Od partizanke do domaćice: slika žene u jugoslovenskom filmu
Povezani članci
- NOVINARSKI SUD ČASTI: Kako je Hautshwicka ispao p…
- Đurđica Čilić: Nije lako biti Drago Bojić niti je lako govoriti ono što on govori
- Dragan Markovina: Počinje demontaža mitološko-nacionalističkog diskursa Tuđmanove Hrvatske
- Okupacija Carinskog ureda Pula – odgovor traži se!
- In memoriam: Bosanac kojeg je volio cijeli Split
- Prosvjed u Zagrebu bez incidenata, ali uz prijetnje Vladi
Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba i zagrebački pododbor SKD-a Prosvjeta organiziraju tribinu o ženama u jugoslovenskom filmu koja će se održati u petak, 30. septembra, u zagrebačkom kinu Grič s početkom u 19 sati
Na tribini će govoriti Marijana Stojčić iz Saveza antifašista Srbije u okviru projekta “Antifašistički bioskop”, a moderirat će je nagrađivana filmska kritičarka Mima Simić.
Film kao proizvod popularne kulture istovremeno odražava i oblikuje zbilјu. Narodnooslobodilački rat i borba za oslobođenje od nacističke okupacije, kao i socijalistička revolucija predstavlјali su utemelјivačke mitove jugoslovenske države nakon Drugog svjetskog rata. Doprinos žena kroz aktivno učešće u borbi i rad u pozadini predstavlјa važan deo socijalističke retorike, a proklamovana ravnopravnost muškaraca i žena bitan deo zvanične ideologije. Epska borba protiv okupatora bila je deo popularne mitologije, promovisana kroz filmove, knjige, strip i muziku.
Kroz analizu pet tropa ženskosti na filmu: lik partizanke, žene u pozadini, radnice, kolaboracionistkinje i domaćice, želјa nam je da otvorimo pitanja na koji način slika žene/a u jugoslovenskom filmu do kraja 60-tih godina kao deo socijalističkog imaginarijuma korespondira sa emancipatorskim politikama socijalističke Jugoslavije. Kao i na koji način ta slika/slike pregovara/ju sa realnošću svakodnevnog života tadašnjeg društva, njegovim pritivrečnostima i promenama kroz koje je to društvo prolazilo u različitim fazama svoje istorije. To je i povod za razgovor u kojoj meri film kao zbirka priča koju su Jugosloveni/ke pričali sami sebi (i drugima) o samim sebi, može da ukaže na antagonizme društvenog konteksta u kojima su ti filmovi nastajali, ukazujući na nedostignute ideale slobode i emancipacije u jugoslovenskom društvu.