HDZ, izgleda ozbiljno, pokušava oživjeti potpuno promašeni i nemoralni koncept Herceg-Bosne

Povezani članci

• Da li je Strukturirani dijalog zaista poboljšao pravosudni sistem u BiH ili je to politički proces?
• Društvenim programom 8. Vox Feminae Festivala do rodno ravnopravnog utjecaja u lokalnoj zajednici
• Pokušaj zloupotrebe Ifimesa za hrvatske unutarnje-političke potrebe
• Otvoren prvi međunarodni Festival književnosti Bookstan
• Jovica i Frenki – bića iz Pakla
• Svečano otvoren 33. Internacionalni sarajevski sajam knjige i učila

Koliko god se u HDZ-u upirali dokazati suprotno, ta tvorevina je primarno obilježena logorima u Dretelju i na mostarskom Heliodromu, rušenjem Starog mosta u Mostaru i čitave stare čaršije u Stocu, zločinom u Ahmićima i protjerivanjem bošnjačkog stanovništva iz Ljubuškog, Čapljine, Stoca i zapadnog dijela Mostara. Zbog svega toga se uostalom i sudi njezinim političkim vođama u Haagu.

Unatoč tome što se aktualna kampanja za parlamentarne izbore svela na neuvjerljiva obećanja i jednako takve predizborne spotove, te na nekontrolirani Milanovićev ispad i borbu za HRT, što manje-više znači kako je u njoj bilo jako malo stvarnog političkog sadržaja, gotovo je neopaženo prošla značajna činjenica da u HDZ-u posve ozbiljno oživljavaju koncept Herceg-Bosne.

Tako je Božo Ljubić, nosilac liste HDZ-a za jedanaestu izbornu jedinicu, onu u inozemstvu, posve ozbiljno i promišljeno izjavio kako nije isključena obnova Hrvatske Republike Herceg-Bosne, s obzirom da je to ugrađeno u sve prijašnje sporazume i da su se za to stekli uvjeti, osnaživši to sljedećom tvrdnjom: “Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ugašena niti je napuštena, a s obzirom na stanje države BiH i sve što se danas događa i sa strane političkog Sarajeva i sa strane Banja Luke, Herceg-Bosna je danas aktualnija nego ikada zadnjih 20 godina”.

Plenković nije baš oponirao Ljubiću

Kako se potpuno u skladu s ovakvim stavom predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović javno izjasnio oko toga da se Hrvati trebaju ujediniti oko neke ideje, pa bi to mogla biti ideja Herceg-Bosne, jasno je kako se kod Ljubića nije radilo o slučajnom istupu. Ovdje naravno nema smisla prešutjeti činjenicu kako sam predsjednik HDZ-a Andrej Plenković na skupu u Mostaru nije iznio stavove identične Ljubićevima, no jednako tako mu nije ni otvoreno oponirao.

Sve navedeno svjedoči o postojanju dviju politika unutar HDZ-a, vezano za Bosnu i Hercegovinu, pri čemu se jedna drži na pristojnoj distanciranosti i nastupa putem općih mjesta, dok druga dobro zna što želi i vrlo osmišljeno pokušava doći do cilja. U svemu tome dva su momenta posebno problematična. S jedne strane karakter i nasljeđe Herceg-Bosne, a s druge kontekst u kojem se njezino oživljavanje događa.

HDZ podržava politiku Milorada Dodika

Naime, s obzirom da se čitava rasprava odvija u svjetlu referenduma o Danu Republike Srpske, kojeg je Milorad Dodik, unatoč svim pravnim i moralnim obzirima odlučio na silu izglasati, ovakav stav prvaka HDZ-a jasno ukazuje na to da u biti podržavaju Dodikovu politiku, koju namjeravaju slijediti ponovnim oživljavanjem Herceg-Bosne.

Ovakav stav je naravno duboko problematičan iz čitavog niza razloga, među kojima je onaj moralni na prvom mjestu. Kontekst nastanka Republike Srpske i njezino krvavo nasljeđe su u svakom smislu kompromitirali bilo kakve secesionističke naume koje Milorad Dodik trenutačno poduzima.

Tvorevina obilježena logorima i Ahmićima

No ista stvar vrijedi i za Herceg-Bosnu. Koliko god se u HDZ-u upirali dokazati suprotno, ta tvorevina je primarno obilježena logorima u Dretelju i na mostarskom Heliodromu, rušenjem Starog mosta u Mostaru i čitave stare čaršije u Stocu, zločinom u Ahmićima i protjerivanjem bošnjačkog stanovništva iz Ljubuškog, Čapljine, Stoca i zapadnog dijela Mostara. Zbog svega toga se uostalom i sudi njezinim političkim vođama u Haagu.

Imajući sve to u vidu, oživljavati danas aveti jedne potpuno promašene, nemoralne i katastrofalne politike, predstavlja s jedne strane tragičan korak unazad u razumijevanju političkih procesa i vođenju ozbiljne politike uopće, dok s druge strane šalje snažnu poruku o potpunom nedostatku brige za posljedice koje bi ovakva politika mogla proizvesti, a tiču se u prvom redu međuljudskih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Nacionalistički narativi koji su destruirali zemlju

To što je nešto slično izjavio i Milanović na onom famoznom sastanku, samo svjedoči u prilog tome u kojoj je mjeri odnos hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini postao regresivan. Ovo navodimo iz razloga što, čak i kada tu tvorevinu ne bi karakterizirale sve navedene činjenice, oživljavanje takve politike svjedoči isključivo o nedostatku vizije s jedne strane i izostanku dobrih namjera i dobrog ukusa s druge strane.

Preciznije govoreći, ova bi politika umjesto dobrosusjedske pomoći i izgradnje razumijevanja pridonijela novom vraćanju u stare nacionalističke narative koji su tu zemlju temeljito destruirali. Ovo je naravno još pogubnije u svjetlu činjenice da se na isti način ponaša i Vučićeva Vlada u Beogradu. Politika oživljavanja Herceg-Bosne je u konačnici potpuno suprotna načelima iskrene europske suradnje, koju bi Hrvatska tim prije trebala prema Bosni i Hercegovini emitirati, kao članica Europske Unije.

Koliko god se ovo pitanje, u svjetlu ozbiljne krize unutar zemlje, činilo naizgled perifernim, ono to zbog svih navedenih razloga ne može biti, te bi stoga bilo potrebno da se u HDZ-u, ali i u Narodnoj koaliciji očituju o tome kakvu politiku planiraju voditi prema susjednoj zemlji.

telegram.hr