SVASTIKA – ADEKVATAN UKRAS „POLJUDSKE LJEPOTICE“, SPLITA I HRVATSKE

Autor/ica 👤tačno.net 15.6.2015. u 17:12

Povezani članci

Foto: Flickr

Koga je to iznenadio kukasti križ na nogometnom travnjaku

Piše: Stipe Sikavica

Poslije netom završenog susreta nogometnih reprezentacija Hrvatske i Italije na Poljudu, domaću su sportsku javnost zapljusnuli brojni komentari i analize. Vrlo je interesantno da među mnoštvom navedenih razloga za blijedi nastup izabranika Nike Kovača, što ih je moglo koštati poraza, nema ključnog uzroka neprepoznatljivoj igri hrvatskih reprezentativaca. Naime, tek nakon Poljuda u petak, 12. lipnja, jasno se vidjelo koliko je hrvatskoj reprezentaciji nedostajao momak iz Canberre Joe Shimunich, alias Josip Šimunić. Naravno, ne samo zbog nogo-loptačkih kvaliteta ovog ’Rvatine iz dijaspore koje su nesporne, nego neusporedivo više zbog njegovog show-programa „Za dom…“ Da se u taj nesretni petak na Poljudu našao i Joe, makar na praznim tribinama, i da je na početku utakmice izveo svoj poznati performance, sklon sam vjerovati da bi mu se njegov urlik „Za dom…“ vratio najmanje iz polovice Splita kao rezonantni huk – „Spremni!“, što bi domaćoj momčadi dalo krila. Drugim riječima, pobjedom bi bila rezervirana karta hrvatskoj reprezentaciji za put na Europsko nogometno prvenstvo iduće godine.

A ovako… ovako sve se završilo na kukastom križu veličine, kažu, 10 x 10 metara, koji je neka domoljubna skupina iz „grada podno Marjana“ „narisala“ nekom još nepoznatom kemikalijom na jugozapadnom dijelu travnjaka. I dok se svjetska nogometna (i ne samo nogometna!) javnost još i danas sablažnjava zbog poljudske svastike – što se, koliko znam još nigdje i nikada u svijetu nije desilo, pa će i po tome Poljud, Split i Hrvatska biti upisani crnim slovima u anale svjetskog nogometa – domaći multidisciplinarni tim (dakle, ne samo policija!) traga za autorima poljudskog „umjetničkog djela“. Ne treba sumnjati da će „umjetnici“ biti brzo otkriveni jer se oni, a prema implicitnim sugestijama hrvatskih nogometnih stručnjaka sa predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom na čelu, nalaze među (nota bene!) huliganima. Za divno čudo kako se još nitko nije sjetio da „umjetnike“ traži i među „komunistiĆkim jugonostalgiĆarima“ i među „srboĆetniĆkim elementima“!

Ako mislite da je sve ovo zajebacija, varate se. Ali, u redu, neka i tako bude. Ajmo u tom slučaju tekst podignuti na ozbiljniju razinu. Kad bih vas upitao, poštovane dame i gospodo iz uredništva „Jutarnjeg“ (a vama i šaljem ovih par desetaka redaka za koje držim ne samo da ćete ih objaviti, nego da ćete ih, štoviše, i honorirati!), koliki je vaš doprinos splitskoj nogometnoj i općoj hrvatskoj sramoti, vjerojatno biste se našli u čudu. A primjera se može naći i na vašem portalu (vjerujem i u tiskovnom izdanju) koliko hoćete. Na primjer, u vašem elektronskom izdanju pročitao sam i ovu naslovnu kompoziciju: „Piše A. Holiga: HNS godinama ustašluk tretira kao nestašluk…“Sjajno! Pogodak, baš „u sridu“! Ali, iza toga slijedi rečenica koja neposredno relativizira, pa čak i negira navedenu, točnu konstataciju, prepisujem negaciju: „Izgledno je da je svastikom netko želio samo napakostiti Savezu“! Ili, evo uvodne, i to na vašem portalu naglašene rečenice iz komentara što ga je o spomenutoj utakmici napisao g. Tomislav Židak: „Ovaj put su nam Talijani pobjegli ispod noža…“! Za boga miloga, ta neprimjerena, štoviše i glupa metafora upravo korespondira sa ustašlukom, odnosno sa poljudskom svastikom, htio to g. Židak ili ne!

Kada je Ivan Rakitić, u sudaru španjolskog i njemačkog nogometnih prvaka (valjda nisam promašio utakmicu!), servirao loptu Lionelu Messiju za onaj prekrasan lob kojim je njemačkog reprezentativnog golmana doveo do očajanja, „Jutarnji“ je pisao „Hrvat asistirao…“ Dakle, nije on bio ni nogometaš, ni Ivan, ni Rakitić, niti bilo što drugo, bio je Hrvat! U prvom redu – Hrvat, pa tek onda sve drugo. Ali nije riječ samo o nogometu. Pročitao sam također na vašem portalu 12. lipnja i ovaj naslov: „Mladi Hrvati i siguran seks“; potom i slijedeće upozorenje Hrvaticama (ne samo mladim): „Hrvatice će morati iznositi detalje spolnog života, ako žele ’pilulu za dan poslije’“. Po tome ispada da u Hrvatskoj žive samo Hrvatice i Hrvati i da se samo oni seksaju, da ne kažem j…“ Pa, ako vi tako pišete, uvažene dame i gospodo, vi iz „Jutarnjeg“ za kojeg osobno držim da je pristojno glasilo kojem se može vjerovati, što da se kaže za ostala sredstva masovne komunikacije u Hrvatskoj!? Cijela medijaska industrija u „Lijepoj…“ (koja, na žalost, postaje sve ružnija i odvratnija) konstantno i napadno dulje od dvije decenije propagira onu vrstu tzv. domoljublja koje je ili identično sa nacionalizmom (u ekstremnijoj varijanti – ustašlukom!), ili je na samom njegovom rubu.

