoph Sydow
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Protivnici Venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura još prije kratkog vremena odavali su veoma blijedu sliku. Opozicija je bila podijeljena i većim dijelom diskreditovana. Narodna skupština u kojoj su dominirali izgledala je obezpravljena. A Juan Guaido bio je jedan u velikoj mjeri nepoznati mladi političar.

Nekoliko tjedana kasnije u pokretu je mnogo toga: Akteri u zemlji kao i u inostranstvu  ne ustežu se naglasiti da je Narodna skupština ostala poslednja demokratski legitimirana institucija u zemlji. Guaido mnogima važi kao nosilac nade koji za opoziciju može nešto uraditi. A 35-godišnji predsjednik Narodne skupštine je na velikim demonstracijama protiv Madura u glavnom gradu Karakasu položio zakletvu kao privremeni predsjednik države.

Za to da je politička situacija u Venecueli za kratko vrijeme dobila na dinamici ima mnogo razloga. Jedan je u svakom slučaju međunarodna podrška koju su dobili Guaido i Narodna skupština. Jer događaji u Karakasu se u inostranstvu prate sa velikom pažnjom.

SAD: Trump već koketira sa „vojnom opcijom“

Samo nekoliko minuta nakon što se Guaido imenovao prelaznim predsjednikom američki predsjednik Donald Trump priznao je vođu opozicije kao legitimnog privremenog predsjednika. Odluka je već kratko nakon toga imala praktične posledice: SAD su odbile povući svoga veleposlanika iako je Maduro nakon priznanja Guaidosa odmah prekinuo diplomatske odnose.

Ministar inostranih poslova SAD Mike Pompeo objasnio je ovo odbijanje riječima: „SAD ne priznaju režim Madura kao vladu Venecuele.“ Međutim u noći na petak ministar je ipak naredio povratak američkih diplomata koji nisu neophodni u Venecueli.

Ovi koraci su najnovija konzekvenca kursa konfrontacije koju Trumpova vlada drži već odavno: Tako njegov savjetnik za nacionalnu bezbjednost John Bolton označava autoritarne režime u Venecueli, Nikaragvi i Kubi kao „trojku tiranije“. Sam predsjednik u prošlosti nije isključivao niti „vojnu opciju“. Usto dolaze sankcije koje je američka vlada nedavno još pooštrila.

Podrška od Trumpa međutim samog Guiadoa pravi u zemlji takođe ranjivim. Već nakon njegovog nastupnog govora u svojstvu predsjednika parlamenta Maduro je opozicionog političara nazvao „agentom“ SAD. Blizinu Guaida i Trumpa će Maduro propagandistički iskoristiti tako što će sebe predstaviti kao žrtva imperijalističke zavjere – a svoga protivnika kao marionetu SAD.

Brazil: Bolsonaro traži blizinu Trumpa

To da je pritisak na Madura proteklih tjedana pojačan može se povezati i sa tim što je u Latinskoj Americi trenutno mnogo toga u pokretu. To važi za Kolumbiju gdje je na vlasti desničarski predsjednik Ivan Duque ali prije svega za drugog važnog susjeda Venecuele, Brazil.

Njegov novi predsjednik Jair Bolsonaro želi smanjiti kako uticaj Kine u regionu tako i uticaj ljevičarskih ideologija. On se zato vanjskopolitički orijentiše na Trumpa. Lager oko Bolonsera, posebno ministar vanjskih poslova Ernesto Araujo i predsjednikov sin Eduardo stalno predvode oštre retoričke napade na Madura.

Ovaj kurs hranio je u poslednje vrijeme špekulacije o vojnoj intervenciji izvana. Ona i dalje ne izgleda baš vjerovatna. Međutim pod Trumpom i Bolensarom SAD i Brazil postali su nepredvidivi. Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov osjećao se pozvanim da opomene SAD pred mogućom vojnom akcijom u Venecueli.

Brazil je priznao Guaidoa kao prelaznog predsjednika – kao i Kolumbija, Paragvaj, Čile, Peru, Argentina, Gvatemala, Kostarika, Panama i Ekvador.

Jedna važna zemlja u regionu ostaje ipak neutralna: Pod svojim novim predsjednikom Andresom Manuel Lopez Obradorom Meksiko se vratilo politici nemješanja. Nakon zakletve Guaidoa meksička vlada objavila je da će pratiti situaciju u Venecueli. Na diplomatskim odnosima za zemljom i dosadašnjom vladom ne mjenja se zasada ništa. Lopez Obrador se tako pozicionira kao mogući posrednik u konfliktu.

Kina i Rusija: Pomoć za Madura – kreditima i oružjem

Međutim, Maduro i dalje ima saveznike – u regionu kao i mimo njega. Kuba, koja je i za vrijeme Madurovog prethodnika Huga Chaveza bila bliski partner, obećala je autokratu svoju podršku.

Najveći kreditor Venecuele je Kina. Od 2008. vođstvo u Pekingu investira u infrastrukturne i naftne projekte. Zvanični podaci ne postoje. Prema procjenama Kina je dosada već investirala više od 70 milijardi dolara u Venecueli. Zemlja plaća svoje dugove veliki dijelom isporukama nafte, navodi Bloomberg. Međutim dvocifreni milijardski iznosi još su otvoreni. U septembru prošle godine zaključile su vlade Madura i Xi Jinpinga nove ugovore.

Kremlj podržava Venecuelu vojno kao i sa milijardskim kreditima. Razlog za to je geostrategijsko značenje zemlje koja leži u zapadnoj hemisferi „pred vratima“ SAD. Ruska državna preduzeća masivno su investirala u zemlju bogatu sirovinama i nemaju interesa na promjeni vlade koja bi mogla kvariti njihove poslovne odnose.

Moska je u prošlosti poslala u Karakas više strategijskih bombardera, nedavno sredinom decembra dva Tu – 160 nadzvučna bombardera sposobna za nošenje atomskog oružja. Chavez je za Venecuelu povlačio oružje iz Rusije i plaćao to dijelom isporukama nafte. Maduro ima teškoća da otplati oko 17 milijardi dugova Rusiji. U potrazi za novcem i zaštitom Venecuela je postala ovisna od Rusije i Kine.

Turska i Iran: Erdogan podržava Madura, Teheran također

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije nikad tajio svoje oduševljenje sa Madurom. I u trenutnoj situaciji on se solidariše sa njim. „Maduro, brate, ostani jak, mi smo sa tobom“, rekao je on. „Mi smo Maduro“, postalo je trend na twiteru u Turskoj. Erdogana i Madura povezuje slično razumjevanje politike: Obojica su na Zapadu ozloglašeni kao autokrati, koji guše opoziciju i pokopavaju pravnu državu.

Pod Madurovim prethodnikom Chavezom Venecuela je postala najtješnji vanjskopolitički saveznik Irana izvan islamskog svijeta – i ostala je do danas. Ideološki oba režima povezuje agresivni antiamerikanizam. Sasvim praktično imaju zajednički interes na visokim cijenama nafte, konačno oba gospodarstva su značajno ovisna od izvoza nafte.

Obje vlade zaključile su u 15 proteklih godina stotine bilateralnih ugovora, među njima i o vojnoj saradnji. Uz to obje države osnovale su zajedničku banku, koja stoji pod sumnjom da pomaže Teheranu u zaobilaženju međunarodnih sankcija. I od Irana finansirana i dobro naoružana milicija Hezbolah već odavno se udomila u Venecueli i koriste zemlju između ostalog za pranje novca.

spiegel.de