Premijer u poplavi besvijesti

Igor Serdar
Autor 23.5.2014. u 12:27

Premijer u poplavi besvijesti

 

Foto: Davor Javorović/Pixsell

Osim velike vode koja je uništila ljude u svakom smislu –  imamo prilike svjedočiti i velikoj poplavi besvijesti „odabranih“ . Posebno „The special one“. Premijer. Zoran Milanović. Vođa SDP-a.

Piše: Igor Serdar

Zašto besvijesti?  Zato jer će Premijer (kazališno – znalački)   ustvrditi   da „puška na zidu u prvom činu kazališne predstave nije slučajno tamo – sigurno će opaliti do kraja predstave“.

Točno i tačno. U svim njemu dragim knjigama i na svim jezicima – navedeno je svjesna istina.

Upravo zato postavljam obično ljudsko pitanje:

Poštovani Premijeru Milanoviću jeste li razmišljali  –  ili ste bili „besvjesni“ –  kad ste stavili sunčane naočale na transporteru?

Zar ste zaboravili  kako ste skoro nogu slomili pri skoku s istog?

Isprika po drugi put? Ne. To je karakter kojim ne vladate baš najbolje gospodine Premijeru.

Prvi puta možete dati ispriku nakon što nije prošlo „pospremanje pod tepih“.

Ovo je pravi „faul“. To je crta osobnosti. To je faktički nevažno, ali ostavlja biračko-politički dojam.

Ljudi plaču, viču, mrtvo blago, srušeno sve – Premijer dolazi na amfibiji s tamnim naočalama!!

Mali čovjek, dobar, prosječan, običan prvo će primijetiti što? Priznaj Zoki, što će prvo uočiti?

Zašto raspravljati o tako nevažnoj stvari (ustvrdit će Zoki lakonski) samo je naizgled, na prvu loptu –  glupo, nevažno i nepotrebno.

Dramaturgija, dojam, volja i emitiranje poruka su sredstva političkog djelovanja – kažu mu oni koji se usude, ali on ima „gard“ pa ih ne čuje. Može mu biti – kaže se. Besvijest. Bahatost. Nadmenost.

Nošenje tamnih naočala jest poruka, iako neracionalna i besvjesna, ali  to je poruka koja  koncentraciju promatrača prebacuje s poplave  na osobu Premijera i kaže: „sunce mu ide u oči“.

Time umanjuje i stavlja u drugi plan njegovu (željenu) poruku: „došao sam pomoći“ .

To je prepoznato kao „gard“, a imati gard prema ljudima koji su ti dali da vodiš cijelu državu je neracionalno i besvjesno.

Može Milanović imati stotinu stručnjaka koji vide i znaju o čemu govorim, ali uzalud – ako Premijer to ne poštuje, ako smatra nevažnim, onda je to nevažno – iako je jako važno. On živi od dojma.

Po istom principu smatra nevažnim i dramatičan pad svojeg i stranačkog rejtinga.

Nema svijest o tome.

Ne želi imati  tu neugodnu premisu u „svojem preciznom stvaranju ispravnog zaključka“.

Dakle, zaključno, Premijer radi besvjesne pogreške, ima besvjesno postavljen „gard“, daje ničim izazvane besvjesne komentare, potpuno nepripremljeno razgovara s mještanima, dakle, ne poštuje znanje svojih kolega stručnjaka za komunikaciju niti je svjestan koliku štetu čini sebi i SDP-u.

Umanjuje svoje ionako sve manje šanse za „postavljanje novih pravila unutar države“- koje zdušno, dosljedno i uporno  ponavlja. Trudi se na jednom polju, a svako malo „skrši sve postignuto“.

S tolikom poplavom besvijesti, nonšalancije, s „gardom“, profesorskim dociranjem javnosti, nametanjem „visokih“ – a u stvarnosti niskih kriterija – Milanović pili granu na kojoj sjedi.

Prije više od godinu dana mnogi dobronamjernici obrazložili su što i kako (pogrešno) rade Jovanović, Zmajlović, Hajdaš – Dončić, Ostojić, kako mu „knjiški“ podbacuje Grčić, kako glupavo kadrovira Opačić….., sve je to rečeno i potkrijepljeno, ali ne, on smjeni Mirelu Holly – jer mala ima glumačku petlju za koju je procijenjeno da bi mogla ugroziti. Njega.

Toga je svjestan, a ovaj problem ne želi vidjeti.

Zato je zaslužio javnu i beskompromisnu osudu. Naočale će ga zatamniti i potopiti.

Poplava vode će proći, prirodno, ne zbog intervencije Premijera.

Trebala bi proći i poplava besvijesti kojom nas časti naš Premijer, a čišćenje glave od takvih pogrešnih pristupa problemima traje jako kratko – ako Premijer kao pacijent želi ozdraviti.

Ako pacijent Premijer ima preteški egouteg, onda mu nijedan stručnjak pomoći ne može, tada egotrip vlada potpuno i čini se da će moj osobni favorit u toj utrci za vlašću izgubiti  –  uz sve prednosti kojima se do sada uspio naoružati.

Past će unatoč očiglednoj prednosti jer nije skrušen i posvećen nego je zaokupljen i  zaboravio je što piše Makijaveli u Vladaru.

Pogodite što čita Karamarko? Istu knjigu. On joj pristupa na drugačiji način, ali shvaća da ne zna.

Kada bi Milanović shvatio da i on (uz svu pamet koju nesporno ima) može još nešto naučiti – vladao bi „sto godina“. Ovako će čitati „sto godina samoće“. Buendija  jedan.

Igor Serdar
Autor 23.5.2014. u 12:27