Niču po Hrvatskoj i plaše žene da će se ubiti ili umrijeti nakon pobačaja

tačno.net
Autor 22.1.2015. u 12:36

Niču po Hrvatskoj i plaše žene da će se ubiti ili umrijeti nakon pobačaja

Ova se ustanova očigledno reklamira kao medicinska. Naziv joj je “klinika”, barata se izrazima kao što je “rezervacija termina”, nude se (dez)informacije o posljedicama poput “averzije prema seksu i/ili općenito prema muškarcima ili razvijanje promiskuitetnog stila života”, a žene se plaše i smrću: “…žene koje abortiraju imaju 4 puta veću vjerojatnost da umru u narednoj godini od žena koje su imale normalnu trudnoću” te suicidom: “Kod otprilike 60% žena … javljaju se suicidalne misli, i od toga njih 28% stvarno pokuša izvršiti samoubojstvo, polovica čak dva ili više puta”. “Klinike” za pobačaje postoje u devet hrvatskih gradova.

Piše: Ana Benačić, lupiga.com

Kamo vodi ova neokonzervativna revolucija? Ambicije niti ne skriva – u to su se ime već potpisivale peticije, pokretale inicijative na europskoj razini, uoči zadnjeg posjeta pape Hrvatskoj, “predgrupe” svećenika za oltarom na hipodromu su fatalistički zazivale dan kad će doći na svoje i – suspendirati pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Ono još uvijek postoji kod nas, kao i u SAD-u. Ali da bi ga ostvarila jedna žena u nevolji, mora proći kroz sve uže, mračnije i kompliciranije labirinte. No, ima nešto gore od masovnih priziva savjesti liječnika, odbijanja po bolnicama i savjetovanjâ po Caritasovim udrugama u slobodnoj zemlji. To su lažne klinike za pobačaje. Jedan takav centar za savjetovanje postoji u Vinkovcima, gradu čija opća bolnica odbija raditi pobačaje.

ZAŠTO RAĐAJU DJECU AKO IH NE MOGU UZDRŽAVATI: Roditeljstvo danas – privilegij imućnih

Poštovani ministre Varga,

pišem Vam kao zabrinuta građanka zbog saznanja da je abortus koji je zakonom RH omogućen, nedostupan u mnogim hrvatskim bolnicama.

Liječnici koji koriste priziv savjesti sve su brojniji pa se tako, primjerice, događa da u splitskoj bolnici 21 liječnik ima priziv savjesti, a jedan obavlja abortuse. U Zadru samo dva liječnika obavljaju abortus dok se u Pakracu za obavljanje abortusa prolazi i komisija, a u OB Šibenik je prije abortusa obavezno proći savjetovanje udruge koja djeluje preko Caritasa Šibenske biskupije. (Opća bolnica Šibenik naknadno se ogradila od ovih navoda, op . a.) U bolnicama OB Zabok, DZ Metković, OB Nova Gradiška, OŽP Požega uopće ne vrše abortuse na zahtjev žene. U bolnicama u Slavonskom Brodu i Osijeku ne primaju pacijentice iz drugih županija. Većina bolnica ne daje potpune, ili čak nikakve informacije o abortusu.

Navodno nije rijetkost da liječnici s prizivom savjesti diljem Hrvatske obavljaju abortuse u svojim privatnim ordinacijama naplaćujući ih skuplje i izlažući žene zdravstvenom riziku.

Budući da je nedavno objavljeno da KB Sveti Duh u potpunosti odbija raditi pobačaje, smatram da se stvorio negativan trend koji dovodi ženu u nezavidnu situaciju (pogotovo onu koja živi u manjoj sredini) gdje ne može ostvariti pravo koje joj je zakonom RH omogućeno.

Molim Vas da reagirate i istražite slučaj naglo poraslih priziva savjesti te nedostupnosti legalnih abortusa.

Srdačno, 

XY.

Ovo je sadržaj pisma koje se distribuira na Facebook grupi “Zaštitimo pravo žene na legalan i dostupan abortus” s porukom da se šalje na više e-mail adresa u Ministarstvu zdravlja ([email protected], [email protected], [email protected], [email protected]). Počelo je s otkrivanjem da sve više bolnica ni pod razno ne žele obavljati abortuse, rasprava se preselila na Forum.hr, gdje je pokrenuto više razgovora na ovu temu, a onda su u inicijativu su prste uplele i raspjevane feministice iz Le Zbora, održavanjem prosvjeda za ohrabrenje žena koje su se već odlučile na prekid trudnoće ili će takvu odluku tek donijeti. Zasad pitanje lažnih klinika za pobačaje koje niču po Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini nije potegnuto u javnosti, unatoč zabrinjavajućoj pojavi da već sada mogu dovoditi u zabludu žene koje donose ovakvu odluku o svom tijelu.


