Ljetnikovci nisu za svakoga, oni su za gospodu

Izdvajamo

• Ovo stanje duha koje trese Hrvatsku lijepo i precizno je dijagnosticirao predsjednik Češke, Vaclav Havel: „Od komunista su odvratniji jedino antikomunisti“. Stoga je sasvim razumljivo da Marušićev put do elitističkih krugova naše zajednice, krećući se Prilazom žrtava komunizma, završava otvorenim pozivom za likvidaciju aktivista za ljudska prava.

Povezani članci

• Donatella Di Cesare: Naša apsurdna operacija Barbarossa
• Deklaracija o zajedničkom nazivu
• Socijalna pravda – kako to ekstremno zvuči!
• Desna i lijeva struka
• Zašto kineski plan nema šansi
• Budilnik Toma Buzova

Foto: croatia-times

Stanu je ljetnikovac Skočibuha vratio u Popovo polje, a Hrvoju Marušića uzdigao u elitu hrvatskog društva

Kada su počela pucati prozorska stakla koja su nepoznati razbijali kamenicama, na ljetnikovcu Skočibuha gdje je Stana u samoći živjela, u mjestu Suđurđu na otoku Šipanu, znala je da će morati otići sa Šipana i napustiti ga nakon više desetljeća vjernosti. Sama i nezaštićena starica svoje je najbolje godine i svoj život, skupa sa svojom sestrom koja je ranije umrla, darovala na otoku jednoj od najpoznatijih i najbogatijih šipanskih obitelji. U tom predratnom vremenu dok se zlo približavalo, starica Stana je prepoznavala svoju nepoželjnost u novonastalim prilikama. U njenoj blizini stoji cijenjena i ugledna obitelj Marušić iz Splita. Oni posjeduju neuglednu kuću, što je u nesrazmjeru sa ugledom koji dijele, a dobra, plemenita ali i isprepadana starica sluškinja zadnjih nasljednika od nasljednika Skočibuha, koji su izumrli u 17. stoljeću, ima ljetnikovac i hektare zemlje u tom turističkom raju na Šipanu. I to je, naravno, u neskladu s njenom moći da očuva to imanje za sebe i svoje. A ta je nemogućnost još i više potencirana činjenicom Stanina porijekla. Ona je naime pravoslavka iz Popova Polja. Nepogode koje su se sve češće događale učvrstile su Stanu u odluci o napuštanju i ljetnikovca i Suđurđa i Šipana. Treba sačuvati glavu. Jer nezaštićena i oronula starica u ljetnikovcu sa nepreglednim imanjem hektara, lagan je plijen.

Stana i njena sestra, koje su godinama i desetljećima vrijedno, marljivo i ponizno služile zadnje  izdanke poznate loze Stjepović-Skočibuha, odnosno njihove nasljednike i bile im vjeran prijatelj i veće blago od sveg bogatstva koje su imali, s obzirom na godine u kojima su bili i s obzirom na potrebe.

Kada joj je sestra umrla Stana je sama nastavila skrbiti i njegovati vlasnike ljetnikovca i imanja Skočibuha. Oni su je neizmjerno poštovali i cijenili, te su je nakon toliko godina zajedništva smatrali i držali dijelom svoje obitelji, te kada je umro posljednji vlasnik ljetnikovca nije bilo ništa normalnije do li služavki Stani ostaviti cijeli imetak s dvorcem. Tako je Stana postala vlasnica ljetnikovca sa hektarima i hektarima zemljišta na otoku Šipanu. Ona tada nije ni slutila da će upravo zbog tog ljetnikovca sa kulama i njegove vrijednosti i svoje nemoći i ranjivosti da se nosi s tolikim imetkom, doći u probleme. Jer zlo rata se približavalo i dolazilo, a Stana je mala i nemoćna da bi vladala tolikim blagom, sa toliko hektara zemljišta, ljetnikovcem sa kulama i k tome „opterećena“ pravoslavljem.

