Sumrak saga

Heni Erceg
Autor 20.10.2017. u 11:34

Izdvajamo

  • Zato je manje važno koliko će ljudi iz Todorićeve ekipe završiti u zatvoru i što će se dalje događati s Agrokorom. A mnogo važnije ono što ostaje i što se nikako ne mijenja. Strašno korumpirana država, čvrstim, nepoderivim nitima vezana uz tolike svoje todoriće.

Povezani članci

Sumrak saga

Jesu li  masovna hapšenja baš slučajno koincidirala sa službenim posjetom Rusiji hrvatske predsjednice i glavnog državnog tužioca? Ili su političke manipulacije ovim slučajem sasvim izgledne budući da je Todorić od samog početka bio ne samo privredna, nego i važna politička figura?

Točno u 5 i 50 ujutro, obavijena mrakom, gomila policajaca nahrupila je u dvorac Ivice Todorića, sa zadatkom pretresa toga glomaznog zdanja, sve u pratnji mase novinara, po običaju na vrijeme pozvanih da prisusutvuju odvažnoj akciji pravne države protiv kriminala i mafije. I spektakl je mogao započeti. Istovremeno policija je banula i u vile Todorićevih bliskih suradnika, pa pohapsila sve samu poslovnu kremu tvrtke Agrokor, u kojoj je, temeljem posebnog zakona, država preuzela vlast. Spektakl noćnog hapšenja moćnih Todorićevih suradnika imao je, međutim, ozbiljan nedostatak. Vlasnik Agrokora nije pronađen u svom dvorcu i ne zna se gdje je. Navodno je u Londonu. A možda i nije. Možda će se vratiti, a možda i neće. Možda je na vrijeme obavješten da više nije državni miljenik. Nego obični razbojnik koji je uništio vlastitu firmu. Svakako, za sada je izostala radost plebsa da omrznutog moćnika, umjesto u raskošnom terencu, vide u policijskoj marici. Još prije javnost je dobro nafilovana pikantnim detaljima o bahatosti obitelji Todorić, ljetovanjima po egzotičnim otocima, raskošnim vjenčanjima, a državni organi čitavu krivicu za raspad Agrokorova carstva svalili su naravno na vlasnika i upravni odbor Agrokora. Jer da su godinama lažirali financijske izvještaje i shodno tome dobivali ogromne kredite bez valjanog pokrića, unaprijed znajući da ih Agrokor neće moći vraćati. I sve je to vjerojatno točno, kao i to da je i novac mirovinskih fondova odlazio u Agrokor, te da je danas za te fondove on potpuno izgubljen.

Ali točno je i da čitav niz državnih institucija koje su trebale nadgledati poslovanje Todorićeva mastodonta nisu radile svoj posao, te da je prvi čovjek Narodne banke bio Todorićev prijatelj koji je na čelno mjesto najvažnije bankarske institucije stigao iz Agrokora, da bi se, po završetku mandata, tamo vratio kao Todorićev savjetnik. Nalazi revizora pokazuju da je Agrokorova vrhuška načinila čitav niz kaznenih djela, od krivotvorenja isprava do nezakonitog vođenja trgovačkih knjiga. I naravno da firmi koja je kreditima zadužena do grla i iz koje je godinama isisavan novac prijeti slom ili rasprodaja, ali tko će preuzeti Agrokorove dugove? Na primjer one prema ruskoj banci Sberbank koja s pravom tvrdi da je država zapravo nacionalizirala Agrokor, pa je prema tome odgovorna i za njegove dugove. Jesu li onda masovna hapšenja baš slučajno koincidirala sa službenim posjetom Rusiji hrvatske predsjednice i glavnog državnog tužioca? Ili su političke manipulacije ovim slučajem sasvim izgledne budući da je Todorić od samog početka bio ne samo privredna, nego i važna politička figura?

Koju sada valja izolirati u krivnji za propast Agrokora, sve  kako bi se spriječilo širenje odgovornosti na tolike bivše premijere, guvernere, ministre i medijske tajkune, biznismene i viđenije partijske članove. I zato se čitav scenarij takozvanog pravosudnog tretmana Agrokorovih prvih ljudi već unaprijed zna. Bit će to svakako loša repriza hapšenja i višegodišnjeg suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, ili slučajeva tolikih drugih sistemskih pljačkaša za koje nikakva presuda nikada i nije donešena. Upravo zato jer su, baš kao i Todorić, bili dio sistema i jer su im divljačke pohode na društvene firme omogućili pripadnici političkih elita. Otuda su i ova hapšenja tek još jedna banalna predstava za javnost, kao što će i naredni sudski procesi za cilj imati prikrivanje trajne koruptivnosti cjelokupnog sustava na kojemu je rastao i nastao imperij Agrokor. Valja, naime, po svaku cijenu izbjeći razotkrivanje umiješanosti pravosudnih i političkih instanci, banaka, regulatornih agencija i porezne uprave u kreiranju Todorićeve države u državi. Jer ozbiljna i društveno korisna konačna demontaža sustava podrazumjevala bi nemoguće, to jest da „patriotska“ vladajuća stranka prizna kakvim je sve načinima u dva desetljeća svoje vlasti, još od vremena kriminalne Tuđmanove privatizacije, servisirala Todorića, a ovaj uzvraćao obilatim financiranjem HDZ-a i zapošljavanjem partijskih ljudi u Agrokoru.

Svi su sve znali, kaže danas guverner Narodne banke. Svi su, znači, znali da je Agrokor na staklenim nogama i svi su šutjeli. Pa eto zašto je priča o Agrokoru uistinu priča o koruptivnom političkom, pravosudnom, bankarskom sustavu na kojemu je Hrvatska stvorena i održavana. Storija je to uostalom i o ministru financija u sadašnjoj vladi koji je kao bivši Todorićev zaposlenik itekako dobro znao da je Agrokor pred kolapsom u trenutku kada mu je državna banka dala veliki kredit. I koji danas, sa svoga mjesta, šalje ciničnu poruku o normalnosti sudjelovanja države u stvaranju i nedodirljivosti Agrokorova monopola. A nije bilo drukčije ni u mandatu SDP-a, kada se Todorić obilno zaduživao, lažirao poslovne knjige i prikrivao gubitke.

Zato je manje važno koliko će ljudi iz Todorićeve ekipe završiti u zatvoru i što će se dalje događati s Agrokorom. A mnogo važnije ono što ostaje i što se nikako ne mijenja. Strašno korumpirana država, čvrstim, nepoderivim nitima vezana uz tolike svoje todoriće.

Mladina

Heni Erceg
Autor 20.10.2017. u 11:34

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija