ENG
Linić i lijenčine
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Hoće li Zakon o ugljikovodicima državi omogućiti da osnuje naftnu kompaniju koja će konkurirati poludržavnoj Ini? I hoće li nam ministar financija i tada spočitavati lijenost?
– »Štenta je bil va Amerike, kod tete Lucije, vratil se je jer ne more bit bez Opatije…«
– Kako, trafikant, možeš pjevat ovako rano?!
– Tako što se ponašam u skladu s narodnom mudrošću.
– A šta je to mudro rekao naš narod?
– »Blago onom tko rano poludi, sav mu život u veselju prođe!«
– Mogao sam i mislit… Stvarno treba bit lud pa pjevat u zemlji koja je po rejtingu svrstana u dvostruko smeće.
– To je baš super! Da imalo pratiš gospodarske trendove u svijetu, znao bi da je budućnost u gospodarenju smećem. »Štenta je bil va Amerike…«
– Daj, barem promijeni pjesmu!
– A šta fali ovoj? Baš je gospodarski i kreditno-rejtinški aktualna. Šteta što je jutros nisu pustili na radiju nakon što je objavljena vijest da Slavko Linić ide u Ameriku prodat obveznice u vrijednosti od milijardu i pol dolara.
– Šta stvarno ide u Ameriku? Pa zar nije prije mjesec-dva rekao da se Vlada više neće zaduživat u inozemstvu?
– A nego gdje će se zadužit? Kod onih što u malim oglasima nude brze kredite na trajni nalog, uz slogane »Legalno i brzo!«, »Zatvaramo ovrhe, crne liste i blokade!«, »Licencu izdalo Ministarstvo financija sukladno članku 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju!«…? Misliš ti da Linić ne zna šta radi? Evo pročitaj mu intervju u Jutarnjem. Vidi naslov: »Moj plan za spas«!
– Je li ja to dobro vidim šta piše ispod naslova: »Hrvatska postaje izvoznik struje i plina!«?
– Odlično vidiš.
– Ali bogami ne vidim ni struju ni plin za izvoz. Vidim samo da Linić izvozi obveznice.
– To je zato što si lijen k’o i ovaj Ratko Bošković što je s njim radio intervju, pa se išao pravit pametan i Liniću objašnjavat kako »Hrvatska nema dovoljno primarnih izvora energije ni za primarne potrebe«. A slušaj šta mu spasitelj Slavko kaže: »Kako nema! Plin bismo mogli izvoziti, a sada ga uvozimo 40 posto. Struju možemo izvoziti, a uvozimo 60 posto. I tu se mi razlikujemo… Mi ne vidimo to hrvatsko bogatstvo, jer smo lijeni izvaditi ga.«
– A zašto ga Linić, ne bilo mu lijeno, ne izvadi?
– Ne može zbog MOL-a koji širi neistine, a na koje nasjedaju i novinari, da treba očekivat i pad vađenja i proizvodnje prirodnog plina! Evo slušaj Linićevu reakciju na te lijene i crne prognoze: »Zašto bi vađenje plina moralo padati? Naravno da će padati ako ne budemo ulagali u istraživanja i eksploataciju. Imamo dovoljno zaliha u Jadranu, zašto ih ne iskorištavamo?«
– A koga on to pita? Mene i tebe? Novinara i čitatelje? Jebote, da jedan ministar u javnost plasira takvo pitanje, pa toga stvarno nigdje nema… I šta mu je odgovor: da ne iskorištavamo plin iz Jadrana zato što smo lijeni?
– Šta si toliko zapeo za tu lijenost?
– Zato što nas za lijenost proziva netko tko sjedi u Vladi koja se, kako vidimo, polomila oko eksploatacije plina. A prirodni plin je, koliko ja znam, u vlasništvu države.
– Pa bi ti Linića poslao na platformu?
– Ma ja bih ga poslao da oporezuje Vladu koja ne koristi državno bogatstvo!
– Čudo jedno koliko si pametan! A odakle bi Vlada namakla lovu za taj porez? Iz novog nameta koji bi nabila pučanstvu?
– Kad nas nisu ubili sa svim ovim porezima, neće ni s tim. I baš bi bilo super da ga nazovu porezom na neučinkovitu Vladu! I ovako je plaćamo da uvozi energente i grinta na MOL. I da nam popuje kako smo lijeni i nepoduzetni…
– Nemoj tako surovo! Pa vidiš da je odzvonilo i MOL-u, to jest Ini… Gotovo je s monopolom!
– Ma šta je gotovo?
– Vlada osniva novu naftnu kompaniju u državnom vlasništvu.
– A gdje to piše?
– U prijedlogu Zakona o ugljikovodicima.
– I onda će ta državna tvrtka bit konkurencija Ini u kojoj država ima 44 posto vlasništva?
– Pa znaš da je konkurentnost nova mantra u Banskim dvorima. Čuo si neki dan Ivana Vrdoljaka: ponavlja riječ konkurentnost k’o biskupi naravni zakon.
– A zašto država ne može osnovat naftnu kompaniju bez tog Zakona o ugljikohidratima?
– O ugljikovodicima: metanu, etanu, propanu, butanu, pentanu, heksanu, heptanu, oktanu i tako dalje, a ne o ugljikohidratima: glukozi, fruktozi, škrobu, celulozi…
– Dobro, dobro: o ugljikovodicima, shvatio sam, propane, heptane i papane jedan! A sad mi odgovori na pitanje!
– Zato što će Zakon o ugljikovodicima regulirat pitanje državnog stručnog i tehničkog nadzora nad koncesionarima za eksploataciju ugljikovodika, a taj će se nadzor najbolje vršit preko državne kompanije koja će ujedno bit i partner investitorima zainteresiranim za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Hrvatskoj.
– Nadam se da nisam dobro shvatio… Hajmo polako: država će, prema tome što ti govoriš, osnovat suverenu državnu naftnu kompaniju kako bi mogla suvereno dijelit koncesije firmama koje će crpit našu naftu i plin?
– Odlično si shvatio.
– I kojim će firmama dijelit koncesije?
– Valjda onima koje se jave na natječaj.
– Znači: i Ini, to jest MOL-u?
– Ako zadovolje uvjete natječaja.
– Znaš šta, trafikant? Povlačim sve što sam rekao o Liniću i spreman sam ga preko novina zamolit da nas i dalje naziva lijenima!
– A zašto?
– Zato što više volim da me drže za lijenčinu nego za budalu.
Autor/ica 👤Predrag Lucić
