Juriš u izdaju

Povezani članci

• Sveto trojstvo hrvatske državne maćehe
• Bogu božje , caru carevo ,a papi na račun u Njemačkoj
• Županijski vijećnik Igor Skoko: „NOVE MJERE DOKRAJČIT ĆE UGOSTITELJE“
• Je li BiH doista država koju je zarobila mafija?
• Predrag Lucić: A s kim vi cinkarite?
• Bajtal: Ovdje je sve ljudsko izdato

Drugovi izdajnici, deklarirajte se, tako vam Boga i Domovine! Samo izdajom nacionalnih interesa policijske države Hrvatske možemo prizvati njene umrtvljene demokratske potencijale! A kada jednom od te Hrvatske, zaslugom onih koji je danas po dužnosti vole, ne ostane ni kamen na kamenu, povijest će među razvalinama sastavljati registre demona i anđela. Sramit će se svatko tko ne osvane na HDZ-ovoj listi srama!

Piše: Viktor Ivančić, portalnovosti

Imenovanjem umirovljenog pukovnika Mije Crnoje za ministar branitelja otvora se bezbroj interesantnih pitanja, no jedno mi se čini naročito važnim: hoće li se u ‘Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’, čiju je izradu i objavu agilni ministar obećao u svome programu, moći upisati i dobrovoljci?

Svašta se, naime, živu čovjeku može dogoditi, pa i to da njegova izdajnička djelatnost, makar trajala godinama, ne bude uočena i prepoznata od strane onih koji ‘Registar izdajnika’ budu sastavljali.

Bila bi neprocjenjiva šteta da zbog objektivnih ili subjektivnih razloga izdaja izmakne budnim očima i kriterijima službenoga osoblja u Ministarstvu branitelja, što bi onda rezultiralo uskratom zasluženoga društvenog priznanja za nečiji samoprijegoran trud na sabotaži nacionalnih interesa Republike Hrvatske. Hoće li takav netko, zakinut nepažnjom ili neiskustvom državnih činovnika, imati pravo da samostalno upozna javnost sa svojom prljavom rabotom?

Među izdajnicima, treba reći, ima i samozatajnoga svijeta, takvog koji svoju strpljivu borbu protiv Domovine nije oglašavao na sva zvona, koji se nije busao u prsa petokolonaška, ali ipak očekuje adekvatnu društvenu valorizaciju svoga rada, a ne da ista ovisi o slobodnoj procjeni nekakvih priučenih komesara, koji – koliko god predano pristupili zadaći registracije – uopće ne moraju biti upućeni u sve finese zabijanja noža u leđa Republici Hrvatskoj.

Osim toga, izdaja sama po sebi uključuje stanovite konspirativne elemente, ona je najpodlija kad je najtiša, ona je najučinkovitija kada se provodi mučki i ispod žita, a to bi nadležne u Ministarstvu branitelja moglo dovoditi u teške bludnje, tako da ponekog okorjelog veleizdajnika i hrvatomrsca tretiraju poput obična građanina i tako mu, u konačnici, nanesu nepravdu.

Mogućnost dobrovoljnog upisa u ‘Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’ bez sumnje bi upotpunila administrativni napor nastupne policijske države da se popis narodnih neprijatelja napokon oslužbeni i objedini. To je utoliko važnije jer su još uvijek nepoznati kriteriji po kojima će se određivati je li netko izdajnik ili nije, a još manje je jasno što su to nacionalni interesi Republike Hrvatske. Osim slobodnoga umjetničkog dojma evidentičara iz Ministarstva branitelja, valjalo bi uvažiti i osjećaje samih protuhrvatskih hulja, a poslije svega im izdati i prikladan identifikacijski dokument, ‘izrod iz matične knjige rođenih’ ili nešto slično.

U svakom slučaju, nikome nije milo upuštati se u izdaju znajući da će ona ostati neregistrirana. Sjetimo se kako su, nakon što je objavljen ‘Registar hrvatskih branitelja’, mnogi prekaljeni ratnici načisto popizdili ustanovivši kako se njihova imena ne nalaze na listi slavnih, dok su se na popisu našli deseci tisuća onih koji su rat promatrali sa sigurnoga odstojanja. Zašto sada istu takvu neugodnost priuštiti hrvatskim izdajnicima?

Napokon, postoji u ovoj zemlji i značajan dio populacije čija prividna pasivnost neupućene može navesti na krivi trag, pa je dosta izgledno da će takvi – radi birokratske površnosti i neiskustva nadležnoga personala – u ‘Registru izdajnika’ biti neopravdano izostavljeni. Oni, doduše, nisu podrivali nacionalne interese Republike Hrvatske, ali samo zato jer smatraju kako je hrvatska država takva da je se ne isplati ni izdati.