Prosvjed za ohrabrenje žena (FOTO: Facebook/LeZbor)

Što se, naime, događa? Ovo pitanje, vjerovali smo, riješeno je još davnih sedamdesetih godina 20. stoljeća kada je ženama, ljudima štoviše, zagarantirano pravo da slobodno odlučuju o rađanju djece i planiranju porodice, bez uključivanja liječničke komisije prije desetog tjedna trudnoće. Pravo na odluku da se neželjena trudnoća prekine omogućeno je i nakon isteka tog roka, ukoliko prijeti zdravlju majke ili postoji mogućnost da se rodi dijete narušenog zdravlja, kako zbog genetskih i inih problema, tako i zbog rodoskvrnuća, dok su žrtve seksualnog nasilja, razumljivo, označene kao posebna kategorija.

Kako se to radi u HDZ-ovom mandatu

U 21. stoljeću počeli su nam puhati novi vjetrovi. Najprije je po krevetima i “pravu čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece”, kako ga naziva nadležni zakon, počeo njuškati i čačkati Darko Milinović. Ovaj HDZ-ov ginekolog svojedobno je u gospićkoj bolnici i sam obavljao abortuse, da bi se po ulasku u visoku politiku prisjetio da ga pa ovom pitanju muči savjest. Godine 2009. koncentrirao se na niži dio istog zakona, onaj o pravu na medicinsku pomoć ženi i muškarcu koji ne mogu ostvariti želju za vlastitim potomstvom. Učinio je to na način da je zajedno s konzervativnom strujom liječnika u Hrvatskoj “odlučio” da život počinje začećem i na taj način zakomplicirao dobivanje djece ženama koje imaju problema s plodnosti. Umjesto efikasnijeg zamrzavanja višestaničnih i na smrzavanje otpornijih embrija, Milinović diktira da se smiju smrzavati samo spolne polu-stanice, čije je odstranjivanje iz tijela ravno mučenju žene. Nepotrebno podvrgavanje boli kod žena koje su neuspješno prolazile takve oplodnje pozdravila je i Crkva.

“Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizičkih i moralno zdravih zadovoljnih hrvatskih obitelji, a njih neće biti bez čestitih i zdravih pojedinaca i bez zdrave i valjane djece”, grmio je s oltara prilikom vojnog hodočašća u Mariju Bistricu (plaćenog novcem poreznih obveznika!) vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac.

Već nakon pola godine od uvođenja Milinovićeva Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, pojedine su zdravstvene ustanove obznanile da je broj uspjelih trudnoća smanjen za trećinu – sa 36 na 24 posto.

Ljudi-embriji

Usput rečeno, Jezerinac je na ranije spomenutom skupu pred visokim dužnosnicima policije i vojske govorio i o Božjoj volji da je zametak čovjek, što će kasnije, u mandatu SDP-a, postati parolom sve glasnijih hrvatskih klero-konzervativaca (inicijativa “I ja sam bio embrij”). Zbijanje konzervativnih redova u doba socijaldemokratske vlasti ne gledamo prvi puta. SDP-ove koalicije se, naime, po svaku cijenu moraju prezentirati drugačijim od HDZ-ovih. Kako im to ne polazi za rukom gospodarskim programom, jer je on neoliberalno-bezidejni jednojajčani blizanac HDZ-ovom, pa ni naročito dosljednom borbom protiv korupcije, borba se svodi na ideološki teren privatnih života građana. Sjetimo se samo da je u srpnju hvale vrijedan Zakon o životnom partnerstvu donesen istoga dana kada i sramotni Zakon o radu, e ne bi li se liberalni dio njihovih birača rasplesao i raspjevao, time i maskirao komorni orkestar koji je trubio na kostima radnika.

Za razliku od Ivice Račana, koji se s “državotvornom” opozicijom morao razračunavati primanjem udaraca od (HDZ-ovih) “građanskih” inicijativa za raskid suradnje sa sudom u Haagu i splitskih rivâ, Zoranu Milanoviću derneke priređuje nova generacija zabrinutih za jaku, sretnu i moralnu Hrvatsku. Zamah su stidljivo hvatali još u doba Ive Sanadera, stopiranjem uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, od čega je HDZ nakon bezvoljnog natezanja odustao. A onda su, u drugom SDP-ovom mandatu, sami preuzeli inicijativu, i to u ime obitelji.

