ENG
Nisu naši političari najgore zlo
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Piše: Darko Kaciga Dubrovčanin
Civilizacijski je doseg suvremene medijske kulture npr.da se televizijske kamere okreću na dijametralno suprotnu stranu od izgrednika koji je preskočio ogradu, izmigoljio zaštitarima i gol trči po terenu, ili od nesretnog skijaša-skakača koji je teško stradao pri doskoku, iako bi naše malograđanske duše baš ti prizori puno više zanimali od zvjezdanog neba nad stadionom odnosno snijegom ukrašenih alpskih vrhova u pozadini skakaonice.
Po istoj logici bi (barem hrvatski i bosanskohercegovački) mediji trebali ignorirati šovinističko bulažnjenje (dubrovački: prdoklačenje) suludog, psihofizički dotrajalog „četničkog vojvode“, puštenog iz haškog zatvora odnosno pritvora, možda baš kako bi se svima, a poglavito tamo najprocesuiranijim Srbima, zorno pokazalo kako Haški sud, baš u pogledu eksjugoslavenskih šovinizama, nema alternative. Dakle, da je u tamošnjem pritvoru čamio uistinu nepopravljivi ratni zločinac, i da će mu kazna koja mu ne gine, ako doživi njezino izricanje, bez obzira koliko visoka bude, biti nezasluženo niska. A ako je ne doživi, da je zasluženo tamo trunuo, a „na slobodi“ tek skončao daveći se u vlastitim bljuvotinama. U svakom slučaju, znajući nas (jebo ja nas, kako nas je sve skupa koliko nas ima odnosno koliko nas je bilo odavno bosanskom inačicom haikua skicirao pok. Branko Ćopić), a posebice perverznu sklonost ovih naroda i narodnosti da od svojih najtežih povijesnih katastrofa prave najsvetije nacionalne mitove, a od najgorih izroda i veleizdajnika najveće heroje i svece, možda je baš ovim činom preventivnog skrnavljenja aureole mučeništva Haški sud revolucionarno intervenirao u buduću povijest, u konkretnom slučaju, Srba. Jedna od mogućih posljedica ovog grubog uplitanja u (h)istoriju srpskog naroda je da su mu njime ozbiljno poljuljani „istorijski“ argumenti da dotični uskoro, čim (h)istorija poodmakne, dobije „parče“ ulice u Beogradu, Kragujevcu i/ili Bijeljini.
A javni „intelektualac“ i, još navodnije, „političar“ g. Gradimir Gojer na OVOM portalu („Inferiornost Republike Hrvatske i BiH“) je k’o prstom u g..no izabrao baš (ne)odnos prema dotičnome da bi zapravo baš na njemu (dotičnome!) prispodobiv način raspalio po hrvatskom i bosanskohercegovačkom političkom vodstvu. Pretvarajući se tako baš u glasnogovornika koji preko (srbijanskih) granica raspačava njegove umobolne poruke, odnosno predstavljajući tog cirkusanta odnosno muhu kao najopasnijeg i najkonkretnijeg kako hrvatskog tako i bosanskohercegovačkog vanjskog (i unutrašnjeg?) neprijatelja odnosno slona. Pa se, baš kao i stanoviti Danijel Srb, možebitni trenutni legalni čelnik jedne od desetak hrvatskih pravaških strančica, ne libi ni potezanja tenkova, kojima da bi aktualni hrvatski predsjednik Josipović trebao priprijetiti (kome? Šešelju? Vučiću? Dačiću?, Republici Srbiji? Haškom sudu?), a što da bi njegov prethodnik Mesić zasigurno učinio, povlačeći pri tome, samo ovakvim piskaralima ala Gojer prispodobivu, paralelu s Mesićevom svojedobnom odlučnom reakcijom na OZBILJNU prijetnju ondašnjeg i današnjeg (sve)moćnog PREDSJEDNIKA Republike Srpske. Pa se nastavlja sam sa sobom javno nadmetati u bombardiranju (dis)kvalifikacijama hrvatskih i bh vlasti, naroda i država; baš kako to čini fizički, psihički i politički otpisani četnički vojvoda po srbijanskim mitinzima protiv tamošnje i susjednih vlasti, naroda i država. Pa nam otkriva nepobitne istine koje da je razgolitio baš ovakav odnos prema Šešelju: da „Republika Hrvatska ima inferiornu spoljnu politiku, a Bosna i Hercegovina nikakvu“; ,da je Ivo Josipović „svilen i politički pekmezast“, kao i „njegova ministrica inozemnih poslova, koja ni na izravne vojvodine udare na njezinu obiteljsku tradiciju ne reagira adekvatno“; zapravo da zbog „krajnje inferiornosti hrvatske spoljne politike“ RH ima „nepostojećeg predsjednika“ i „diplomaciju koja je inferiorna do nepodnošljivosti“; a „troglavo bh Predsjedništvo“ da nije dostojno ni jedne njegove riječi, pa tako ni „nezreli birači koji su im poklonili povjerenje“; pa nam otkriva i globalnu dimenziju zavjere, jer da iza te šutnje „Predsjedništva BiH i nepostojećeg Predsjednika RH, te dvoje miljenika europske diplomacije, Zlatka Lagumdžije i Vesne Pusić… stoje evropski i američki nalogodavci“, jer je za njega „očito da su oni seizi (američko-kaubojski izraz za konjušare, opaska D.K.) američke politike“ ; pa, bezbrižan za svoje, kaže da je „dobrano zabrinut za mentalno zdravlje i totalnu anesteziju (?!, umetnuo D.K.) koja je obuzela građane RH i BiH“. Pa poentira: „Kada bih bio u poziciji Predsjedništva BiH i Predsjednika RH ili dvoje ministara iz dvije osramoćene države, žurno bih podnio ostavku, jer toliko uvredljivih riječi na račun svakog građanina RH i BiH nije se dugo čulo na političkoj pozornici.“
Sve u svemu, poštovani čitaoci, posebice ako ste građani Bosne ili Hercegovine ili Hrvatske, ni Predsjedništvo ni Predsjednik, ni Ministrica ni Ministar ipak nisu najgore zlo koje nas (vas) je snašlo. Puno veće zlo bi bilo da nam mir tenkovima i sličnim psovkama grade ovakvi slobodnomisleći gradimiri, koji, uvjeren sam, jer ja narodu načelno vjerujem, birači, ma koliko „nezreli“ bili nikada neće izabrati na neku od tih funkcija. Pa nikada nećemo moći provjeriti moju tezu da za ovakve, kad bi se jednom dočepali takvih funkcija, nikada više ne bi dolazilo u obzir da ONI, tako pametni, superiorni i sveznajući, podnose ostavke svom „nezrelom narodu“, pa i zbog najtežih političkih gafova koje bi, siguran sam, činili u masovnim količinama.
PS
Dok mi se ne dokaže suprotno, iskorak biskupa dubrovačkog msgr. Mate Uzinića demonstriran nedavno u Vukovaru u odnosu na njegove homilije na ovogodišnjem Bleiburgu, pa i Daksi, držim novim značajnim indicijem da moj eliksir za svekoliko, od moralnog do gospodarskog, hrvatsko ozdravljenje sadržan u pozdravu-krilatici-formuli: Mrš kleroustašiji, sloboda hrvatskoj, a time i susjednim nacijama! – nastavlja čudotvorno djelovati.
Autor/ica 👤tačno.net