A ta kuća i taj ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe, sagrađen je 1563. godine. Vice je jedan od bogatijih dubrovačkih trgovaca i pomoraca tog vremena. Skočibuhe su pučani, ali im je Dubrovačka Republika nudila plemstvo koje nije nasljedno, te ga je Vice odbio. Iako nisu bili plemići imali su grb koji je potvrđivao da je Vice bio ispred svog vremena. U grbu je Skočibuha, naime bila, naga djevojka na dupinu.

Našavši se dakle u ljetnikovcu koji joj je počeo donositi nevolje, ugrožavati je, nemoćna starica koju nitko nije uzeo u zaštitu, primorana je eliminirati uzroke svojih nevolja koji su joj život pretvorili u nepodnošljivu borbu protiv većih, snažnijih, moćnijih i bogatijih. Bogatijih, iako ona ima ljetnikovac a oni nemaju, no njena je muka u okolnostima koje dozvoljavaju da ona dvorac može imati, ali ga ne može posjedovati. Zato naše Stana nakon više desetljeća ostavljenih na Šipanu donosi odluku o napuštanju otoka i vraćanju u Popovo Polje u Hercegovini. Cijeli svoj život ova je žena činila dobro, a sada se mora povući pred zlom rata koji plazi. A i ljetnikovci, uostalom, nisu za svakoga, oni su za gospodu.

Svoje imanje, ljetnikovac i hektare ova vrijedna starica koju su nasljednici Skočibuha iako je bila samo sluškinja time nagradili za vjernost i privrženost, sada odlazi prodajući i ljetnikovac i kuće i kule i hektare zemljišta obitelji Marušić u bescijenje, jer pobogu, pa takve su okolnosti.

Prošlo je eto dvadesetipet godina. Stana je mirno, spokojno i u tišini umrla u Popovu Polju, a Hrvoje Marušić je postao dio novostasale hrvatske elite iz dvoraca i ljetnikovaca. Ljetnikovac je na Šipanu dobitnik Plavog cvijeta Hrvatske Turističke Zajednice za najoriginalniju ponudu na Jadranu. U političkom životu Hrvoje je jednom u HDZ-u, a drugi put u HSP-u. U HDZ-u je bio predsjednik Odbora za poduzetništvo, a u HSP-u predsjednik splitske podružnice. Kada je mandat za sastav Vlade dobio Tihomir Orešković, gotovo je postao i ministar obrta i poduzetništva. No, najveći doprinos ovog hrvatskog domoljuba je bez sumnje u činjenici da je Split u vrijeme dok je Marušić bio gradski vijećnik izabran na Listi Velog Mista i član Odbora za imenovanje ulica, dobio ponajviše njegovim nastojanjima Prilaz žrtava komunizma, kao prvi grad u Hrvatskoj koji se može podičiti takvim imenom ulice.

Posljednjih dana Hrvatska je zgranuta prijetnjama koje sa facebook stranice odašilja ovaj dokazani antikomunist i domoljub državotvorac Hrvoje Marušić, koji svoje domoljublje razvoja logičnim slijedom od ljetnikovca na Šipanu, preko ulice Prilaza žrtava komunizma, do prijetnji smrću i poziva na linč članova Incijative mladih za ljudska prava:

„Stoko yugokomunistička, treba vas sudit i streljat“.

I dok god Hrvoje Marušić za riječi mržnje koje izgovara bude nagrađivan društvenim statusom i gradskim i državnim lentama, on će ih kao i stotine drugih „Marušića“ izgovarati. Tek kada nadležna tijela, ako za to već nije i kasno, u ovim riječima prepoznaju ono što i jeste njihov osnovni smisao, a to je širenje mržnje, on će ih prestati odašiljati.

A do tada, Stane, počivaj u miru svog Popova Polja.

Ovo stanje duha koje trese Hrvatsku lijepo i precizno je dijagnosticirao predsjednik Češke, Vaclav Havel:

„Od komunista su odvratniji jedino antikomunisti“.

Stoga je sasvim razumljivo da Marušićev put do elitističkih krugova naše zajednice, krećući se Prilazom žrtava komunizma, završava otvorenim pozivom za likvidaciju aktivista za ljudska prava.