Šatoraška lakrdija u Savskoj – u izvedbi ansambla veterana i ratnih vojnih invalida, sa gg. Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom u naslovnim ulogama, a u režiji Tomislava Karamarka i HDZ – sedam mjeseci se ne skida sa repertoara hrvatske političke scene usprkos tome što su na taj način brutalno bačeni pod noge zakoni države čija se tzv. politička i ina elita na sva usta hvali kako je Hrvatska demokratska zemlja. Šatoraši, kao bitan pogon neoustaštva, svom se snagom upinju da se ustanovi „registar agresora“, dok se na drugoj strani mlitava Vlada g. Zorana Milanovića uplašeno povlači, odsudno se braneći činjenicom kako je još davno „Otac Domovine“ abolirao „agresorove soldate“. Da li je moguće da čak ni Milanovićeva ekipa ne shvaća (ili se svi u njoj prave Englezi!) da abolicija nije ključni argument kojim se lako obara zloćudni zahtjev šatoraša da se poimenično popišu „agresorovi vojnici“ koji „uživaju razne beneficije u Lijepoj našoj“!? Ostvari li se ta namjera družine Đ.Glogoškog i njihovih mentora, i ono malo Srba što su ostali u Hrvatskoj će preplivati Dunav. U Hrvatskoj će baš bukvalno ostati samo Hrvatice i Hrvati. I Bit će to etnički najčistija država na svijetu, blago Hrvaticama i Hrvatima!

A taj državni projekat se uveliko ostvaruje. Oni već imaju svoju Predsjednicu, to jest lijepu i pametnu Kolindu; a imat će koliko je već dogodine (makar tako istraživanja hrvatskog elektorata kažu) i svoga Premijera, također mudrog Tomislava Karamarka; imaju svoje intelektualce, kao što su, primjera zarad, dr. S. Razum, dr. J. Jurčević, mr. M. Ivezić, a tu su negdje sasvim blizu i dr. S. Letica i njemu slični; imaju svoga slavuja Marka Perkovića Thompsona sa ustaškom sabljom u desnici (ili je mač, sad svejedno); imaju neustrašivu zastupnicu Europskog parlamenta, gospođu Ružu Tomašić sa svojom čeličnom metlom; imaju svoj Domovinski rat u kojem Hrvati po definiciji nisu mogli počiniti nikakve zločine; imaju svoje heroje toga rata poput Glavaša, Merčepa, ili Mirka Norca, recimo; naravno, od pamtivijeka imaju vlastitu najkatoličkiju Crkvu na svijetu kakva i priliči najkatoličkijem narodu na svijetu; imaju svoga papu, ali ne Franju nego Josipa Bozanića; vrlo je moguće da imaju i svoga, i samo svoga Isusa Kristaa! I što će njima više od toga! Eto, to je krov iznad miljea u kojemu je i odgojena „umjetnička“ ruka koja je ukrasila „Poljudsku ljepoticu“ kukastim križom. Druga je stvar to što će se g. T. Karamarko i ostala njemu slična tzv. hrvatska politička i ina elita praviti nevještim, tobože se u čudu pitati kako je bilo moguće da organizatori utakmice ne poduzmu sve sigurnosne mjere, lukavo upućujući istražitelje „poljudskog slučaja“ da „umejtnika“ potraže među budalama i nesretnicima zvanim – huligani.

P.S.

Osim što sam ispravio dvije-tri slovne greške i dvije stilske (jednu ozbiljniju), što sam promijenio naslovnu kompoziciju i što ovdje dopisujem rečenicu, dvije – istovjetan sam tekst u nedjelju, 14. lipnja, odmah iza podneva poslao na dva maila „Jutarnjeg lista“. Naravno da sam se šalio kad sam napisao da vjerujem da će „Jutarnji“ objaviti tekst. Pa, kad ga nisu objavili ni u ponedjeljak do 14 sati, i neće. I, evo, taj neznatno izmijenjeni tekst nudim redakciji portala „Tačno.net“. Najzad, evo dopisanog teksta:

Budući da je operacija potrage za „umjetnicima“ sa Poljuda baš usmjerena, kako je i rečeno, u predvidljivom pravcu i prema predvidljivoj skupini, velike su šanse da se oni i pronađu. Međutim, pošto se namjerno zaobilaze opći državni i društveni uvjeti koji produciraju tzv. huligane (pa ne padaju oni s neba!), logično je očekivati da će se „svastika“, ili njoj slični fašistički simboli redovito pojavljivati i Hrvatskoj, i to ne samo na sportskim priredbama. Naravno, iz toga ne mogu slijediti dobri sportski (a ni ostali) rezultati. Ne stane li se na put zahuktaloj ustašiji, Hrvatske će biti prezrena ne samo u Evropi već, kako se to u birokratskom žargonom kaže, i šire.