Ivan Rimac: Uplitanje Zagreba može povećati tenzije u BiH

Povezani članci

• Ljutu travu na Ćubelićevu pamet
• Croatian Independent Army
• Kako je u Bavaništu, vojvođanskom selu, proslavljen svejugoslovenski praznik i poslata poruka ljubavi
• Iako im je nestalo 14,3 miliona KM: Vlada FBIH podržala sadašnji Nadzorni odbor Aluminij d.d. Mostar
• Serbian family tree
• PREMINULA PARTIZANKA ANĐELKA MARTIĆ, AUTORICA PIRGA

Ivan Rimac, profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega već rastu tenzije između hrvatskih zvaničnika i novoizabranog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

Hrvatski premijer Andrej Plenković je izjavio da izbor Komšića nije dobar za BiH, jer smatra da je izabran bošnjačkim glasovima, na šta mu je Komšić odgovorio da se Plenković miješa tamo gdje mu nije mjesto.

• Građanske država

Radi se vjerojatno o prvoj razmjeni poruka ili izjava koje, naravno, idu kroz javni prostor, a ne kroz diplomatske kanale komunikacije u kojima svaka strana iskazuje neke specifičnosti svojeg dosadašnjeg ili, u stvari, budućeg odnosa.

S jedne strane, gospodin Komšić iskazuje, u prvom redu, svoje pozicije koje su različite u odnosu na njegovog prethodnika (Dragana) Čovića, a s druge strane HDZ iz Zagreba šalje poruku koja u velikoj mjeri pokazuje izvjesno razočaranje u odnosu na ono što su oni očekivali kao ishod izbora, a to je ponovni izbor gospodina Čovića.

Teme nisu nepoznate, niti sa jedne, niti sa druge strane, ali, naravno, za sada to izgleda kao povećanje tenzija, što ne očekujem da mora biti nastavljeno u tom pogledu.

Moram priznati, ako pitate mene za osobno mišljenje, da su političke institucije u BiH vrlo fragilne, one su krhke po svojoj strukturi i nemaju nekakvu stabilnost ili otpornost na ovakva mišljenja da su one neadekvatne za uspostavu efikasnog funkcioniranja države koja se se zove Bosna i Hercegovina.

S jedne strane, tu je mnogo elementa transmisije u cijeloj hijerarhiji, i drugo, postoji izvjesna načelna predodređenost uređenja koja je vezana za nacionalne entitete, a ne za koncept takozvane građanske države koja jednostavno tretira pojedinca kao osnovni entitet uspostave političkog legitimiteta, a ne etničke, to jest nacionalne, korpuse unutar zemlje.

• Zakonske anomalije

Upravo ta predodređenost jednog tipa izaziva izvjesna trvenja ponekad, kada se počinje raspravljati o eventualnom unapređenju ili mijenjanju tog krhkog sustava koji je u stvari vrlo podložan bilo kakvim političkim pritiscima ili promjenama u bilo kojem od tri etničke skupine.

I srpski i hrvatski entitet imaju svoju podršku i izvan BiH u zemljama koje graniče sa BiH, međutim niti bosanski, ili bošnjački, kako god ga nazvali, entitet nije tu bez svojevrsnih patrona i zaštite unutar svih tih odnosa.

Načelno, mislim da je napravljena pogreška već u prvoj fazi definiranja tog političkog sustava kroz inzistiranje na postojanju etničkih skupina koje moraju biti zastupljene.

S druge strane, kao što vidite postoji i u izbornom zakonu svojevrsnih anomalija, ako ih tako hoćete zvati, koje dopuštaju participaciju drugih etničkih skupina u izboru predstavnika pojedine etničke skupine, što naravno predstavlja kontradikciju u samom sustavu koji je postavljen bazično na tim etničkim skupinama.

Da se radi o građanskoj državi gdje svi građani imaju jednako pravo glasa, onda bi konkurencija etničkih i ne-etničkih političkih programa bila izuzetno jednostavno transparentna i prolazili bi oni koji su uvjerljiviji za građane koje pojedince.

Ovako imamo reprezentaciju etničkih skupina koja može biti na ovaj ili onaj način poremećena, s obzirom da sustav nije dosljedno postavljen.

• Pritisak

Kako ići dalje je teško reći.

Mislim da je to u prvom redu pitanje dogovora aktera unutar zemlje i da tu uplivi izvana mogu samo pogoršati stanje ili udaljiti etničke skupine unutar Bosne i Hercegovine.

S druge strane, ako postoji upliv, onda bi to trebala biti nezainteresirana ili neutralna strana, kao što je Evropska unija ili neki drugi međunarodni akter koji tu posreduje u dogovaranju između različitih aktera unutar zemlje sa idejom da potpomogne proces dogovora kroz različite oblike participacije u nekakvim drugim međunarodnim programima ili nečem sličnom, a da nacionalne države koje okružuju BiH predstavljaju u većoj mjeri problem koji gotovo da vraća odnose na one koji su bili devedesetih među etničkim skupinama, nego što ih unapređuje i poboljšava suradnju.

Što se tiče ponašanja HDZ-a iz Hrvatske, vjerojatno će doći do takvih aktivnosti (inicijative za promjenu izbornog zakona), što vjerojatno može povećati tenzije unutar BiH, ali i tenzije između BiH i Hrvatske.

Tu ne mislim, naravno da Hrvatska ima neograničenu moć vršenja pritiska, jer bez obzira na ustavnu obavezu, Hrvatska se ne može uplitati u unutrašnje poslove druge zemlje.

• Remetilački faktor

Tu sigurno postoji izvjesna granica koju Zagreb ne smije prijeći, bez obzira na sve želje da pomogne hrvatskom entitetu u BiH.

Na kraju krajeva, Hrvatska ima obavezu i štititi interes svoje nacionalne manjine u Srbiji, pa ti odnosi sa Srbijom i reciprocitet odnosa nije baš sjajan.

Ono što mislim da je pravi put je u stvari poticanje poticanje BiH u evropskim integracijama, jer tada imamo u stvari mijenjanje i te politike u međudržavnim odnosima sa zaštite etniciteta na zaštitu pojedinaca i njihovih prava na vlastiti identitet.

U tom smjeru, moram priznati da Hrvatska i nije bogzna koliko se odmakla od onih starih modaliteta u kojima zaštita etničke skupine u drugoj zemlji predstavlja više remetilački faktor u odnosima dvije zemlje nego što predstavlja prostor suradnje između dvije zemlje.

RSE