Domovina neokonzervativizma

O uspjelom referendumu o ustavnoj definiciji braka ispisane su terabajti tekstualnih dokumenata, pa se tu teško ima što za dodati. Isto kao i o američkoj maskoti neokonzervativizma Judith Reisman, kojoj se strašno svidio doček rušitelja zdravstvenog odgoja te ravnopravnosti spolova, kao i osoba s afinitetom za seks mimo heteroseksualne misionarske poze. Međutim, ako želimo znati kakvi bi nas performansi mogli čekati u budućnosti, pogotovo ako Tomislav Karamarko kojim slučajem ne dođe na vlast, nije zgorega zaviriti u Reismaničinu domovinu, milijunski SAD, sa zabrinjavajuće velikim udjelom ljudi (dez)informiranih putem TV kanalâ poput Fox Newsa.

Sprdnja na domaćem terenu, ugledna gošća u Hrvatskoj (FOTO:  Facebook.com/Udruga za promicanje obiteljskih vrijednosti – Blaženi Alojzije Stepinac)

A ondje pro-life pokret ima višedesetljetno iskustvo u marširanju za ljudska prava nakupina stanicâ i gaženju prava homoseksualaca. Nije na odmet spomenuti da te struje rado izvoze ideologiju na istok, navodno zatucaniji i manje svjestan američkih liberalnih civilizacijskih dosega. Ako i jesu nesvjesni i zaostali, američki će se konzervativci poput evangelističkog pastora Scotta Livelyja pobrinuti da se vrate u srednji vijek. Ovaj čovjek ima ambiciju da postane guverner Massachusettsa, premda govoreći o HIV-u kao gay virusu izaziva podsmijeh u Americi. No, u Ugandi, gdje se homoseksualnost zahvaljujući i njegovim “propovijedima” od 2009. godine kažnjava dugogodišnjim zatvorskim kaznama, on dobiva pozornost i uvažavanje slično onome kakvo je Judith Reisman dobila u Hrvatskoj.

Reismanica je, podsjetimo, dobila dva sata u jednoj od saborskih prostorija da pljuje po zdravstvenom odgoju. Livelyjevo homofobno izlaganje pred čitavim parlamentom Ugande trajalo je – pet sati. Argumenti su im slični: homoseksualci su, ukratko, pedofili i nacisti.

Međutim, kriminalizacija LGBTQ manjina nipošto nije dovoljna za njihove moralne apetite. I tu dolazimo do prekidâ neželjenih trudnoća.

Lažne klinike za abortus

“Žene koje traže abortus, žene koje su trudne i ranjive, odlaze na Google i ukucavaju izraz ‘simptomi trudnoće’. Google pruža mogućnost da se ta pretraga podesi na način da rezultati vode vašoj web-stranici. Ona će biti na vrhu rezultata. Mi želimo izgledati profesionalno, želimo izgledati poduzetnički orijentirano i, da, na neki način želimo izgledati i medicinski. Najbolji klijent kojeg ćete ikada dobiti je onaj koji misli da je ušao u kliniku gdje se vrše pobačaji i da ih vi radite”, izjavila je Abby Johnson, pro-life aktivistica dok je instruirala kolege iz novog rastućeg sektora u SAD-u, mreže kriznih centara za trudnice. Radi se, dakle, o institucijama koje smišljeno dovode u zabludu žene koje žele napraviti pobačaj. Smještene su uz normalne klinike i iznutra izgledaju kao liječničke ordinacije. Žene koje žele prekinuti trudnoću pa zabunom odu u jedan od takvih centara, izvrgavaju se ozbiljnom psihološkom pritisku. O svom je iskustvu za Vice progovorila Donna, jedna trudnica koja je završila u jednom takvom centru nakon što je na Googleu tražila pojam “abortus”.