O svemu tome bi Mijo Crnoja, novi ministar branitelja, trebao ozbiljno povesti računa. U njegovu ministarskom programu, koji je izradio Odbor za branitelje HDZ-a – pa dakle predstavlja i službeni dokument stranke – smjestio se čitav niz zanimljivih ideja, od ‘objave registra agresora na RH’ i ‘lustracije na svim razinama’, preko privilegija za branitelje i njihovu užu i širu rodbinu u pogledu zapošljavanja, poduzetničkog kreditiranja, školovanja, disanja, spavanja i zdravstvene skrbi, pa do nečeg što je nazvano ‘domoljubnim dodatkom’ na redovna primanja.

Ipak, izrada ‘Registra izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’ uvjerljivo je najefektniji iskorak. Najavom takvoga akta strasni hrvatski zagrljaj Mosta iHDZ-a – sudbinski trasiran osovinom Grmoja-Crnoja – blistao je u punome sjaju i prije no što je ideološka žandarmerija formirala vladu, razumije se, bez uplitanja mandatara.

Netko naivan mogao bi upitati zbog čega se baš Ministarstvo branitelja, premda mu u postojećem dizajnu izvršne vlasti nije namijenjena uloga organa represije, namjerava baviti izborom i razotkrivanjem nacionalnih izdajnika – ili: zašto će baš Ministarstvo branitelja provesti ‘lustraciju na svim razinama’? – no bila bi to posve kriva perspektiva. Naime, svačiji je posao policijski u policijskoj državi, a policijska država upravo postavlja masivnu infrastrukturu i evidentira je kao ‘nacionalni interes Republike Hrvatske’. U takvim okolnostima razdioba poslova među ministarstvima samo je drugi naziv za disperziju redarstva.

Mijo Crnoja je to više nego dobro razumio i svoj program promovirao pred proustaški razigranim šatorašima u zagrebačkoj Savskoj ulici, tvrdeći kako je i mister mandatar obavezan uvažiti njihovu potporu njemu, jer je to ‘novi oblik demokracije’. Stoga je i na novinarsko pitanje o tome kako uopće misli izraditi ‘Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’ dao jedini ispravan odgovor: ‘Naći će se modalitet kad se ima volje.’

A volje definitivno ima, još otkad je Tomislav Karamarko – vođa partije koja je ‘Registar izdajnika’ uvrstila u svoju projektnu dokumentaciju – prije skoro godinu dana demonstrirao upečatljiv prodor policijskog uma u političku sferu, obećao ‘temeljitu promjenu društvene klime’, naime ‘lustraciju na svim razinama’, nemilosrdni obračun s ‘komunističkom indoktrinacijom’ i ‘iskrivljenjima temeljnih vrijednosti hrvatskog društva i države’, te kratko definirao predstojeća pravila igre: ‘Svatko u svojoj kući, u svojem dvorištu, može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne.’

Ne treba dakle previše razbijati glavu oko kriterija po kojima će Crnoja i društvo ubuduće definirati izdajstvo: izdajnik će biti svatko tko pisne protiv nacionalističke strahovlade i njene kolekcije državotvornih ikona. Dokument u nastajanju, ‘Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’, neka je vrsta predzakonskog akta koji najavljuje formalizaciju žandarske dominacije hrvatstva. Osim što će se sastrugati liberalno-demokratska kulisa hrvatskoga društva, nije to ništa naročito novo: kao da je hrvatstvo ikada i bilo išta više od gologa terora i obustave prava na autonomno mišljenje. Zato u Hrvatskoj jedva da postoji itko s određenim moralnim i intelektualnim integritetom a da nije bio oglašen nacionalnim izdajnikom.

Službeni popis izroda omogućit će tek bolju prohodnost sustava: bit će nešto lakše eutanazirati Novosti, ili ukloniti Olivera Frljića iz riječkog HNK-a, ili pospremiti u pakao Documentu i GOLJP, ili proglasiti ubojicom Ranka Ostojića, čak će i Novinarsko vijeće časti doći u priliku da jednostavnijim metodama rješava problem nepoželjne satirične poezije, pa onda ni predsjednik HND-a neće morati naricati zbog ‘zlonamjernih i uvredljivih’ opaski na rad žurnalističkoga odreda za egzekuciju.

To, međutim, nije razlog da se s izdajničke strane osjeti malaksalost. Naprotiv, sve je više onih koji slute kako nastupa čas kada izdajnički usud postaje moralna obveza. Tek kada nam se omogući da svoje ime dobrovoljno upišemo u ‘Registar izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske’ zabava će biti kompletna, jer partija ulazi u fazu igranja otvorenim kartama, a tada i onaj kome je namijenjen socijalni status progonjenog psa prati naloge čistog instinkta: Crnoja mu se piše, ali uz Grmoju piša. Zbog toga:

Drugovi izdajnici, nije vrijeme za letargiju i skrivanje! Deklarirajte se, tako vam Boga i Domovine! Samo izdajom nacionalnih interesa policijske države Hrvatske možemo prizvati njene umrtvljene demokratske potencijale! A kada jednom od te Hrvatske, zaslugom onih koji je danas po dužnosti vole, ne ostane ni kamen na kamenu, povijest će među razvalinama sastavljati registre demona i anđela. Sramit će se svatko tko ne osvane na HDZ-ovoj listi srama!