Preko telefona u centru “Bijela ruža” nije mogla saznati cijenu abortusa, jer to je “politika centra” – morala je doći i najprije pogledati “edukativni video”, namijenjen plašenju trudnica posljedicama za njihovo fizičko i mentalno zdravlje, bez obzira koliko one bile rijetke u realnom svijetu medicine. Osim različitih deformacija, trovanja, sepse, zalutalih dijelova abortirane bebe u plućima pacijenticâ, visokom riziku od raka dojke i ostalih strahota koje se mogu ili ne mogu dogoditi ženi, uključujući smrt (ne govori se koliko je ona česta); trudnice ondje slušaju i o mentalnim poremećajima koje nacionalno udruženje psihijatara nikada nije potvrdilo. Pa tako abortus vodi teškoj depresiji, tjeskobi, zloupotrebi droga i samoubojstvima. Osim toga, laže im se da su trudne dulje za nekoliko tjedana, govori se o liječnicima koji vrše abortuse da su nemoralni i da brzo zarađuju velike sume novca, o tome koliko je abortus protuprirodan. Pokazuju im se lutkice u obliku zametka, skulpture trudne Djevice Marije, sobe sa dječjom robom i hranom koju doniraju crkvene zaklade…

Osim medicinski neutemeljene propagande protiv abortusa, žena koja se izdavala za liječnicu položila je Donnu na stol i pružila joj besplatni ultrazvuk, redovnu uslugu tih lažnih klinika. Potrajao je 20-ak minuta. Cijelo to vrijeme trajalo je “doktoričino” uvjeravanje da je trudnici potreban Bog u životu. Kada je ova pokušala otići, “doktorica” joj je zabila ultrazvuk dublje u utrobu držala ga čvrsto dok joj Donna nije zgrabila ruku i iščupala uređaj.

 Od Caritasa do Bijele ruže

No, ono što najviše zabrinjava jest činjenica da je broj tih kriznih centara u SAD-u ove godine nadmašio broj klinika u kojima se vrše abortusi – za pet puta! Osim toga, ove lažne klinike su, zahvaljujući snažnim lobijima i konzervativcima u zakonodavnoj vlasti, financirane novcem poreznih obveznika.

OB Šibenik iliti savjetovanje o medicini prepušteno u crkvene ruke? (FOTO: bolnica-sibenik.hr)

S obzirom na to da se smanjuje broj bolnica u Hrvatskoj gdje je moguće napraviti abortus legalno, bez psiholoških pritisaka i odbijanja liječnika zbog priziva savjesti – čime oni insinuiraju da ta moralna odlika nedostaje ženama s neželjenom trudnoćom – može se reći da se i ovdje pitanje izbora sužava do mjere koja izaziva nelagodu. Sada imamo molitvene seanse ispred bolnica, nepriznavanje donacija Centru za ženske studije od strane Porezne uprave, jer se zalaže za pravo na pobačaj i nabujale političke ambicije neokonzervativaca, koji se uz sve više javne pozornosti pozivaju na Boga dok se bave ostvarivanjem prava čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece.

A imamo i ovo:

Ova “klinika” za pobačaje objavila je disclaimer tek na dnu stranice koji kaže da nisu stvarna klinika (SCREENSHOT: klinikazapobacaje.com)

Ova se ustanova očigledno reklamira kao medicinska. Naziv joj je “klinika”, barata se izrazima kao što je “rezervacija termina”, nude se (dez)informacije o posljedicama poput “averzije prema seksu i/ili općenito prema muškarcima ili razvijanje promiskuitetnog stila života“, a žene se plaše i smrću:”…žene koje abortiraju imaju 4 puta veću vjerojatnost da umru u narednoj godini od žena koje su imale normalnu trudnoću” te suicidom: “Kod otprilike 60% žena koje su doživjele post-abortivne posljedice javljaju se suicidalne misli, i od toga njih 28% stvarno pokuša izvršiti samoubojstvo, polovica čak dva ili više puta”.

Ove sve pseudoznanstvene informacije “ublažene” su ograđivanjem da se ne radi o pravoj klinici, koje se nalazi na samom dnu stranice do kojeg većina posjetitelja vjerojatno niti ne dođe. No, što ovo govori o zaštiti prava žena na odlučivanje o vlastitom tijelu ako naši državni zakoni izričito zabranjuju da se hrana na ambalaži reklamira kao “zdrava hrana”, dok se istovremeno dozvoljava da ovakve ustanove nose nazive “Klinika” i uzimaju internetske domene s tim nazivom? Da se radi o smišljenom dovođenju u zabludu koja nerijetko može voditi i torturi žene koja se odluči na prekid trudnoće, govori nam praksa koja je uzela maha u Americi.

No, pogledamo li koliko ih je po državi i sjetimo li se koliko bolnica ne želi raditi svoj posao, možemo samo reći: Dobrodošli u Ameriku! (FOTO: Screenshot klinikazapobacaje.com)

tačno.net
Autor 22.1.2015. u 12:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija